DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 224 <-- 224 --> PDF |
Poznavajući biološke osebine bukve i njezine ekološke zahtjeve, iznosimo, da se prilikom iskorišćavanja bukovih sastojina na Učki već u početku postupilo potpuno protivno od osnovnog- šumsko-uzgojnog pravila, da se bukove sastojine uzrasle u gustom sklopu, koje nisu ranije nikad proređivane, ne smiju naglo i jako provaliti , pogotovu na južnim i zapadnim ekspozicijama te na kamenitim grebenima i glavicama. Ukoliko su pak takove sastojine uzrasle na plitkom humusnom tlu, stvorenom tokom dugih vremenskih perioda na kamenoj vapnenoj podlozi, potreban je prigodom njihovog iskorišćavanja i podmlađivanja poseban oprez. Intenzivno i naglo progaljivanje takvih sastojina uzrokuje mnoge štetne posljedice. Na južnim i zapadnim stranama mnogih na rastu preostalih stabala ugiba ispod., suncu izložene tanke kore, — kambijalno staničje — nastaje upala kore. Cirkulacija sokova se poremećuje, kora se negdje neprimjetno raspucava, a na nekim stablima nakon izvjesnog vremena i otpada. Poznato je, da bukva ima u sloju blagog humusa intenzivno razvijeno površinsko korijenje sa osobito brojnim korjenčićima, koji iskorišćavaju SI. 2. Učka. Nakon ispiranja gornjeg humusnog sloja tla, ostalo je golo bukovo korijenje. Foto: Z. Vajda vlagu površinskih slojeva tla. Jakim se progalama suncu izloženo plitko humusno tlo isuši, što uzrokuje ugibanje tih brojnih sitnih korjenčića, tako, da prilikom dolaska oborinske vode u takvo tlo, izostane djelatnost to? dijela korjenovog sistema. Kada pak ponovno nastupe sušni dani, takav smanjeni korjenov sistem nije kadar da nadoknadi vodu izgubljenu transpiracijom, nastaje poremetnja između dovoda vode i transpiracije sa svim štetnim posljedicama, koje se očituju negdje slabije, a negdje jače. Jaki pljuskovi, kakvi su česti u visinskim regijama Učke, ispiru na nagnutim položajima krošnjama nezaštićeno, već i onako plitko humusno tlo, što u doba ljetne suše još jače potencira ugibanje onog sitnog, na sušu vrlo osjetljivog bukovog korijenja. Ovakvo ispiranje, odnošenje ili isušen je humusnog sloja prouzrokovalo je i i degradaciju tla to veću, što je ono bilo više izloženo suncu, što je nagnut ost bila veća, što je humusni sloj bio tanji i što je teren bio kameniti j i. Iz tih su razloga bukova stabla, koja su na takvim tlima nakon sječe ostala živa morala tokom više godina sve jače fiziološki slabiti, tako da se |