DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Na području šuma biv. veleposjeda u Baranji (Darda) nailazili smo 1948. god. na grupe Populus serotina koje su bile oko 80 godina stare. Prvi početak uzgoja eurameričkih t. j . kanadskih topola u Hrvatskoj bio je ponajviše ograničen na veleposjedničke šume gdje su se kanadske topole unosile u sastojine sa ostalim vrstama pokusno i to više iz športa. Kada se ustanovilo da one dobro uspijevaju i da se njima mogu brzo pošumiti veće površine, one su možda dobro poslužile kod sječe vrednijih prirodnih šuma. Na području Baranje (Darda) imade većih mješovitih sastojina u kojima su glavne vrsti bijela vrba sa kanadskom i crnom topolom, te nešto jasena i hrast. Te su sastojine 40—50 god. stare i očito su nastale kada su veleposjednici sasjekli veće komplekse prirodnih mješovitih sastojina hrasta, jasena, vrbe i topole, te da udovolje Zakonu o šumama, zasadili sječine »kanadskim topolama«. Kod toga se topolama nije pridavala neka naročita gospodarska važnost jer su takove šume u prvom redu služile kao lovišta visoke divljači. 0 nekom intenzivnom i racionalnom uzgoju topola nije bilo ni govora, a o uzgojnim svojstvima topola, koje se u mnogom razlikuju od stalnih šumskih vrsti, nije se znalo. Treba međutim uzeti u obzir, da u to vrijeme nije ni u Evropi bilo mnogo drugačije. Danas toliko prononsirani, moderni, intenzivni uzgoj topola sa svom svojom bogatom i zanimljivom problematikom, nije ni .u Evropi starijeg datuma. Iako su neke zemlje kao na pr. Francuska, Njemačka, Holandija, Italija i t. d. dosta davno počele sa uzgojem topole, savremeni uzgoj topola osnovan na egzaktnim ispitivanjima, počeo se publicirati uglavnom tek poslije 1937. god. Tako na pr. najznačajniji priručnici i publikacije savremenih topola datiraju: Houtzager iz 1837. god., Bauer 1938, Vincent 1945, Bar bey 1947, Amon 1948, Wetstein 1939/1943, B i o 1 č e v 1945. Meunier-Guinier 1947., Schmitz-Lenders 1948, Mücke 1949, Müller 1948, Hessmer 1948, Günther 1949, Teering 19??, Picarolo 1948—1952, Pourtet 1950, Herbignat 1950. Peace 1950. it. d. Sve do pred par decenija nije se u našoj stručnoj štampi (šumarski list) skoro ništa pobliže pisalo o uzgoju topola niti je u njima bilo kakvih posebnih publikacija. Prvu popularno-propagandnu brošuru o uzgoju »kanadskih topola« izdao je u Osijeku god. 1927. poljoprivrednik Pfaj f er. Ing. T. španovi ć 1939. god. prvi je stručno opisao uzgoj topola u rifckim šumama, a prva naša naučna radnja o uzgoju topola (»Uzgoj topola iz reznica«) objelodanjena je tek 1948. godine po prof. Dr. M. An i ću. Oko 1925. do 1930. god. pod utjecajem naglog obrata kojeg je na svjetskom tržištu prouzročila potražnja sirovina za furnir i šperovano drvo, pojavio se i u Hrvatskoj jači pokret osnivanja kultura »kanadskih topola«. On je bio ponajviše raširen u Podravini, a osobito u Baranji (Bilje) na području ritskih šuma. U Posavini nije došao do jačeg izražaja, jer je na njenom području uzgoj hrastovine bio od prvenstvenog značenja. Oko tih godina osnovana je u Hrvatskoj većina današnjih topolika kanadske topole. Sadila se ponajviše P. serotin a te nešto manje P. robus t a. No taj uzgoj, prosječno, nije dao očekivane rezultate. Razlog je bio taj, što su se sastojine većinom osnivale i uzgajale nepravilno. U praksi je vladalo krivo mišljenje da topole uspjevaju na mokrim tlima. Tada još nije ni u nas kao ni u ostaloj Evropi uzgoj topola bio egzaktno proučen. Nisu bili poznati posebni zahtjevi topola na tlo, a ni njezina uzgojna svojstva. |