DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 42     <-- 42 -->        PDF

15.
A d a m o V i ć L. Die Rosskastanie in Balkan. — Beiblatt Nr. 94. zu dem Engler´s
Bot. Jahrbuchern. Bd. XLI. Heft. 3. Leipzig 1908. Pag. 2—3.
16.
. o š a n i n N. — Verbreitung einiger Baum-und Strauch-Arten in Siidserbien. —
Magyar-Botanikai Lapok XXV. (1926) Budapest 1927. Pag. 119—120.
17. S o š k a .. — Zur Flora des Krčin bei Debar. — Annales Musei Serbiae Meridionalis
Tom. I. Skoplje 1939. Pag. 61.
18. L i n g e 1 s_h e i m A. — Bemerkungen iiber rumanischen und bulgarischen Eschen.
— Osterr. Botan. Zeitschr. 1923. Pag. 349.
19. Ettinghause n C. — Die fossile Flora von Sagor in Krain. — Denckschriften
d. Akad. der Wissensch. Math. natw. Klasse. Bd. XXXVII. Wien 1877. Pag. 165.
20.
. o r z a A. — Die Excursionsrute durch die Dobrogea und das Donaudelta. —
Guide della Vl.eme excurs. phytogeogr. intern. Roumanie. Cluj. 1931. Pag. 113.
21.
Stefano v .. — Ftir die Flora Bulgariens neue und seltene Pflanzen. —
Osterr. Botan. Zeitschr. Wien 1921. Pag. 113.
ROGAČ NA PRIMORSKOM KRŠU JUZN E DALMACIJE


Ing. Josip Marčić, Dubrovnik
.


...... je jedna od glavnih vrsta, koje čine zimzelenu šumu lišćara na
-ti-primorskom kršu južne Dalmacije. Rogač-Ceratonia Siliqua, (talj. il
Carrubo, fr. Caroubier, arab. Charnub, španj. Algaroba) pripada podporodici
Caesalpinioiedeae (cesalpinke). Rogač i Judino drvce (Cercis Siliquastrum)
su jedina dva stabla ove podporodice, koja rastu izvan tropskog
područja, a pripadaju sredozemskom raslinstvu.


Rogač u cvatu i plodu u mjesecurujnu na otoku Hvaru.
Foto: Ing. Marčić


Podrijetlom je iz Sirije i Palestine, a danas je rasprostranjen po svim
zemljama oko Sredozemnog mora, osobito po<- istočnom sredozemskom
ostrvlju: Cipar, Kreta, Rod i t. d. Koliko je poznat i raširen u zemljama
Bliskog Istoka, vidi se i po riječi »karat«, što grčki znači sjeme od rogača,
a ovim imenom prozvana je i mjera za zlato i drago kamenje.*


Rogač je jedna od najljepših i značajnijih voćaka u zemljama oko
Sredozemnog mora. Vazda je zeleno i bujno stablo, stoljetnog života.
Visina mu je obično od 10 do 12 m., koju na sredozemskim obalama
Afrike može da podvostruči, a opseg da mu bude do 3 m. Rogač je dakle
stablo visokog rasta. Upravo je stvoren za neplodna, suha i krševita pri


* (Arap.: kirat, grčki: keration)


ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 43     <-- 43 -->        PDF

morska zemljišta, osobito ako su vapnenasta a podneblje umjereno. U
plodnim i malo vlažnim zemljištima izvanredno se razvija. Ne podnaša
dugotrajnu vlagu, kao ni predjele izloženi sjeveru.


Cvjetovi stoje u kratkim grozdovima po debljim granama, pa i na
samom deblu. Rogač je dakle »cauliflor«^. Iako dostiže svoj optimum (u
pogledu vegetacije i donošenja ploda) već u tridesetoj godini, može živjeti
više stoljeća.


Rogač je odavna udomaćen u južnoj Dalmaciji, tako da ga nalazimo
samonikla, u potpuno divljem stanju, u makijama^, u vazda zelenim šumama,
u maslinjacima, u vinogradima ili u ostalim voćnjacima. Njegova
je prirodna granica na Jadranu kod Lošinja.


Razne domaće životinje, osobito mazga, raznose sjeme preko probavila
i u udaljene predjele. Dobar dio ovog sjemena napušta crijevo u
klijavom stanju, tako da na taj način životinje mogu pridonijeti rasprostranjivanju
rogača. Dobar dio rogača nije posađen već je na divljaki
navrnuta koja plemenita vrsta rogača, koja se gaji kao međukultura. U
Pomorju pravi kadikad čiste sastojine, kao n. pr. u Sućurju na otoku
Hvaru, na otocima Vis, Lastovo, Sipan, Koločep, Mljet, Lopud i t. d., a
u Primorju između Dubrovnika i Stona. U selu Luštica, na istoimenom
poluotoku bokokotorskog zaljeva, nalaze se pojedina krasna stabla rogača.
Svi ovi rogači nalaze se dakle u području zimzelenih lišćara južne Dalmacije,
gdje obilnije rađa plodom i gdje imade oko 18.000 plodnih stabala
rogača. Imade više vrsti rogača, koje su još neproučene. Najbolji su
komiški i šipanski dugi rogač radi mesnatog i veoma ukusnog ploda.


Dok je rogač u južnoj Dalmaciji krasno stablo od 10 do 12 m. visine
s velikom i gustom krošnjom, on je u sjevernoj Dalmaciji i u Istri, gdje
dolazi kao njegovan, grmast ili dostiže samo 4—5 m visine. Podstojno
drveće obično su razni sastojci makije.


Rogač počinje cvjetati već u mj. rujnu, naime onda kada imademo
malo medonosnih biljaka u cvatu, tako da je rogač važno stablo i za unapređenje
pčelarstva. Cvjetovi su mu jednospolni ili dvospolni, naime:
neka stabla nose muške, prašničke, cvjetove, stoga su ta stabla neplodna;
druga stabla nose samo ženske cvjetove, pa su ta stabla plodna; neka
pak stabla imaju u svakom grozdu i muških (jednospolnih) i dvospolnih
(hermafroditnih) cvjetova. Eto zašto je uputno u većim kulturama rogača
navrnuti 1—2 grane svakog ženskog stabla sa navrtkom muškog rogača,
da bi time povećali urod.


Rogač razmnožavamo sjemenkom. Sjeme, iza kako je bilo u vodi
četiri dana radi maceracije, posije se obično u brazde da niče. Nakon
2—3 godine, u jeseni, presađivaju se mlade biljke sa svom zemljom da
bi se lakše primale, radi dugačkog korijena (srčanice) koje imaju.


Plod rogača je mesnata i sočna mahuna duga od 20 do 25 cm. Sporo
se razvija, tako da treba skoro godinu dana dok sazre. Sazrijeva u mjesecu
rujnu. Jedno odraslo stablo može dati 200—300 kg mahuna, a u povoljnijim
prilikama i više. U svakoj mahuni nalaze se 10 do 15 sjemenaka.
Ovo sjeme prženo upotrebljava se kao nadomještale kafe. Sadrži oko 28´´/o
sladora, tako da je mahuna vrlo dobra hrana za čovjeka i životinje. U


1 latinski: »caulis« = deblo, »flos« = cvijet.
2 Vidi Šum. List br. 3/4-55. str. 118.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 44     <-- 44 -->        PDF

vrstama koje su više sladoraste imade sladora u razmjeru od 50 do 60Vei.
Hranjivost zrelih, tamnosmeđih mahuna, sasvim je jednaka hranjivosti
zobi ili ječma, a veća je od hranjivosti sijena. Zrele i na suncu osušene
mahune upotrebljavaju se kao lijek. Mahune se nesmiju davati u svježem
stanju, osobito ako su ukisnute, jer bi mogle izazvati naglo oboljenje
trbušnih organa. Nezrele mahune sadrže veoma mnogo tanina, te su
bljutave.


Rogač je stablo, koje omogućava prijelaz od uzgoja šuma k uzgoju
voćnog drveća, značajno je za zemlje oko Sredozemnog mora. Ako se
k tome uzme u obzir da rogač uspijeva i na kršu i da se lako obnavlja iz
panja, onda se sa šumarskog gledišta mora rogač smatrati veoma korisnim
sredozemskim stablom, koje,, osim ploda, daje veoma dobro drvo i
ugljen. Radi ovih osobina trebalo bi kod pošumljavanja još više uzimati
u obzir i rogač.


Uslijed jako, a osobito pak uslijed naglog pada topline zimi 1941.
do 1942. god. uništeno je u južnoj Dalmaciji oko ..**/« rogača. Najviše su
stradali na izloženijim ili vlažnijim mjestima, a najmanje na prisojnim
primorskim i promajnim.


LITERATURA


1. Adamović : Die Pflanzenwelt Dalmatiens, Leipzig 1911.
2. Adamović : Die Pflanzenwelt der Adrialander, Jena 1929.
3. L. PuecherPassavalli: II Carrubo, l´Alpe 1932. No. 11—12.
MASOVNO UGIBANJE BRIJESTA U GOSP, JED. RAVNA GORA


Ing. Stanko Tomaševski


G
G
osp. jed. Ravna Gora pripada biljnoj zajednici jele-bukve, i spada u


oblast visokog krša sa nadmorskim visinama od 800—1200 m.


Temeljno kamenje tvore vapnenci i dolomiti sa svim karakteristič


nim osobinama i fenomenima krša: glavicama, grebenima i vrtačama.
Ono izbija redovito na površinu u vidu manjih ili većih blokova, a i čitavih
pećina. Između kamenja nakupilo se je plitko do srednje duboko,
ilovasto i dosta humozno tlo. Boniteti staništa su vrlo različiti, međusobno
izpremiješani i prelaze naglo jedan u drugi, tako da ih je dosta
teško lučiti.


Glavne vrste su jela i bukva kojima je primiješana smrča. Bukva
dolazi na svim staništima, a stvara i manje čiste sastojine, naročito na
višim i izloženijim položajima. Jela tvori s bukvom u stablimičnoj i grupimičnoj
smjesi mješovite sastojine u kojima većinom i prevladava, ali
izbjegava izložene položaje, grebene i glavice, koje prepušta bukvi i
smrči. Smrča je redovito primiješana jeli i bukvi, te naseljuje vrtače i
doline sa svježim i relativno dubokim tlom, ali dolazi vrlo često i na
kamenitim eksponiranim mjestima.


42