DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Ustanovljeno je, da je uslijed dugogodišnjeg uzgoja eurameričkih topola
i prisutnosti domaćin crnih topola, došlo i do njihovog križanja, tako
da se nalaze i domaći sekundarni hibridi eurameričkih topola.


Od 1948. godine započeli smo i razmnažanjem i ispitivanjem jedne grupe
eurameričkih, američkih i balzamastih topola, čiji su klonovi bili oko 1947.
uvezeni iz ČSR. To su bile: P. r o b u s t a, P. c a n d i c a n s, P. W i s 1 izenii,
P. deltoides var. monilifera, P. trichocarpa, P. cand-
icans, P. berolinensis, P. yunnanensis, P. core ana, P.
cathayana, P. Simonii var. fastigiata te klonovi P. n i g r a i


P. nigra var. p i r a m i d a 1 i s. Te topole razmnožile su se na više područja
u nekih 10 rasadnika, da se ispita općenito njihovo uspijevanje. Višegodišnjim
promatranjem tih topola mogli smo ustanoviti za sada
slijedeće: Od američkih topola najbolja se je u našim prilikama pokazala
P. Wislizenii, ali smo ustanovili, da ta oznaka za nju ne odgovara
(P. Wislizeni i spada u američke crne topole), već da se tu
radi o jednoj eurameričkoj topoli sa duboko urezanom srcolikom bazom
lista, vjerojatno tipa angulata . Ona je svagdje dala najbolje rezultate
i prestizavala u prirastu i domaću P. serotina pa čak i p . robusta. Iza nje
se je u pogledu prirasta vrlo dobrim pokazao strani klon P. deltoide s
var. monilifera . Od balzamastih topola najbolje uspijevanje pokazale
su: P. candicans, Simonii i berolinensis, dok ostale nisu
zadovoljile. P. trichocarpa , američka ballamasta topola, koja se opisuje
kao topola najjačeg prirasta u USA, u nas nije zadovoljila, baš kao
ni u Evropi." Unatoč njenog priličnog visinskog prirasta, ona raste iskrivljeno
i često je podložna bolestima. Varijeta P. simonii fastigiata,
za razliku od osnovne vrste pokazala se osjetljivom na bolest i slabog prirasta.
Ostale balzamaste topole azijskog porijekla rokazale su slab vitalitet.
Značajno je da sve te topole na raznolikim staništima pojedinih rasadnika
pokazuju i veliku razliku u uspijevanju, što dokazuje, kako pojedine vrsti
tala imaju velik utjecaj kod uspijevanja pojedinih vrsta topola. Zadnjih
godina unesene su u kulture neke od spomenutih balzamastih topola radi
pokusa.
Posljednjih 10 godina u NRH nije bilo zanemareno ni ispitivanje domaćih
topola, provođena ispitivanja poka.zala su, da su one zastupane u
mnogim, raznolikim, a često i vrijednim klonovima. Bijela topola na mnogim
područjima čini veliki dio prirodnih populacija,, no ona unatoč mjestimično
izvanrednih prirasta, nema većeg ekonomskog značenja, pošto joj je
drvo već dosta rano okružljivo. Jasika pokazuje na našim terenima dobre
priraste, a razlikuje se znatno po svojim rasama u pojedinim područjima.
Od posebnog je značaja siva topola P. canescens , koja skupa sa vrstama
bijele topole predstavlja u nas još neobrađeni dendrološki problem. Za
razliku od bijele topole, njezino drvo ne pokazuje nikada okružljivosti i daje
vrlo dobar materijal za furnir. Donedavna naša operativa nije uopće lučila
sivu od bijele topole. Na području Baranje (Darda) nailazili smo sive topole
oko 70 godina stare potpuno zdrave i neokružljive, sa promjerom od 110 cm
i sa drvnom masom od oko 15 m3. Siva topola mnogo je otpornija i manjih
zahtjeva od crnih i eurameričkih topola, pa bi njeni odabrani klonovi bili
od velikog ekonomskog značenja.


Crna topola prirodno je raširena na području NRH na mnogo mjesta
uz vodotoke. I ona je zastupljena u mnogo tipova i rasa. U Posavini kod


405