DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 205     <-- 205 -->        PDF

kvalificiranih stručnjaka. Iste godine osnovana je i lovna grupa pri Institutu
za šumarska i drvno industrijska istraživanja u Ljubljani, a pri Institutu
za naučna istraživanja u šumarstvu u Sarajevu osnovana je lovna referada.
Na zajedničkom interinstitutskom savjetovanju svih instituta za naučna
istraživanja u šumarstvu preporučeno je svim institutima, da se i kod onih
kod kojih ne postoji još ni referada za istraživanja u lovstvu ona čim prije
osnuje. Možemo očekivati da će se i to ubrzo ostvariti. U sklopu šumarskog
fpkulteta u Skoplju postoji također grupa za lovstvo, koju sačinjavaju profesor
lovstva na fakultetu i profesor ekonomskih nauka na tom fakultetu.


U današnjoj našoj već velikoj decentralizaciji narodne vlasti i opće
uprave, a koja .će se još jače proširivati i produbljivati, ostaje na vrhu državne
i republičke uprave premalo lica, koja se mogu baviti općom problematikom
lovne privrede u operativnom smislu. Dužnost je tih rukovodilaca
da postave osnovne smjernice i kostur lovno privredne politike i da prate
da se ta osnovna načela ostvaruju. Zato u budućem razvoju lovne privrede
imaju Instituti koji se bave naučnim istraživanjima u lovstvu, da odigraju
vrlo važnu ulogu. Prema tome primarni su zadaci takovih instituta, da pruže
pomoć lovnoj operativi u radu za napredak i razvoj lovne privrede. Lovna
operativa treba opet da tu pomoć traži od instituta. U drugom redu ti instituti
treba da se bave i strogo naučnim istraživanjima u lovstvu kako bi na
osnovu rezultata takovog rada naša lovna praksa imala koristi a i nauka
općenito. Moramo ići ukorak sa srodnim institutima u lovno naprednim
zemljama Evrope.


Instituti treba da daju smjernice za izradu perspektivnih planova, za
izradu dugoročnih elaborata (gospodarskih osnova) za pojedina lovišta
(državna i društvena) na osnovu kojih uređanih elaborata će se ubuduće
gospodariti u lovištu. Instituti treba da odrede areale za mogućnost rasprostianjenja
pojedinih vrsta divljači. Nema smisla gubiti vrijeme, trošiti novac
i gurati pojedinu vrst divljači u neko lovište, ako za to nema uslova, a na
oko se čini da ima. Instituti treba da izvrše redomestikaciju i unošenje u
pojedina lovišta onih vrsta divljači, koje se nekulturnim odnosom čovjeka
prema divljači ili ranijim velikim nemirom posve strijebljene ili tako proređerie
da im prijeti posvemašnje istrebljenje. Treba ispitati, da nije neka
vrsta nestala radi nepovoljnih prirodnih uslova. Ovo se naročito odnosi na
divokoze, tetrebe, planinske jelene i dr. Naročito mnogo posla imat će instituti
u područjima nekadašnjeg regalnog sistema određivanjem područja
koja za koju vrst divljači odgovaraju, radi njihovog unošenja. Instituti treba
da daju smjernice za selekciju kod visoke divljači, te za obnovu krvi kod
niske i visoke divljači, da daju smjernice za umjetni uzgoj pojedinih vrsta
divljači u ograđenim lovištima i uređajima, za higijensko-sanitarno uređenje
lovišta, za otkrivanje žarišta zaraznih bolesti i sprečavanje njihovog širenja
i t. d., i t. d. Vidi se da su pred institutima vrlo krupni, važni i opsežni zadaci.


U mnogim danas vrlo naprednim zemljama u pogledu lovne privrede
u Evropi djeluju intenzivno takovi instituti već više decenija. Glavna je
zasluga baš tih instituta da je u tim zemljama lovna privreda na zavidnoj
visini. Svake godine održava se u drugoj zemlji godišnje međunarodno savjetovanje
naučnih radnika na istraživanjima u lovstvu, gdje se iznose dostignuća
i rezultati rada pojedinih instituta iz pojedinih područja lovstva i
lovnih nauka. Takovo savjetovanje održano je prošle godine u Gracu gdje
su učestvovali predstavnici iz 10 evropskih zemalja. Na tom savjetovanju