DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 199     <-- 199 -->        PDF

Zato je bilo potrebno prvo izlučiti i pravilno arondirati lovišta kao
lovno gospodarske jedinice, jasnih međa i granica, kojima se može uspješno
lovno gospodariti. U područjima ranijeg zakupnog sistema, gdje je postojala
u tom pravcu izvjesna tradicija, išlo je to lako. Lovišta su se lako
formirala i povukle granice. U tim krajevima obrazovala su se lovišta na
principu: što je manja površina, intenzivnije je gospodarenje. Zato je na
području NRH uzet princip za nizinska lovišta minimalna površina 2.500
ha, a u brdskim i planinskim 4.500 ha. U predjelima bivšeg regalnog sistema
trebalo je u prvi mah izlučiti lovišta tako, da se ona podudaraju sa
granicom kotara (sreza). Kasnije kada su to lovci prihvatili, dijelila su se
tako velika kotarska (sreska) lovišta na više lovnih površina (lovišta)
unutar kotara (sreza).


Državnim uzgojnim lovištima upravljali su kroz protekli period od


10 godina stručnjaci šumarske struke, češće reorganizacije u šumarstvu


nisu ometale rad u uzgojnim lovištima.


Većina državnih uzgojnih lovišta koristila je veća financijska sred


stva, dodijeljena specijalno u tu svrhu ona su ispunila svoj zadatak i danas


predstavljaju jake lovno ekonomske centre.


Ostalim lovnim površinama lovištima van državnog sektora, uprav


ljaju i na njima gospodare lovačke organizacije (društva), koje su bile u


svom prvom početku rada učlanjene i usko povezane sa svojim republičkim


savezima lovačkih društava, a republički savezi učlanjeni su u Glavni lo


vački savez FNRJ u Beogradu. Tako je preko republičkih saveza učlanjeno


u Glavni lovački savez preko 100.000 lovaca. Savezi su u proteklom periodu


razvoja lovne privrede odigrali važnu ulogu.


Decentralizacijom narodne vlasti i uprave kroz protekli jubilarni period,
pristupilo se i decentralizaciji republičkh saveza na kotarske (sreske) lovačke
organizacije, na koje su prenesene i sve kompetencije republičkih
saveza za uređenje i unapređenje lovišta u njima, a koje vode k unapređenju
lovne privrede svakog kotara (sreza). Glavni lovački savez je danas
^stručno lovačko reprezentativno tijelo društvenih organizacija FNRJ prema
međunarodnoj lovačkoj organizaciji, te lovačkih organizacija pojedinih zemalja
van naših granica. Prema tuzemstvu prati razvoj lovne privrede na
području pojedinih republičkih saveza lovačkih društava, daje pomoć za što
brže unapređenje lovne privrede pojedinim savezima, naročito u tom pogledu
slabijim republikama, pomaže u realiziranju postavke opće lovne


politike FNRJ.


Republički savezi lovačkih društava u novoj decentralističkoj fazi na


šeg društvenog uređenja također se brinu i pomažu ostvarenje osnovne


lovne politike na svom području, a u onim granicama, mogućnostima te


kapacitetima koliko to prirodni uslovi jedne republike dozvoljavaju. Po


mažu u radu kotarskim lovačkim savezima na ostvarenju njihovih zadataka.


Iz dosadašnjeg izlaganja vidi se, da je iza Oslobođenja preuzeto pri


lično nesređeno i haotično stanje na polju lovstva. Zato je bilo nužno po


trebno pored čisto zakonskih propisa i mjera, donijeti još i čitav niz mjera


i propisa društvenog karaktera, koji su išli zatim da se izradi lik novog


narodnog lovca. Takovom lovcu potrebna je za rad na polju lovne privrede


solidna stručna sprema, kako bi se mogao intenzivno i sa razumijevanjem


posvetiti uzgoju, zaštiti i racionalnom odstrelu divljači. Napredan lovac


mora da ima razumijevanja za divljač, mora imati kulturan stav i odnos