DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 20 <-- 20 --> PDF |
santna šumska područja Garjevice, Bilo Gore, Psunja, Dilj Gore, a dobrim dijelom i Papuka. Stanje u kojem se nalaze mlade sastojine iza provedenih dovršnih sječa, obzirom na površine koje one zapremaju, na tipove sastojina, a naročito na ugroženu bukvu i hrast, na nepovoljan omjer smjese i vrst drveća, te hitnost neophodno potrebnih prvih uzgojnih radova: njege mladika i čišćenja, dovode često stare i iskusne uzgajivače u priliku, da se ne mogu odmah snaći i da ne mogu u konkretnom slučaju zauzeti jasan i određen stav u pogledu stručnih uzgojnih zahvata. Ovo vrijedi naročito za dosad nenjegotvane sastojine gdje su uzgojni radovi propušteni i zakašnjeli, gdje je prirodni razvitak stabala i sastojina bio prepušten nesmiljenoj prirodnoj borbi a bez pomoći uzgajivača — stručnjaka. Općenito uzevši zajednička je osobina svih dosad nenjegovanih sastojina, da ne samo unutar jedne te iste sastojine nailazimo na grupe stabala, nego i na pojedina stabla raznolikog porijekla — iz sjemena i panja — i vrlo nejednolikog uzrasta, na stabla dobrih i abnormalno razvijenih krošanja, na stabla dobre, loše i posvema zakrivljene deblovine čiste od grana ili pak granate, na prejaka stabla koja se ne mogu više svrstati u zajednicu s ostalim stablima koja su momentano zauzela svoja određena mjesta u slojevima — etažama — (vladajuća, suvladajuća, nadvladana i potištena stabla). Sve to govori za to, da se uzgajivač-praktičar prije svakog zahvata u neku od sastojina koje su bile dosad njegovane, mora detaljno i temeljito upoznati s jedinstvenom unutrašnjom izgradnjom — strukturom — i to: ne samo s pojedinim tipovima sastojinskim, nego s grupama stabala i pojedinim stablima, njihovim brojem i vrstom, oblikom i raširenosti krošanja, svrstavanjem stabala u slojeve prema visinama, strukturom stabala po debljinama te prema tome podjeli i svrstavanju stabala u: mladike, guštike, letvenjake i ostalu oblovinu, izgradnjom samog debla, korijena i t. d. Nije dovoljno da uzgajivač praktičar upozna njegovanje sastojine prije uzgojnog zahvata samo prema jedinstvenoj unutrašnjoj izgradnji njenih članova — strukturi — nego da se upozna s načinom života, s biologijom; on se mora upoznati s načinom postanka svake pojedine sastojine prirodnim ili umjetnim — bilo da ona potječe iz sjemena ili iz panja, s prirodnim izlučivanjem i izumiranjem stabala, s čitavim biljnim i životinjskim svijetom, koji je međusobno najuže povezan i kao satkan, koji djeluje, živi i pripada šumi. Uzgajivač-praktičar u času uzgojnog zahvata u dosad nenjegovane sastojine mora poznavati prirodni tok razvitka svake zajednice stabala počam od uroda sjemena, ponika, pa dalje sve do prvog zahvata, a to će reći, mora poznavati život zajednice stabala onako, kako se dosad razvijao bez utjecaja šumara. To je neka vrst analize na temelju koje uzgajivač praktičar stvara i donosi siguran sud o uzgojnom zahvatu u neku sastojinu. Istraživanja koja su dosad vršena u pogledu kvalitete i strukture nenjegovanih mladih sastojina bukve i hrasta na području šuma između Save i Drave, Kupe i Une, dala su interesantne podatke o stanju mladih sastojina, koji mogu dobro poslužiti operativi. Da bismo» imali kratki i cjeloviti pregled o stanju razvitka bukovih i hrastovih mladih sastojina na spomenutom području šuma počet ćemo od ponika — od prve razvojne stepenice. |