DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 209     <-- 209 -->        PDF

Završavajući taj prikaz, možemo zaključiti ovo: 1. međusobno srašćivanje
korijenja opaženo je kod glavnih vrsta četinjača, a od listača na hrastu
i brezi; 2. prirašćivanje panjeva i kalus nastaje najviše na panjevima
jele i duglazije, manje na smrekovim, neznatno na ariševim, gotovo nikako
na borovim, uopće se ne zbiva na panjevima listača; 3. postoji vjerojatnost,
da se infekcija i udarac groma prenose od stabla na stablo posredstvom
sraslog korijenja.


Srašćivanje korijenja u prebornim šumama Gorskog Kotara


Istraživanja obavljena su indirektno, na temelju pojave živih
panjeva . Utvrđivali su se vanj ski izgled i starost novog sloj a drveta,
nastalog debljinskim rastenjem panjeva, broj živih i mrtvih panjeva. Starost
novog sloja drveta ispitivana je brojanjem novih godova. Odnos, broja
živih i mrtvih panjeva u vezi njihove udaljenosti od stabala iste vrste drveća
utvrđivao se na primjernim površinama; na temelju te metode ispitivana je
pretpostavka o srašćivanju korijenja i na temelju brojčanih podataka izvršene
su daljnje dedukcije.


Jela


Rastenje panjeva najznačajnije je na jeli (Abie s alba) . Stoga se
naša istraživanja većinom odnose na tu vrstu drveća. Aktivnost kambija
na panjevima oborenih jelovih stabala očituje se jasnije 6—12 godina iza
sječe, kad se nakon odebljanja panja na isto toliki broj godova na njegovu
obodu pojavi izraslina, te prerez postepeno dobiva oblik plitke posude. Stan
dio drveta, uglavnom u središtu, sve više trune, dok je nova panjevina rezistentna
abiotski i biotskim utjecajima. Prerezi mnogih tanjih panjeva posve
su obrasli novim drvetom i korom. Ponekad se nailazi na batrljke, ostatke
debelih korijenovih ogranaka, često u obliku trube, kojih su tanji krajevi
srasli sa žilištem živog drveća. Prerezi debljih i od jelovih stabala više udaljenih
panjeva većinom su manje obrasli ili uopće nemaju novi sloj drveta
i kore.


Broj živih panjeva u odnosu na broj svih vrlo je različit, ali
prosječno je velik. U čistim i pretežno čistim jelovim sastojinama ima ih
30—60%, maksimalno i više.


Starost . Novo drvo i kora razvija se između starog drveta i kore.
Stari sloj drveta redovno ima šire godove, trune te je zato tamnije obojen.
Makroskopski su razlike većinom posve očigledne. Po broju godova može
se utvrditi starost nove tvorevine. Panjevi prirašćuju vrlo dugo, mnogi do
pola stoljeća, pojedini i više. Rjeđi su primjerci sa starošću do sto godina,
možda i više. Navest ćemo. samo nekoliko karakterističnih primjera. Panj
promjera 70 cm imao je novih 76 godova, a debljina nove tvorevine bila je
34 mm. Posve šupalj panj, visok 3/4 m s promjerom oko 80 cm, imao je
novi sloj drveta ispod oboda širok 8 cm, vijenac oboda bio je širok 17 cm
i visok 18 cm, a starost nove tvorevine, koliko se pomoću lupe moglo približno
očitati, iznosila je 90—100 godina.


Tolika starost nove tvorevine na mnogim panjevima uzrokom je, da se
u pojedinim sastojinama nalazi veliki broj .živih te svježih i mrtvih panjeva.
Mnogi živi panjevi i kad prestanu prirašćivati vrlo su rezistetni, kako se
moglo opaziti u predjelima, u kojima je jela nestala i posve prevladala starija
bukva.


565