DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 201     <-- 201 -->        PDF

Lovački list ostao pod imenom Lovački vjesnik, a uskoro su iza toga i ribolovci
počeli izdavati svoj stručni ribarski časopis.


Lovački vjesnik pisan je također lakim i pristupačnim stilom. U vidu
kratkih članaka upoznaju se lovci sa svim onim što je potrebno da lovac
zna. Obuhvaćena je materija iz područja svih lovnih disciplina. Svaki lovac
mora da zna kako treba da radi, šta treba da radi da. bi divljač bila zdrava,
jaka i mnogobrojna u lovištu.


Savezi ostalih naših republika izdaju od Oslobođenja pa nadalje također
svoje stručne lovačke časopise sa istom svrhom i namjenom. Mnogi
od tih časopisa imaju isto svoju veliku tradiciju. Tako u NR Sloveniji izlazi
»Lovec«, u NR Bosni i Hercegovini »Lovački list«, u NR Srbiji »Lovac«,
u NR Makedoniji »Lovec« i u AP Vojvodini »Vojvođanski lovac«. Nadalje
pojedini savezi lovačkih društava u republikama izdavali su također kroz
protekli period više popularnih, stručnih i naučnih edicija iz područja
lovstva.


Da bi se među lovcima povećao elan za rad na unapređenju lovišta i
povećanju brojnog stanja divljaci raznim uzgojnim radnjama i mjerama,
uvedeno je na socijalističkim principima rada lovačko takmičenje. Prvenstveno
je to lovačko takmičenje išlo za aktiviziranjem što većeg broja lovaca
na uništavanju grabežijivaca, a sa svrhom povećanja bronjog stanja
plemenite divljači. Kasnije je to takmičenje obuhvatilo sve uzgojne i druge
radove, koji se odvijaju unutar jednog lovačkog društva i njegovog lovišta.
Prvenstveno je bilo to takmičenje pojedinaca, a kasnije se to proteglo i na
takmičenje lovačkih društava međusobno.


Takmičari pojedinci dobijaju za svoj rad u tom takmičenju prema zasluzi
i zalaganju priznanje u vidu lovačke značke (zlatna, srebrna i brončana),
svake godine sa drugim lovačkim emblemom. Najbolji pojedinac u
ukupnom takmičenju na području republike dobij a od Saveza lovačkih društava
kao nagradu još i novu skupocjenu lovačku pušku. To lovačko takmičenje
toliko se rasplamsalo, da su pojedinci u radu na unapređenju lovne
privrede daleko odskočili ispred mnogih drugih, pa su im od strane Saveza
lovačkih društava dodjeljivane pOiSebne pohvale i diplome, kasnije lovačke
medalje i lovačka odlikovanja I, II i III-ćeg reda. Za uništene grabežljivce
isplaćivao je Savez prema broju i štetnosti odgovarajuće novčane nagrade,
što godišnje iznosi više miliona dinara.


Jedna od važnih mjera koja ide za povećanjem brojnog stanja prvenstveno
visoke divljači u našim brdskim i planinskim lovištima bila je planska
akcija uništavanja vukova. Vukovi su se u tim predjelima iza rata,
kao redovna posljedica, pojavili u prevelikom broju. U tim akcijama bile
su prvenstveno ukopčane lovačke organizacije ugroženih područja, šumarije
te predstavnici narodnih vlasti u tim krajevima. Kreirane su i posebne kotarske
komisije za tu akciju, a iz početka dok kotarske komisije nisu samostalno
počele raditi bila je obrazovana i republička komisija za tamnjenje
vukova, radi koordiniranja rada i pružanja pomoći. U tu svrhu odobravani
su u proteklom periodu i potrebna financijska sredstva od više miliona dinara
godišnje. Licima kojima je pošlo za rukom da bilo kojim sredstvom
unište vuka (bez obzira na starost i spol) isplaćivane su novčane nagrade,
koje su u početku bile niske 800—1000 dinara, da ubrzo porastu na 6 do


8.000. Tendenca je da te nagrade još jače porastu u završnici te planske
akcije za uništavanje vukova. Tako da se danas u NR Sloveniji isplaćuje