DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 180     <-- 180 -->        PDF

normalnim putem, nego uglavnom vlastitom izgradnjom. Kod istraživačkog,
kao i kod svakog drugog rada, put do cilja odnosno rezultata je u takvim
okolnostima dug i nije jeftin. Ipak je institut na tom području mnogo dao,
zahvaljujući požrtvovnosti pojedinih suradnika. — Osnovni kompleksni
problemi, kojima se institut bavio i koje će dalje rješavati, su ovi:


1. njega mladog naraštaja i uopće šuma u nizinskim, brdskim i planinskim
šumama;
2. melioracija degradiranih šuma, konverzije i transformacije;
3. melioracija degradiranih šumskih zemljišta;
4. metode podizanja i uzgoja brzorastućih vrsta drveća;
5. introdukcija i selekcija novih vrsta drveća, grmlja i meliorativnih
trava;
6. održavanje i proširivanje četinjača;
7. metode zaštite šuma i šum. rasadnika od biotskih i abiotskih štetnika
;
8. suzbijanje korova kemijskim sredstvima;
9. biologija važnijih vrsta biotskih štetnika;
10. drvogromadne tabele i prirast;
11. konzervacija zemljišta fitomelioracijom;
12. ekološka istraživanja (pedološka, fitocenološka i klimatska) ;
13. prirodni i umjetni načini uzgoja divljači; unošenje potisnutih vrsta;
14. zaštita divljači od bolesti, sanitarno uređivanje lovišta;
15. bonitiranje lovišta;
16. biologija važnijih vrsta divljači;
17. sporedni šumski proizvodi (smolarenje, biljna štavila, ljekovito
bilje i dr.).
Institut ima 98 pokusnih ploha, jedan rezervat u Gorskom Kotaru i
jedan bi trebao imati u nizinskom području.
Vez e s operativom . Ovaj je institut naučno-istraživački privrednog
karaktera. Stoga on radi posredno i neposredno za šumarsku operativu.
Najvažniji rad, kojim je institut u početku svojeg razvitka nastojao
što brže pomoći operativi šumarskoj i drvno-industrijskoj, bio je rad unutrašnjih
i vanjskih suradnika instituta na šumarskom priručniku. Kasnije
je u radu za operativu nastao jak prekid, i to iz ovih razloga: 1. česte promjene
kadrova u institutu i nesistematski razvitak ove ustanove; 2. potreban
je bio duži period, da se suradnici instituta u danim okolnostima
posve spontano pripreme za istraživački rad, 3. preokupiranost operative
planiranjem, reorganizacijama, premještajima, masovnim sječama i masovnim
pošumljavanjima i dr. nije stvaralo preduvjete za uže povezivanje
prakse i nauke. Pokušaji, izvršeni na inicijativu instituta i rukovodstva
šum. operativa u 1947. i 1948. godini, nisu imali gotovo nikakav uspjeh.


Tek nakon decentralizacije i stabilizacije drž. uprave, a napose nakon
osamostaljivanja šumarija, smanjenja masovnih radova i manjeg broja
premještaja počela se sve više osjećati potreba za suradnju instituta na
terenu. Institut je u toj fazi razvitka našeg šumarstva bio samostalan te
stručno spreman za rješavanje i složenijih zadataka putem instruktaža,
konzultacija, ekspertiza i instruktivnih ekskurzija. On je ne samo nudio
svoju pomoć, nego šta više, takva je pomoć tražena s terena.


Prve instruktaže i ekspertize vršene su u većem opsegu 1948. godine
(doznaka stabala u prebornim šumama, zaštita šuma od biotskih štetnika