DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 227     <-- 227 -->        PDF

tjedna. Najranije sredinom maja probuši imago ostatak sloja kore. Te u
kori vidljive rupe, iz kojih je izletio imago, imaju polukružni oblik širine
oko 2,4 mm i visine od oko 1,8 mm.


Da se bukov krasnik masovno razmnoži i proširi, mora se smanjiti
otpor okoline. Najveći otpor tom razmnažanju pruža fiziološki zdravo, bukovo
stablo protiv prodiranja ličinki. 0 tom je otporu ovisna mogućnost
daljnjeg napadaja i širenja štetnika, V i e t in gho f f-R i e s c h i Vite
su promatranjem ustanovili, da gotovo bez iznimke napadaj krasnika prouzrokuje
ugibanje samo onih dijelova stabla, koji su bili izloženi suncu.
Grane sa promjerom manjim od 4 cm ugibaju, jer su potpuno zaokružene
prohodima ličinaka. Nije zapaženo, da bi bile napadnute i grame tanje od
1,5 cm. ženka Agrilusa odlaže jaja prvenstveno na mjestima, koja su
Suncem obasjana, te na dijelovima stabala sa tankom korom. Na tim mjestima
stvara se povoljna dispozicija za uspješan prodor ličinaka, jer je
ovdje utjecajem toplinskih zraka hidratura lokalno oslabljena (11). Ovakva
lokalna dispozicija neovisna je vrsti i bonitetu zemljišta. Izvjesno je, da
prodiranje ličinaka Agrilusa u kambijalnu zonu na rubovima opeklina od


SI. 4. Učka. Suhovrho stablo u jako proga-
Ijenoj bukovoj sastojim. Foto: Z. Vajda


sunca, na ozlijeđenim mjestima, na dijelovima stabla eksponiranim suncu,
svakako pospješuje već nastale štete i tim u velikoj mjeri pripravlja put
daljnjim štetama, osobito bijeloj truleži drveta. Opaženo je, da je napadaj
redovno ograničen na zone, koje stoje pod utjecajem sunca. Na granicama
napadaja nastaju zarasline, koje neoštećene dijelove, koji se nalaze u sjeni,
odjeljuju od usmrćenih, suncu okrenutih, strana. Kora se iznad oštećenih
dijelova osuši te poprima crvenkastu ljubičastu boju. Drvo se ispod takve
kore osuši. Obrazuje se tamno obojena zona zaštitnog drveta, koja se kasnije
uslijed napadaja bijele truleži raspada. Uginula i osušena kora počinje
postepeno otpadati tek nakon izlaska imaga.


Kada su isključivo sušne vremenske prilike uzrokom sušenja vrhova
i grana, onda one u cijelosti odumiru. Za sušenje grana, koje uzrokuju
gljive i napadaj Agrilusa, karakteristično je, što te grane u početku samo
u jedno polovici ugibaju, odumiru i suše se, dok su u jednoj polovici zdrave.
Odumiranje napreduje postepeno iz bolesnog u zdravi dio grane. Ako su
veliki dijelovi kore na stablu ili granama oboljeli i otpali, tada se na rubovima
ne mora stvoriti zaraslina, koja redovno u tim slučajevima nastaje.