DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 218     <-- 218 -->        PDF

duže. Na osnovu svojih i Wilbrandovi h opažanja isti pisac smatra,
da se ta pojava može obrazložiti gustoćom i oblikom krošnje odnosno njenom
osobinom da propušta veće ili manje količine oborina.


Međusobno srašćivanje korijenja zbiva se i na drugim listačama. Pronađeni
su takvi slučajevi na topolama, jasenu, hrastu meduncu, običnom
i crnom grabu, brijestu, u rasadniku na platani. Sistematska istraživanja
nismo vršili.


Problem fizioloških odnosa sraslog korijenja


Panj ne može prirašćivati, ako nema asimilacijskog aparata ili ako
ga naknadno ne razvije. U protivnom slučaju taj se proces razvija, ako se
asimilati pretaču iz živog drveća putem sraslog korijenja. Korijenje ne
može međusobno srašćivati u mlađoj dobi, osim kad se mladi naraštaj
razvija u vrlo gustom podzemnom sklopu. U mladosti korijenovi su ogranci
vrlo plastični te lakše zaobilaze zapreke, što ih stvaraju korijenovi ogranci
susjednih stabala. Naša istraživanja (1954) o razvitku jelovog mladika
u prebornim šumama pokazala su, da se od 47 pojedinačno uzraslih jela,
visine 4—5 m, korijenjem sraslo svega 6%; starost tih jela bila je 64,
83 i 87 godina.


U toku rastenja korijenov sistem nailazi na razne zapreke. Ako te
zapreke ne može mimoići, ogranci korijenja se s njima vrlo često srastu.
To srašćivanje je fiziološko, ako je nastalo između iste vrste drveća, Ono
je mehaničko, ako je zapreka bila druga vrsta drveća, kamen i si. Takva
srašćivanja između drveća nastaju i nad zemljom, između stabala. Kod
iste vrste drveća pod utjecajem rastenja, vjetra i dr. dijelovi se drveta
međusobno pritištu i trljanjem skidaju periderm. Tako se stvara neposredna
veza između kambijalnih slojeva, pa se postepeno razvija srašćivanje.
Preduvjet fiziološkom srašćivanju je istovrsna plazma, kao bitni
sastojak biljne stanice i nosilac osnovnih osobina biljnog organizma,
Srašćivanje nad tlom gdjekad uzrokuje stvaranje dvostrukog srca na
jačim deblima iste vrste drveća. Na osnovu iznesenog možemo zaključiti
ovo:


Istovrsno drveće, koje je korijenjem međusobno sraslo, zajednički
prima i iskorišćuje hranljive supstance iz tla. Kad se jedno stablo obori,
taj se zajednički život znatno prekida. Preostalo drveće, putem sraslog
korijenja panjeva, dobiva prošireni sistem korijenja. Povećana je mehanička
stabilnost drveća i za vrijeme života partnera i nakon obaranja
jednog ili više partnera. Da li nakon obaranja partnera asimilacijski aparat
preostalog, korijenjem sraslog, drveća može potpuno iskorišćivati povećane
potencijalne mogućnosti, nastale proširenom mrežom korijenja?
Da li se zbog povećane mreže korijenja povećava i površina asimilacijskog
aparata? Da li povećana mreža korijenja omogućuje veće prirašćivanje
drveća? Da li je povećana transpiracija, odnosno povećava li se oduzimanje
talne vlage? Na ta pitanja moglo bi se odgovoriti tek nakon opsežnih
sistematskih istraživanja i pokusa.


Gospodarsko značenje sraslog korijenja


Pojavi srašćivanja korijenja većinom ne pridaje se gospodarsko značenje.
Ipak se to pitanje nužno pojavljuje u gospodarenju šumama, u kojima
se navedena pojava više razvila. Napose je to važno, kad ima mnogo