DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 224     <-- 224 -->        PDF

Poznavajući biološke osebine bukve i njezine ekološke zahtjeve, iznosimo,
da se prilikom iskorišćavanja bukovih sastojina na Učki već u početku
postupilo potpuno protivno od osnovnog- šumsko-uzgojnog pravila, da se
bukove sastojine uzrasle u gustom sklopu, koje nisu
ranije nikad proređivane, ne smiju naglo i jako provaliti
, pogotovu na južnim i zapadnim ekspozicijama te na kamenitim
grebenima i glavicama. Ukoliko su pak takove sastojine uzrasle na plitkom
humusnom tlu, stvorenom tokom dugih vremenskih perioda na kamenoj
vapnenoj podlozi, potreban je prigodom njihovog iskorišćavanja i podmlađivanja
poseban oprez. Intenzivno i naglo progaljivanje takvih sastojina
uzrokuje mnoge štetne posljedice.


Na južnim i zapadnim stranama mnogih na rastu preostalih stabala
ugiba ispod., suncu izložene tanke kore, — kambijalno staničje — nastaje
upala kore. Cirkulacija sokova se poremećuje, kora se negdje neprimjetno
raspucava, a na nekim stablima nakon izvjesnog vremena i otpada.


Poznato je, da bukva ima u sloju blagog humusa intenzivno razvijeno
površinsko korijenje sa osobito brojnim korjenčićima, koji iskorišćavaju


SI. 2. Učka. Nakon ispiranja gornjeg humusnog
sloja tla, ostalo je golo bukovo
korijenje. Foto: Z. Vajda


vlagu površinskih slojeva tla. Jakim se progalama suncu izloženo plitko
humusno tlo isuši, što uzrokuje ugibanje tih brojnih sitnih korjenčića, tako,
da prilikom dolaska oborinske vode u takvo tlo, izostane djelatnost to?
dijela korjenovog sistema. Kada pak ponovno nastupe sušni dani, takav
smanjeni korjenov sistem nije kadar da nadoknadi vodu
izgubljenu transpiracijom, nastaje poremetnja između dovoda vode i transpiracije
sa svim štetnim posljedicama, koje se očituju negdje slabije,
a negdje jače. Jaki pljuskovi, kakvi su česti u visinskim regijama Učke,
ispiru na nagnutim položajima krošnjama nezaštićeno, već i onako plitko
humusno tlo, što u doba ljetne suše još jače potencira ugibanje onog sitnog,
na sušu vrlo osjetljivog bukovog korijenja. Ovakvo ispiranje,
odnošenje ili isušen je humusnog sloja prouzrokovalo
je i i degradaciju tla to veću, što je ono bilo
više izloženo suncu, što je nagnut ost bila veća, što
je humusni sloj bio tanji i što je teren bio kameniti j i.


Iz tih su razloga bukova stabla, koja su na takvim tlima nakon sječe
ostala živa morala tokom više godina sve jače fiziološki slabiti, tako da se