DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 239     <-- 239 -->        PDF

»konačne« težine. Ova metoda ima prednosti, ali i slabih strana, Prednost
joj je, što možemo načiniti prosječni uzorak jedne srži, čime možemo lakše
izbjeći veće varijacije unutar jednog stabla. Međutim, slaba joj je strana,
što pretvaranjem drveta u pilovinu rušimo njegovu prirodnu strukturu,
ozljeđujemo i otvaramo bezbroj stanica, a sigurno je da obe činjenice imaju
utjecaj na brzinu razaranja odnosno na otpornost. Stoga smatramo obje
metode jednakovrijednim tim više, jer većina autora upotrebljava metodu,
koju smo mi upotrebili, ili tzv. »block soil method«, koja je ustvari samo
modifikacija metode daščica.


U pokus su uzete slijedeće gljive: Polyporus aduslus (Will.) Fr., Polyporus
hispidus (Bull.) Fr., Polystictus vrsicolor (Linn.) Fr., Pholiota
squarrosa Müll., Coniophora cerebella Pers. i Daldinia concentrica.


Kao što se vidi, uzeli smo i uzročnike bijele i uzročnike crvene (smeđe)
truleži. Neke su od navedenih gljiva vrlo polifagni razarači drveta, kao
na pr. Coniophora cerebella, Polystictus versicolor, Polyporus adustus. Ostale
vrste možemo smatrati više ili manje specifičnim razaračima stojećeg i
oborenog odnosno prerađenog jasena, kako to izlazi i iz radnje Škorić-a


(U).
Ukupno je uzeto u pokus 10 trupaca, od toga 7 sa i 3 bez srži. Ispitane
su ukupno 342 daščice, od toga 139 daščica srži i 140 daščica bijeli,
a od stabala bez srži ispitane su 63 daščice.


Tabela 1 daje nam dobivene rezultate po pojedinim trupcima odnosno
po djelovanju pojedinih gljiva na pojedine trupce. Navedeni brojevi predstavljaju
srednju vrijednost stupnja razaranja, dobivenu na temelju razlike
»početne« i »konačne« težine, izraženu u procentima, svih daščica srži i
bijeli pojedinog trupca (odnosno »bijeli« kod trupaca bez srži). Istovremeno
donosimo i relativno razaranje daščica srži prema razaranju bijeli istog
trupca (= 100).


U tabeli 2 sumirali smo sve rezultate prema gljivama, zbrojivši sve
daščice srži i bijeli osrženih trupaca i daščice »bijeli« neosrženih te izračunavši
srednju vrijednost. Ovi su rezultati pregledniji.


U tabeli 3 sumirali smo prosječni gubitak suhe supstance srži i bijeli
osrženih stabala, te relativnu razgradnju sržnog dijela svakog pojedinog
stabla (gubitak suhe tvari bijeli = 100), kao i ukupnu srednju vrijednost
razaranja srži prema razaraniu bijeli svih stabala.


Kao što se iz tabele 1 vidi, prosječni gubitak težine daščica srži i bijeli
varira u znatnoj mjeri kod pojedinih stabala. Na prvi se pogled čini da je
izvršen premalen broj pokusa, pa da iz toga teško možemo stvarati zaključke.
Međutim, pregledom literature utvrdili smo, da su drugi autori radili s daleko
manjim brojem pokusnih daščica, a unatoč toga izvodili zaključke.
Nadalje, i drugi su autori dobili s daščicama pojedinih stabala vrlo različite
stupnjeve razaranja drvne tvari. Na pr. Gäuman n (6) je kod istraživanja
otpornosti srži bukve dobio s gljivom Polyporus vaporarms kod
jednog stabla 14°/o, a kod drugog 34,5% gubitka suhe tvari srži.


U stvari to je i razumljivo, živo (a i mrtvo) drvo ne predstavlja u
svojoj unutarnjoj strukturi i kemijskom sastavu homogeni materijal, te
prema tomu ne možemo ni očekivati jednaki stupanj razaranja kod različitih
stabala, dapače ni kod jednog te istog stabla, uzmemo li za pokus
daščice s različitih mjesta. U tim slučajevima variraju i fizička svojstva
drveta, a dakako da onda moraju još jače varirati i biološka svojstva, kao
što je svojstvo otpornosti prema gljivama — razaračima drveta. Sigurno


595