DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 235 <-- 235 --> PDF |
i gljive biti uzrokom crvene srži bukve, iako je zrak odnosno kisik češći i općenitiji uzrok. Mi ćemo u jednom posebnom radu ući detaljnije u razmatranje ovog problema. Svakako kod bukve možemo smatrati crvenu srž specifičnom reakcijom samog drveta, dok uzrok ne mora biti specifičan (slične reakcije izaziva na pr. i mraz — mrazna srž). Ni pojedini elementi tvorbe crvene srži nisu specifični, gumozne tvari (i flobafeni) dolaze i drugdje, a to isto vrijedi i za tile. Specifična je jedino pojava crvene srži u cjelini . Crvena je srž bukve otpornija od bijeli (neosrženog dijela osržene bukve), kako je to dokazalo više autora, a naročito Gäuman n (6), koji je rasvijetlio i mnoga sporna gledišta i rezultate u tom pitanju. Bosshar d (3) je istražio anatomske karakteristike srži u jasena i utvrdio, da su u osnovi slične karakteristikama crvene srži u bukve: obilna tvorba tila i izlučivanje odnosno ulaganje sržnih tvari. Kako su njegova istraživanja interesantna za problem otpornosti i za pitanje uzroka osrženja, potrebno je ukratko prikazati rezultate tog rada: Jasenovo drvo nije bogato na akumulativnom staničju — zrakama srčike i parenhimu drva. Smeđe obojene tvari osrženja ograničuju se s malo izuzetaka na akumulativno staničje. Sržne tvari dolaze kao malene, 5—7 \i velike, kapi u unutrašnjosti stanica ili se prislone uz membrane kao tanak sloj. To se osobito vidi na radijalnom presjeku kroz zrake srčike, gdje često slojevi sržnih tvari zatvaraju vertikalne stijene pojedinih stanica zrake srčike. Na isti su način ispunjene sržnim tvarima i parenhimske stanice drva, koje prileže uz sudove. Intenzitet posmeđenja srži ovisan je o količini sržnih tvari u akumulativnom staničju. U jače obojenoj srži nema dodatnih sržnih tvari u drugom tkivu ili u membranama (dok na pr. u hrasta ili pit. kestena sržne tvari jednomjerno prodiru i ulaze u stanične stijene). Tvari osržavanja su izotropne u polariziranom svjetlu. Mikrokemijske su metode bojenja, koje je autor proveo, dokazale, da se i u ovom slučaju radi o sržnim tvarima, koje se u literaturi nazivaju flobafeni ili oksidirajući tanini. Metode bojenja dokazuju, da se sržne tvari u jasena nalaze samo u stanicama, a ne zalaze u st. stijene. Fiziološka je bijel, t. j . zona u kojoj može bez zapreka teći transport vode, vrlo uska, pri bazi debla 4—6, u krošnji 5—10 godova. Odmah se zatim u slijedećim starijim godovima brzo povećava broj tila. Tile su vrlo tankih stijena, do 0,5 [i. U anatomskoj građi nema između srži i bijeli nikakvih razlika, kako su to već utvrdili Mole r i Gra m (10). Sržne tvari dolaze samo u akumulativnom staničju, što znači da škrob sudjeluje kod tvorbe sržnih tvari. Tvorba sržnih tvari nastupa, po Boss hardu , tek kad je akumulativno tkivo u odumiranju, te stoga ne može doći do nagomilavanja sržnih tvari, pa osrženje ostaje ograničeno samo na akumulativno staničje. Tvorba je obojene srži u jasena nepravilna, ona može nastupiti u različitim stadijima starosti, a može i izostati. Zato autor smatra jasen kao drvo s fakultativnim osržavanjem, koje nastupa u određenim uslovima djelovanjem biotskih ili abiotskih faktora. Ne ulazeći zasada u pitanje uzroka osrženja jasena, ovim smo radom utvrdili samo pitanje otpornosti srži i bijeli poljskog jasena prema gljivama — razaračima drveta, razumijevajući pod pojmom srži samo obojeni dio drveta, a ne fiziološku srž. U stranoj literaturi nismo o tom našli nikakvih podataka. |