DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 43 <-- 43 --> PDF |
morska zemljišta, osobito ako su vapnenasta a podneblje umjereno. U plodnim i malo vlažnim zemljištima izvanredno se razvija. Ne podnaša dugotrajnu vlagu, kao ni predjele izloženi sjeveru. Cvjetovi stoje u kratkim grozdovima po debljim granama, pa i na samom deblu. Rogač je dakle »cauliflor«^. Iako dostiže svoj optimum (u pogledu vegetacije i donošenja ploda) već u tridesetoj godini, može živjeti više stoljeća. Rogač je odavna udomaćen u južnoj Dalmaciji, tako da ga nalazimo samonikla, u potpuno divljem stanju, u makijama^, u vazda zelenim šumama, u maslinjacima, u vinogradima ili u ostalim voćnjacima. Njegova je prirodna granica na Jadranu kod Lošinja. Razne domaće životinje, osobito mazga, raznose sjeme preko probavila i u udaljene predjele. Dobar dio ovog sjemena napušta crijevo u klijavom stanju, tako da na taj način životinje mogu pridonijeti rasprostranjivanju rogača. Dobar dio rogača nije posađen već je na divljaki navrnuta koja plemenita vrsta rogača, koja se gaji kao međukultura. U Pomorju pravi kadikad čiste sastojine, kao n. pr. u Sućurju na otoku Hvaru, na otocima Vis, Lastovo, Sipan, Koločep, Mljet, Lopud i t. d., a u Primorju između Dubrovnika i Stona. U selu Luštica, na istoimenom poluotoku bokokotorskog zaljeva, nalaze se pojedina krasna stabla rogača. Svi ovi rogači nalaze se dakle u području zimzelenih lišćara južne Dalmacije, gdje obilnije rađa plodom i gdje imade oko 18.000 plodnih stabala rogača. Imade više vrsti rogača, koje su još neproučene. Najbolji su komiški i šipanski dugi rogač radi mesnatog i veoma ukusnog ploda. Dok je rogač u južnoj Dalmaciji krasno stablo od 10 do 12 m. visine s velikom i gustom krošnjom, on je u sjevernoj Dalmaciji i u Istri, gdje dolazi kao njegovan, grmast ili dostiže samo 4—5 m visine. Podstojno drveće obično su razni sastojci makije. Rogač počinje cvjetati već u mj. rujnu, naime onda kada imademo malo medonosnih biljaka u cvatu, tako da je rogač važno stablo i za unapređenje pčelarstva. Cvjetovi su mu jednospolni ili dvospolni, naime: neka stabla nose muške, prašničke, cvjetove, stoga su ta stabla neplodna; druga stabla nose samo ženske cvjetove, pa su ta stabla plodna; neka pak stabla imaju u svakom grozdu i muških (jednospolnih) i dvospolnih (hermafroditnih) cvjetova. Eto zašto je uputno u većim kulturama rogača navrnuti 1—2 grane svakog ženskog stabla sa navrtkom muškog rogača, da bi time povećali urod. Rogač razmnožavamo sjemenkom. Sjeme, iza kako je bilo u vodi četiri dana radi maceracije, posije se obično u brazde da niče. Nakon 2—3 godine, u jeseni, presađivaju se mlade biljke sa svom zemljom da bi se lakše primale, radi dugačkog korijena (srčanice) koje imaju. Plod rogača je mesnata i sočna mahuna duga od 20 do 25 cm. Sporo se razvija, tako da treba skoro godinu dana dok sazre. Sazrijeva u mjesecu rujnu. Jedno odraslo stablo može dati 200—300 kg mahuna, a u povoljnijim prilikama i više. U svakoj mahuni nalaze se 10 do 15 sjemenaka. Ovo sjeme prženo upotrebljava se kao nadomještale kafe. Sadrži oko 28´´/o sladora, tako da je mahuna vrlo dobra hrana za čovjeka i životinje. U 1 latinski: »caulis« = deblo, »flos« = cvijet. 2 Vidi Šum. List br. 3/4-55. str. 118. |