DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1955 str. 88 <-- 88 --> PDF |
U Lici međutim ranije nikada nije bilo masovne pojave ovog štetnika, a naročito ne na tolikoj površini kao ove godine (oko 10.000 ha). Time je iskrsnuo novi problem zaštite ličkih šikara od gubara, razmatranje kojega međutim ispada iz okvira problema, koji se ovdje razmatra. Osim gubara imali smo u području hrastovih nizinskih šuma u posljednjih 10 godina još i masovnu pojavu hrastovog savijača. Ovaj štetnik najjače je napao šume u trokutu Zagreb-Sisak-Karlovac, ali postoje također oaze zaraze u Slavoniji te u Istri (Motovunska šuma). Postoji također nekoliko oaza zaraze hrastovog četnjaka (Rajić, Raven, Draganići). Treba ukazati na još jednog štetnika, koji doduše za sada ne predstavlja problem za naše šume, ali to uskoro lako može postati. To je duri o v a c. Ovo je sasvim novi štetnik ne samo za nas nego uopće za Evropu, kamo je prenesen iz Sj. Amerike. K nama je prešao iz Mađarske 1948. god. U Hrvatskoj se raširio već svuda sjeverno od Save. Do nedavna nije bio zapažen u šumama, ali sam ga prošle i ove godine našao u centru golemog spačvanskog šumskog bazena (šumarije Otok i Vrbanja) te u šumi Muško Ostrovo (šumarija St. Mikanovci). Osim toga javljeno je da je dudovac na^ao šume Egmeč, Budigošće, St. Brezovac idr. (šumarija Koska). Ja sam dudovca konstatirao gotovo isključivo na jasenu i brijestu, dok je u šumama šumarije Koska napao i hrast. Dudovac ima redovno dvije generacije godišnje, a napada i one vrste drveća, koje gubar ne napada (na pr. jasen, dud, orah). Zaraza dudovca u šumama za sada je vrlo slaba; zapreci se mogu naći samo uz puteve i prosjeke odnosno na rubovima šume. Treba pomno pratiti ponašanje ovog štetnika u šumama jer se možda radi o više-manje slučajnoj pojavi. Ako, međutim, dudovac postane stalni stanovnik šuma, onda će šumarstvo morati računati sa štetnikom, koji je još mnogo opasniji od gubara. Što bi trebalo učiniti da se zapriječi daljnje sušenje hrastovih nizinskih šuma? Iz ranijeg izlaganja razabire se da je uzrok sušenja kompleksne naravi. Prema tome moraju i mjere za sprečavanje sušenja biti kompleksne. Jednostranim zahvatima t. j . nastojanjem da se eliminira samo ovaj ili onaj faktor koji doprinosi sušenju, ne će se mnogo postići. Konkretne mjere za poboljšanje sadašnjeg stanja u hrastovim´ nizinskim šumama predložio je Vajd a u zaključku svoje poznate studije o ovom problemu*. Prijedlozima prof. Vajde zaista se nema šta dodati, nego treba pristupiti njihovom ostvarivanju. Sadržaj tih prijedloga je ovaj: 1. poboljšanje hidrografskih prilika raznim hidrotehničkim mjerama; 2. poboljšanje sastojinskih prilika racionalnim stručnim intervencijama; 3. promjena tipa sastojina na lokalitetima gdje je to potrebno; 4. stalna kontrola populacije štetnih insekata i bolesti i stalna borba protiv njih; ovo će biti omogućeno organiziranjem stalne i efikasne službe zaštite šuma. Unatrag nekoliko godina pristupilo se kod nas aviokemij skom suzbijanju gusjeničnih štetnika u šumama. Time smo dobili efikasno sredstvo za eliminiranje jednog važnog člana u nizu mnogobrojnih navedenih faktora, koji sudjeluju u procesu sušenja hrastovih nizinskih šuma. Ne treba, međutim, misliti da je time riješen problem sušenja tih šuma. Primjena kemijskih sredstava je krajnji, gotovo očajnički napor da se u zadnji čas * Vajda Z.: Utjecaj klimatskih kolebanja na sušenje hrastovih posavskih i donjopodravskih n´zinskih šuma. Zagreb, 1948. |