DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 233 <-- 233 --> PDF |
´ nost drveta prema gljivama — razaračima drveta jednako odlučuje o njegovoj vrijednosti. Ukoliko je jasen sa srži manje otporan, to bi činjenica, koju je ustanovio Beni ć (2), gubila na vrijednosti. Poznato je, da praksa smatra često jasenovo drvo sa srži manje vrijednim i u pogledu otpornosti, odnosno trajnosti, budući da je trajnost u uskoj vezi sa otpornošću prema gljivama. Stoga smo postavili zadatak, da utvrdimo, da li je smeđa srž jasena otpornija prema gljivama — uzročnicima truleži — od bijeli. U pokuse smo za sada uzeli samo srž i bijel poljskog jasena. Rezultati tih pokusa izneseni su u ovoj radnji. Pregled literature Postoji čitav niz radova, koji obrađuju pitanje otpornosti srži i bijeli sržnih vrsta prema gljivama — razaračima drveta. Gotovo uvijek je srž otpornija od bijeli. Međutim, u ovim se slučajevima radi o sržnim vrstama, kod kojih dakle, dolazi, srž »normalno«, t. j . u svakom individuu. U jasena se, međutim, javlja obojena srž samo u pojedinim stablima, što znači, da kod jasena pojavu obojene srži ne možemo smatrati »normalnom «, nego patološkom pojavom. Druga je stvar, što se u jasena stvara tzv. fiziološka neobojena srž, kako si; to dokazali mnogi autori. I ako u jasena redovito ne dolazi obojena srž, životni su procesi u jasenovog drveta svedeni na vanjske godove, a u unutarnjim se razvijaju neki elementi osržavanja (tile), koji sami za sebe ne predstavljaju osrženje u punom smislu riječi. Jasno je, da je teško reći u koju grupu drveća spada jasen, da li u sržne ili bakuljave vrste, jer to ovisi o našoj definiciji i shvaćanju pojma srži i procesa´ koji sačinjavaju osrženje. Shvatimo li samo prestanak fizioloških funkcija i tvorbu tila kao osrženje, onda je i jasen sržna vrsta,. Međutim, definiramo li srž kao proces, kod kojega uz tvorbu tila nastupa tvorba i ulaganje različitih obojenih tvari osržavanja. (flobafeni, gumozne tvari) u stanice, odnosno njihove membrane, tada možemo jasen ubrojiti u bakuljave vrste. Obzirom da u jasena dolazi u pojedinim slučajevima do tvorbe srži, smatraju ga neki autori intermedijalnom vrstom. Mi se priklanjamo shvaćanju Chattaway-a (4),koji ističe da tvorba tila i pomanjkanje škroba nisu bitni znaci osrženja, nego da sigurne znakove osrženja čine tvorba tila i prisustvo obojenih sržnih tvari. Prema tomu jasen bi bio bakuljava vrsta, koja može slično bukvi, pod utjecajem određenih vanjskih faktora, stvarati smeđu obojenu srž unutar »fiziološke« srži, koja je bijele boje. Pitanje uzroka osržavanja. pojedinih stabala u jasena nije riješeno, niti su vršena (prema podacima s kojima raspolažemo) istraživanja u tom pogledu. Stoga je zasada teško reći, što je osnovni,uzrok osrženja pojedinih jasenovih stabala. Beni ć (2) je u svojoj radnji detaljno opisao: morfologiju smeđe srži jasena, pa u tom pogledu upućujemo na tu radnju. Autor nije ulazio u pitanje uzroka osrženja, jedino je ustanovio, da stabla s manjom krošnjom češće razvijaju smeđu srž. Sličnu pojavu (iako ne identičnu) nalazimo vrlo često u bukve, gdje se u pojedinim stablima razvija tzv. crvena srž (crveno ili nepravo srce). Ova je pojava u bukve detaljnije proučena, te je potrebno, u vezi s našim problemom, prikazati glavne rezultate tih istraživanja. Prema novijoj teoriji. Zycha-e (13) primarni je uzrok stvaranja crvene srži u bukve prodor 589´ |