DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 279 <-- 279 --> PDF |
NOVI ASPEKTI BIOLOŠKE BORBE PROTIV ŠTETNIH INSEKATA Dr. Milan Androić — Zagreb Uvod O O pažačkom oku mnogih istraživača nije izmakla činjenica da u prirodi mnogi štetni insekti postaju plijen drugih insekata. Oni su također opazili, da su mnoge invazije štetnika, koje su zabrinjavale poljoprivrednike i šumare, bile dokrajčene zahvaljujući njihovim prirodnim neprijateljima: predatorima, entomofagima i patogenim mikroorganizmima. Posve je, dakle, razumljivo da su oni došli na misao, da ih na pogodan način upotrebe u zaštiti poljoprivrednih kultura ili šuma. Ne bi se ipak moglo tvrditi, da je ideja borbe protiv štetnika biološkom metodom nova. U svome vrijednom radu »Principe de Zoologie agricole« Vaiyssier e (1940) je vrlo dobro uspio da dade ocjenu i značenje bioloških faktora za populacije štetnih insekata, kao i uslove za njihovu uspješnu primjenu. Kao najstariji pokušaj biološke borbe Vavssier e navodi, da su Arapi već 1775. g. upotrebili jednu vrst mravi za uništavanje druge vrsti, koja je bila opasni štetnik datulja. Darwi n o v otac E r a s m o (1800) preporučivao je biološku borbu protiv štetnih insekata, a Har t i g (1827.) je preporučivao u Njemačkoj konstrukciju specijalnih insektarija u kojima bi se štetnici uništavali, a u isto vrijeme oslobađali njihovi paraziti. Boisgirau d (1840. g., cit. Vavssiere) je sakupljao veliki broj trčkova (Calosoma sicophanta) za uništenje gubarevih gusjenica. Biološka borba protiv štetnih insekata uslovljena je poznavanjem više faktora koji sačinjavaju biocen. No nije dovoljno poznavati biocen kao uzajamno djelovanje organizama jednog biotopa samo u jednoj godini ili nekom kraćem vremenskom intervalu. Da bi se shvatila kompleksnost ovih odnosa potreban je temeljiti dugi studij, koji nije uvijek jednostavan. Prirodni i biološki zakoni shvaćeni u principu djeluju u prirodi u bezbroj varijanata. Pored toga važno je naglasiti da se čuje sve veći broj istraživača, koji negiraju prirodnu odnosno biocenotsku ravnotežu, na kojoj su izgrađene i još uvijek se izgrađuju mnoge teorije u domeni ekoloških studija. No bez obzira, da li biocenotska ravnoteža postoji ili ne, ona će ostati kao radna hipoteza ekologa, koji žele proučavati biocen u kraćem vremenskom intervalu, kao što matematičar pretpostavlja, da je krivulja između dviju blizih točaka — pravac. No dok je proučavanje biocena, da tako kažemo u,kretanju, potrebni uslov za uspješnu aktivnu biološku borbu, dotle je za djelovanje korisnih insekata bez naše intervencije, potrebno poznavati samo one faktore, koji ih zaštićuju i favoriziraju njihovo razmnažanje u prirodi. U mnogim, naime, slučajevima čovjek ne samo da ne poštedu je parazite t. j . da ih pusti da djeluju u prirodi bez kontrole, već ih svojim postupcima uništava, i umanjuje njihovu regulatornu ulogu u gustoći populacije. Tako je na primjer, štetno spaljivati ostatke poslije vršidbe žita, radi navodnog uništavanja kukuljica jedne mušice iz porodice Cecidomvda e (Diplosis tritici) koja uništava žitno zrnje, jer su kukuljice koje ostaju u tim ostacima parazitirane, dok se zdrave mušice kukulje u zemlji. Uništavajući dakle te ostatke uništavamo i parazite koji bi slijedeće godine imali reduktivnu ulogu u gustoći populacije toga štetnika. Sličan je slučaj sa spaljivanjem strnja poslije i 635 |