DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 239 <-- 239 --> PDF |
»konačne« težine. Ova metoda ima prednosti, ali i slabih strana, Prednost joj je, što možemo načiniti prosječni uzorak jedne srži, čime možemo lakše izbjeći veće varijacije unutar jednog stabla. Međutim, slaba joj je strana, što pretvaranjem drveta u pilovinu rušimo njegovu prirodnu strukturu, ozljeđujemo i otvaramo bezbroj stanica, a sigurno je da obe činjenice imaju utjecaj na brzinu razaranja odnosno na otpornost. Stoga smatramo obje metode jednakovrijednim tim više, jer većina autora upotrebljava metodu, koju smo mi upotrebili, ili tzv. »block soil method«, koja je ustvari samo modifikacija metode daščica. U pokus su uzete slijedeće gljive: Polyporus aduslus (Will.) Fr., Polyporus hispidus (Bull.) Fr., Polystictus vrsicolor (Linn.) Fr., Pholiota squarrosa Müll., Coniophora cerebella Pers. i Daldinia concentrica. Kao što se vidi, uzeli smo i uzročnike bijele i uzročnike crvene (smeđe) truleži. Neke su od navedenih gljiva vrlo polifagni razarači drveta, kao na pr. Coniophora cerebella, Polystictus versicolor, Polyporus adustus. Ostale vrste možemo smatrati više ili manje specifičnim razaračima stojećeg i oborenog odnosno prerađenog jasena, kako to izlazi i iz radnje Škorić-a (U). Ukupno je uzeto u pokus 10 trupaca, od toga 7 sa i 3 bez srži. Ispitane su ukupno 342 daščice, od toga 139 daščica srži i 140 daščica bijeli, a od stabala bez srži ispitane su 63 daščice. Tabela 1 daje nam dobivene rezultate po pojedinim trupcima odnosno po djelovanju pojedinih gljiva na pojedine trupce. Navedeni brojevi predstavljaju srednju vrijednost stupnja razaranja, dobivenu na temelju razlike »početne« i »konačne« težine, izraženu u procentima, svih daščica srži i bijeli pojedinog trupca (odnosno »bijeli« kod trupaca bez srži). Istovremeno donosimo i relativno razaranje daščica srži prema razaranju bijeli istog trupca (= 100). U tabeli 2 sumirali smo sve rezultate prema gljivama, zbrojivši sve daščice srži i bijeli osrženih trupaca i daščice »bijeli« neosrženih te izračunavši srednju vrijednost. Ovi su rezultati pregledniji. U tabeli 3 sumirali smo prosječni gubitak suhe supstance srži i bijeli osrženih stabala, te relativnu razgradnju sržnog dijela svakog pojedinog stabla (gubitak suhe tvari bijeli = 100), kao i ukupnu srednju vrijednost razaranja srži prema razaraniu bijeli svih stabala. Kao što se iz tabele 1 vidi, prosječni gubitak težine daščica srži i bijeli varira u znatnoj mjeri kod pojedinih stabala. Na prvi se pogled čini da je izvršen premalen broj pokusa, pa da iz toga teško možemo stvarati zaključke. Međutim, pregledom literature utvrdili smo, da su drugi autori radili s daleko manjim brojem pokusnih daščica, a unatoč toga izvodili zaključke. Nadalje, i drugi su autori dobili s daščicama pojedinih stabala vrlo različite stupnjeve razaranja drvne tvari. Na pr. Gäuman n (6) je kod istraživanja otpornosti srži bukve dobio s gljivom Polyporus vaporarms kod jednog stabla 14°/o, a kod drugog 34,5% gubitka suhe tvari srži. U stvari to je i razumljivo, živo (a i mrtvo) drvo ne predstavlja u svojoj unutarnjoj strukturi i kemijskom sastavu homogeni materijal, te prema tomu ne možemo ni očekivati jednaki stupanj razaranja kod različitih stabala, dapače ni kod jednog te istog stabla, uzmemo li za pokus daščice s različitih mjesta. U tim slučajevima variraju i fizička svojstva drveta, a dakako da onda moraju još jače varirati i biološka svojstva, kao što je svojstvo otpornosti prema gljivama — razaračima drveta. Sigurno 595 |