DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 48     <-- 48 -->        PDF

40—50 m3 po ha, koji se danas na pr. u Njemačkoj predviđa na I. bonitetu
topolovih kultura (Schmitz-Lenders). Značajno je, da su u našoj široj
praksi donedavna još bili slabo poznati ti mogući visoki prirasti topola.


Za kubiciranje i prihode topola u NRH nisu postojale nikakve tabele.
Njih uostalom imade malo i u inozemstvu. Iskoristivši u sezoni 1948/1949.
sječu većih površina, mješovitih zrelih sastojina P. serotin a u Baranji,
mogli smo na osnovu sekcionisanja većeg broja stabala sastaviti naše prve
aproksimativne jednoulazne lokalne kubne križaljke za P. serotina, te proučiti
prosječni oblični broj i omjer sortimenata tih topola. Kubature tih
stabala izražene u kubnoj križaljci stajale su po svojoj veličini između veličina
kubature stabala (uzevši isti promjer) po tabelama Bauer-a, Blume-a
i Schmitz-Lenders-a,


Što se tiče pitanja upotrebe stranih tabela prihoda i kubatura za eurameričke
topole, ustanovili smo nakon detaljnije komparacije naših podataka
sa onim stranih tabela, da bi za naše priraste i prihode topola predbježno
još najbolje odgovarale tabele Schmitz-Lenders-a (Hanover
1948) uz modifikaciju, da se njihov bonitet II—V primijeni na naš bonitet
I—IV,a njihov I. bonitete za naše plantažne kulture kao bonitet I-a.


U pogledu zdravstvenog stanja topola pokazali su registracija i terensko
ispitivanje, da u topolicima NRH nema masovnih pojava bolesti i štetnika.
Jedini su česti napadaji velike i male Saperde. Značajno je, da do danas
nismo još niti u jednom topoliku mogli ustanoviti sigurnu pojavu bakterijskog
rsik^. Možda to treba pripisati našim klimatskim prilikama. U Evropi,
naprotiv, bakterijski je rak jedna teška, opasna i vrlo raširena bolest topola.


Vrlo je delikatno pitanje daljnjeg uzgoja većine naših čistih topolika
eurameričkih topola, osnovanih pred 20—30 godina, neproređivanih sa stagniraj
ućim prirastom. Pokusno proređivanje takvih topolika, koje smo
zadnjih godina proveli, pokazalo se, da se u njima više ne može postići
neko rentabilnije povećanje prirasta. Time je samo potvrđeno iskustvo, stečeno
u savremenom uzgoju topola, da se sniženje prirasta u predugo neprorjeđenim
topolicima, naknadnim prekasnim proredama, ne može više podići.
Zaključak ispitivanja bio je taj, da takve topolike, ukoliko su na dobrom
staništu, treba što prije likvidirati i zamijeniti novim kulturama pravilno
uzgajane topole, koje će dati normalne priraste. Tamo gdje je niskom prirastu
razlog i neodgovarajuće stanište treba provesti konverziju sa vrstama
koje odgovaraju.


I pitanje vrsta kanadskih i ostalih topola, koje se u NRH «uzgajaju,
ispitano je pobliže posljednjih godina.. Još pred 10 godina kod uzgoja topola
nisu se u našoj praksi razlikovale pojedine vrste eurameričkih topola. Osim


P. robust e sve ostale strane topole nazivale su se kanadskom topolom,
iako je to ime skupno za čitavu grupu eurameričkih topola, koje kod uzgoja
treba razlikovati, jer se međusobno uzgojno i tehnološki razlikuju. Ispitivanjem
pojedinih područja ustanovili smo, da je među kanadskim topolama
Hrvatske najviše zastupljena P. americana forma serotina, zatim
forma r ab usta, a često i forma marilandica. Većina njihovih klonova
dobrog je kvaliteta, kao na pr. baranjske P. serotina i P. robusta, te
marilandica na osječkom području i području Hrv. Zagorja. Mjestimično
se nailazi i na P. deltoide s, rjeđe P. a n g u 1 a t a. Od balzamastih topola
uzgajale su se još prije rata: P. candican s (Donji Miholjac), P.
S i m o n i i (Đurđevac).