DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 25     <-- 25 -->        PDF

8. Platanine sadnice mogu se lako uzgojiti iz reznica koje se dobiju
stavljanjem na čep dvogodišnjih platana.
9. Posađene reznice platane i mlade biljke, koje se iz njih razvijaju,
treba stalno do konca kolovoza držati u vlažnoj zemlji.
Sumvfiary:


The author describes the production of Platanus plants from seed
and cuttings, as well as the method of transplanting young plants during
vegetative period. .. recommends to raise plauting stock from
cuttings achieved by cutting back 2-year-old plants.


SUZBIJANJE GUBARA I POTKORNJAKA U ŠUMAMA


(Osvrt na seminar iz zaštite šuma)


Prof. đr. Željko Kovačević, Zagreb


N
N
edavno je održan u Zavodu za entomologiju na Polj.-šumarskom fakultetu
u Zagrebu trodnevni seminar sa 140 šumara iz šumarija na
području NR Hrvatske. Cilj seminara bio je kraćim predavanjima i diskusijom
pretresti glavne probleme iz zaštite šuma i stvoriti zaključke
o budućem radu na zaštiti šuma. Kao predavači na tom seminaru bili su
profesori Polj.-šumarskog fakulteta: dr. Ž. Kovačević, dr. Z. Vajda i dr.
J. Kišpatić, te ing. I. Spaić entomološki i ing. Bem fitopatološki stručnjak
iz Instituta za šumarska istraživanja u Zagrebu. Na seminaru su
pretresena različita pitanja iz zaštite šuma, ali glavna tema bilo je pitanje
suzbijanja gubara i potkornjaka, pa ćemo se ovdje ukratko osvrnuti
na ta dva vrlo važna pitanja iz problematike zaštite šuma.


Guba r spada svakako među najopasnije štetnike naših listopadnih
šuma. Taj štetnik počinja ogromne štete po čitavoj Jugoslaviji, pa je ove
godine zarazio u Srbiji oko 650.000 ha šume, a u Hrvatskoj pojavio se
u većoj i manjoj mjeri na 200.00 ha šume i počinio prilično štete u
nekim šumama u Lici i mjestimično u Primorju. Kadgod međutim dođe
do gradacije gubara sastaju se stručnjaci za zaštitu bilja i diskutiraju o
organizaciji i mjerama suzbijanja tog štetnika, ali redovno gubar unatoč
poduzetih mjera počini štete, koje su na pr. kod zadnje gradacije 19461950
g. iznosile oko 6 milijarda dinara. Osim šteta što ih počini gubar u
šumama i voćnjacima svojim golobrstom treba priračunati i izdatke za
suzbijanje gubara, koji uvijek iznose po nekoliko milijuna dinara.


Stručnjaci koji se bave stalno proučavanjem masovne pojave štetnika
utvrdili su kroz dulji niz godina, da gubar predstavlja za nas problem,
koji nije tako lako riješiti. Do sličnih zaključaka došli su i stručnjaci u
USA gdje gubar također počinja štete na ogromnim šumskim kompleksima.
Situacija sa suzbijanjem none-smrekova prelca (Lymantria monacha)
u srednjoj Evropi je slična i u pogledu suzbijanja problematična
kao i pitanje gubara kod nas, razlika je samo u tome, da gubar pored




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 26     <-- 26 -->        PDF

listopadnih šuma oštećuje i voćke, a nona brsti uglavnom samo iglice na


smrči i boru i rijetko napadne i bukvu (Makedonija 1955. g.).


Suzbijanje gubara vršilo se u šumama dosada pretežno uništavanjem
njegovih jajnih legala struganjem, skidanjem ili premazivanjem sa raznim
kemijskim sredstvima (katran, petrolej, karbolineum i dr.). Iste metode
suzbijanja gubara primjenjuju se prema potrebi i u inostranstvu.
To je jedna zastarjela, ali uobičajena mjera suzbijanja gubara, premda su
rezultati vrlo problematični, pa se stoga ona u inostranstvu i kod nas
pomalo zamjenjuje suzbijanjem gusjenica kemijskim sredstvima uglavnom
aviometodom. Zbog takve situacije postavljeno je pitanje uništavanja
gubarevih legala kao jedno od glavnih pitanja na spomenutom
seminaru.


U suzbijanju gubara bilo uništavanjem jajnih legala ili gusjenica
treba u prvom redu tražiti efekat tog rada i prema tome obadvije metode
suzbijanja analizirati. Ako stručno analiziramo kako mehaničko uništavanje
gubarevih jajnih legala tako i kemijsko suzbijanje gusjenica, uvidjet
ćemo kako je to težak problem koji traži temeljito proučavanje
jedne i druge metode i pomalo stavlja u prvi red treću t. j . biološku metodu.
Na temelju naših istraživanja i izvještaja pojedinih šumara dolazimo
do zaključka, da je prema stečenim iskustvima do sada dala mehanička
metoda uništavanja jajnih legala slabe rezultate.


Uništavanje se jajnih legala ne vrši dovoljno pravilno ni savjesno,
pa uvijek ostaje u šumi stanovit broj neuništen. Međutim jedno valja
imati u vidu da nikada u jednoj većoj šumskoj sastojim ne možemo
lOC/o uništiti gubareva legla, jer redovno ostane po neko leglo. Kao dokaz
tome neka posluži ovaj slučaj: u šumi Sašinovečki lug na površini od
cea 166 k. j . vršeno je kroz osam godina temeljito uništavanje gubarevih
jajnih legala premazivanjem. Ali unatoč tog precizno vršenog suzbijanja
kroz te godine nalazili smo svake godine u maloj mjeri gusjenice gubara,
ali golobrsta nije bilo. To znači da nijedne godine nije gubar bio potpuno
uništen, što je uglavnom normalna činjenica. Ali godine 1952. u
proljeće nije izvršeno na isti način suzbijanje gubara, jer je u svemu
nađeno u spomenutoj šumi samo 10 legala. U jesen iste godine pronađeno
je u istoj šumi ž^/o zaraženih stabala, a g. 1953. već 24<´/o i napokon


g. 1954. 70´´/o, a ista je situacija bila i g. 1955. Pored toga došlo je god.
1954. u toj šumi do jakog brsta odnosno golobrsta, a to se u manjoj
mjeri ponovilo i g. 1955. Ako taj slučaj analiziramo, ispoljuju se dvije
interesantne činjenice. U Šašinoveškom lugu nije do g. 1954. došlo do
golobrsta, ali se gubar u toj šumi pojavljivao stalno u jačoj mjeri nego
u okolnim šumama, gdje uništavanje legala nije vršeno. G. 1954. i 1955.
ista je situacija u Sašinovečkom lugu kao i u okolnim šumama, jer je
došlo do očite progradacije. Ova činjenica pokazuje ka d pristupim o
temeljitom suzbijanju ovakvog štetnika kao što
je gubar onda treba to suzbijanje stalno vršiti, jer
će u protivnom doći do gradacije možda ranije nego u šumama, gdje suzbijanje
nije provađano. Da je tome tako pokazuju i naša istraživanja u
laboratoriju, gdje se gubar u pogledu svoga potencijala razmnožavanja,
javlja u oscilacijama.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Izvještaji, što su ih ranije i sada podnijele pojedine šumarije, pokazuju,
da su mnoge šumarije provele jače ili slabije organizirano uništavanje
jajnih legala, ali većina od njih javlja da ove godine unatoč provedenom
uništavanju gubarevih legala ima ih sada više nego prošle godine.
To je činjenica, koja jasno govori o slabom uspjehu ovakvog mehaničkog
suzbijanja. Međutim, krivica u slabom uspjehu nije samo u
tome, što eventualno suzbijanje nije precizno izvršeno već i u tome što
u šumama ne možemo nikada izvršiti lOC/oi uništavanje jajnih legala.
Ako je u šumi na 1 ha ostalo samo jedno leglo gubara u godini progradacije
onda u toj šumi uz mortalitet od SOVoi možemo u petoj godini naći
12,500.000 legala, uz pretpostavku, da je svaka ženka odlegla pet stotina
jaja. Ovo tumačenje također dokazuje, da samo idealno provedeno uništavanje
jajnih legala može spriječiti gradaciju gubara u godinama kad
ostali faktori u prirodi to dozvoljavaju. Takvo pak uništavanje je moguće
samo na manjim površinama srednjedobnih stabala u godini kad ima u
šumi možda tek 1—S^/c zaraženih stabala sa 1—2 legla u visini do najviše
6 m. Kad je gubareva ženka odložila svoja jaja u krošnji i na granama i
kad je zaraženo preko lO^/o stabala, suzbijanje je problematično. Ako nalazimo
na stablima veći broj jajnih legala i ova se nalaze u krošnji onda
je suzbijanje nemoguće, pa štoviše i štetno za šumu, jer u takvim prilikama
djelovanje prirodnih faktora redovno je mnogo jače od našeg djelovanja.
Djelomično uništavanje jajnih legala ili gusjenica pojačava štetnost
onih koje su preostale.


Plaćanje jajnih legala, koja su skinuta sa kore, posve je pogrešno,
ako se to plaćanje vrši po komadu skinutih legla, a ne po tome kako je
ono izvršeno i dali je poslije toga ostao stanoviti postotak legala na stablima.
Što se tiče uništavanja jajnih legala ono može zadovoljiti donekle
dok je zaraza slaba i to samo premazivanjem legala sa efikasnim kemijskim
sredstvima, dok struganje i sabiranje jajnih legala
treba kao štetno iz prakse potpuno izbaciti.


Jedna je činjenica točna i bazira na dosada postignutim rezultatima,
a to je da dosada nije nikada uspjelo gradaciju gubara
na većim površinama spriječiti uništavanjem
jajni h legala . Suzbijanje gubara uništavanjem legala u zabranima,
šikarama, u makiji se ne može provoditi i predstavlja gubitak vremena i
novaca. Uspješno uništavanje gubarevih legala moguće je na mehanički
način samo u voćnjacima.


Što se tiče suzbijanja gusjenica tu se mogu postići lijepi uspjesi, ako
se suzbijanje izvrši ,dok gusjenice ne pređu III. stadij razvoja, sa avionom
zamagljivanjem ili prskanjem sa DDT ili ... sredstvima. No i ta mjera
suzbijanja ima svoje loše strane. Takvo suzbijanje je vrlo teško provesti
kad se radi o stotinama hiljada hektara zaraženih površina, jer za to>
treba veliki broj aviona, a osim toga i troškovi su vrlo visoki. Upotreba
kontaktnih otrova kod suzbijanja štetnika u šumama ima i u tom pogledu
lošu stranu, što se primjenom takvih otrova kvari biocenoza u
šumi, jer pored štetnika redovno pogiba i veliki broj korisnih kukaca.


Kad uočimo sve momente, koje smo spomenuli u vezi sa suzbijanjem
gubara, vidimo jasno da taj štetnik, a s njime i ostali, koji počinjaju takve
štete (zlatokraj, suznik, hrastov savijač i dr.) predstavljaju jedan kom


, 25




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 28     <-- 28 -->        PDF

pleksan problem. Baš zbog toga kazat ćemo ovdje par riječi o biološkoj
metodi suzbijanja, koja dolazi neprimjetno sve više do izražaja. Poznata
je činjenica, da naše hrastove sastojine u Posavini i Podravini pružaju
naročito povoljne uslove za pojavu i širenje gubara. Poznato je da gubar
najveće štete počinja u čistim sastojinama hrasta lužnjaka, a naša istraživanja
su pokazala ,da se tu što više radi o ekotipu gubara hrasta lužnjaka,
jer kod uzgoja na toj hrani dobivamo gubara sa najboljim biotičkim
potencijalom. Ta činjenica govori da bi jedna od sigurnih bioloških mjera
bilo stvaranje miješanih sastojina sa jasenom i lipom, jer gubar ne napada
jasen, a lipu prema potrebi ždere, ali od te hrane pogiba.


Osim toga potrebno bi bilo srednjedobne sastojine zatvoriti za pristup
stoke i svinja ,jer goveda uništavaju biljni pokrov i utoptaju odnosno zbiju
zemlju, a svinje kod svog rovanja pored štetnih kukaca uništavaju veliki
broj korisnih, koji uništavaju jaja, gusjenice, kukuljice, pa i razvile
oblike štetnih kukaca u šumama.


Obustavom pašarenja i žirenja u šumama regeneriralo bi se tlo u nizinskim
šumama, a uz to bi se pojačao broj podstojnih vrsta drveća i zeljastih
biljaka. Povećanjem broja vrsti drveća u nizinskim šumama povećao
bi se broj štetnih i korisnih kukaca ,ali u isto vrijeme smanjilo na
taj način štetno djelovanje štetnika. Mješovite sastojine omogućuju zadržavanje
većeg broja vrsta kukaca i prema tome jaču konkurenciju, koja
opet onemogućava prenamnožavanje neke vrste štetnika. Taj postupak u
gospodarenju u šumama je prva mjera biološke borbe protiv štetnika, jer
se na taj način povećava broj prirodnih neprijatelja štetnika.


Osim toga naša naučna istraživanja daju nadu, da će se i u biološkoj
borbi protiv gubara moći s vremenom postići veći uspjesi u primjeni prirodnih
neprijatelja. O tome ćemo pisati drugom prilikom.


S obzirom na današnje stanje u posavsko-podravskim nizinskim šumama,
jasno je, da treba u cilju prirodnog sprečavanja masovnih pojava
gubara pristupiti što jačoj promjeni sastava tih šuma. Tome u prilog govori
i zdravstveno stanje brijesta i jasena, o kojima treba također povesti
računa.


Suzbijanje potkorn j ak a predstavlja također problem iako je
on drugog karaktera. Svima je šumarima dobro poznata metoda suzbijanja
primjenom lovnih stabala. To je također jedna metoda, koja je
odavna uvedena, ali je naše mišljenje, da je ona tek iznimno mogla dati
vidljive pozitivne rezultate. Doduše kako u našoj tako još više u stranoj
literaturi naći ćemo podataka, kako je postavljanjem lovnih stabala
uspjelo spriječiti daljnje širenje potkornj aka. Naša su nas istraživanja
dovela do toga, da mi u tu mjeru suzbijanja sumnjamo ukoliko se ona
vrši na stari mehanički način. U to sumnjamo iz ova dva razloga:


Do jake pojave potkornj aka na crnogoričnom drveću dolazi uglavnom
samo u sušnim godinama, u čistim sastojinama ,po starosti takvim
koje fiziološki odgovaraju napadu najtipičnijih vrsta potkornjaka, a pored
toga kod jačeg šumskog nereda. Ako bilo koji od ovih faktora t. j . klima,
fiziološka kondicija stabala i šumski nered manjka, do zaraze ne će
doći, jer su za kalamitet potkornjaka potrebna sva tri faktora. Ima i tu
kadkada nekih odstupanja, i ona su vrlo rijetka i odnose se u glavnom
na brijest i jasen. Ali-i tu ,ako klimatske prilike ne uzrokuju nikakvu


26 *




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 29     <-- 29 -->        PDF

fiziološku poremetnju, kod tog drveća ne će se pojaviti potkornjaci u jačoj
mjeri. Zbog toga se obično postavljaju lovna stabla u godini masovne pojave
potkornjaka i to se mora raditi kroz 3—4 godine, a onda zaraza obično
prestane. Dok nas ta činjenica može dovesti u zabludu, da su nam lovna
.stabla pomogla u smanjenju i uklanjanju zaraze potkornjaka s druge
strane ako zbrojimo lovna i posušena stabla onda redovno možemo ustanoviti,
da je broj posušenih stabala mnogo veći od broja lovnih. Tako se
na pr. g. 1928—1930 posušilo oko 900.000 stabala, a pored toga je oboreno
još 9.000 lovnih. Vrlo je sumnjivo da je u tom slučaju poduzimanje
navedenih mehaničkih mjera suzbijanja bilo od neke veće koristi osim
toga, da je pored posušenih stabala bilo i lOVo lovnih i prema tome nešto
više drvne mase za tehničku upotrebu.


U ovom slučaju treba uzeti u obzir i to, da do zaraze potkornjaka
-dolazi periodički uz potrebne preduslove, a sve takve zaraze traju stanovito
vrijeme i onda prestanu opet uz djelovanje faktora, koji dovode do
degradacije. Prema tome i u onim šumama, gdje se ne postavljaju lovna
-staiola dolazi do prestanka zaraze, kad stupe u akciju faktori okoline ili


t. ?v. faktori rezistencije. U koliko mi želimo lovnim stablima spriječiti
širenje potkornjaka, onda je potrebno kod toga primijeniti kemijska sredstva,
jer obično otkoravanje stabala i paljenje kore u većini slučajeva
predstavlja sredstvo za širenje potkornjaka, a ne za suzbijanje.
Lovna stabla će imati efekat samo onda, ako se postave na vrijeme,
ako se otkoravaju na vrijeme t. j . prije nego su mladi potkornjaci izletjeli
i ako mjesto vatre upotrehimo odgovarajuća kemijska sredstva.


(DDT, ... i dr.).


U ovom kratkom referatu iznijeli smo glavne podatke o seminaru sa


šumarima iz šumarija i željeli smo time upozoriti šumarske stručnjake
da uništavanje gubarevih jajnih legala ne zadovoljava i o tome treba
dobro promisliti prije nego se za takvu mehaničku borbu troši novac.
Zadnjih dviju godina potrošile su mnoge šumarije mnogo novaca za uništavanje
jajnih legala, a rezultat je vrlo slab, pa se je možda taj novac
mogao korisnije upotrebiti. Gubar se zadnjih dviju godina u Posavini i
Podravini nije u velikoj mjeri pojavio radi nepovoljnih vremenskih prilika,
ali ako se one poboljšaju, treba* opet očekivati zarazu. Isto tako kod
:suzbijanja potkornjaka lovnim stablima treba primijeniti kemijska sredstva,
jer po staroj metodi ne možemo spriječiti zarazu tih štetnika.