DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Ti topolici bili su često osnivani na močvarnim, zbitim, teškim, kiselim,
podzolnim tlima. Skoro uvijek pregusto, sa slabim sadnicama. Bez podstojne
sastojine, svi su ti topolici bili čisti. Osobito se štetno odrazilo neprorjeđivanje
takvih pregustih kultura topola. One su većinom sve do 20-te
godine ostale neprorjeđivane u razmacima stabala oko 2m. čim su sei u
tim pregustim kulturama krošnje počele zbijati, došlo je do opadanja prirasta
i do razvoja pretankih, visokih stabala sa slabim, zakržljalim krošnjama.
Oko 15. do 20. godine prirast je u takvim topolicima i na najbor
ljim bonitetima potpuno stagnirao i pao na 1 mm širine goda. Umjesto da
se u 20-toj godini postigne prsni promjer oko 40 cm, on je i na najboljim
staništima bio poprečno oko 20 cm, a na slabijim ili neodgovarajućim, rezultat
je bio još gori. U takvim sastojinama nastupalo je često´ sušenje


SI. 1. Bijele topole u priobalnim sav


skim šumama kod Zagreba. Šumarija


Remetinec.


vrhova i pojavljivale se bolesti i štetnici. Redovno su se takva stabla slabo
čistila od grana, kojima je bila obrasla skoro čitava duljina debla. Grane,
zelene i suhe, prorasle su čitavo deblo, tako da je ono bilo vrlo: niske vrijednosti.
0 tehnici i potrebi potkresivanja deblo vine topola nije se ništa
znalo, pa su takve sastojine imale vrlo malu vrijednost. Umjesto da u
20-toj godini daju prosječno oko 40% šel-drva, 40% piljene građe i 20%
celuloze, većina tih sastojina dala je samo mali procenat granate piljene
građe za lokalne potrebe, a veći dio slab ogrev. Zbog pomanjkanja podstojne
sastojine, koja treba da štiti tlo, izvrgnuto isušivanju uslijed rijetkih
topolovih krošanja, dolazilo je mjestimično i do degradacije tla. Bolji
su bili rezultati ako su kanadske topole bile samo stablimieno unošene u
mješovite sastojine (što je bio rjeđi slučaj). Tu bi one redovno brže odmakle
nad ostalim vrstama, i pravovremeno si osigurale potreban stanišni
prostor. Ako je stanište odgovaralo topolama, razvile bi one dobre priraste.


I uzgoj sadnica topola bio je većinom nepravilan. Uzgajali su se samo
jednogodišnji korjenjaci. Sadnice su zbog uobičajenog pregustog razmaka
u rasadniku (40 X 20 cm) bile pretanke. Uzgojene u gustom sklopu rasadnika,
bile su nepriučene na svijetlo i slobodni položaj u kulturama. Sadnja
višegodišnjih sadnica na šumskim zemljištima nije uopće bila smatrana