DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 59     <-- 59 -->        PDF

plčno područje ljutog krša sa najizrazitijim
krškim fenomenima, koji su se razvili
na mezozojskim formacijama trijasa
i jure. Osebujni oblici glavica, zupčaste
litice, mnogobrojne stijene, kukovi,
ponikve, vrtače, ponori i spilje stvaraju
vrlo plastičan, ali teško prohodan teren.
Na stazi koja vodi od Metka na Štirovac
nalazi se jedan pećinasti otvor, kroz koji
cijelu godinu struji vjetar, koji pokreće
lišće okolnog grmlja. Ljeti struji hladni,
a zimi topli zrak. Narod zove taj jedinstveni
fenomen »puvaljka«.


Otvaranje planinarskog doma ima
osim turističkog i posebno značenje za
šumarstvo i lovstvo. Pošto je Južni Velebit
nenastanjen i teško prohodan teren
te nema izgrađenih komunikacija, to
se otvaranjem planinarskih domova stvaraju
bolje mogućnosti za sve šumarske
poslove, koje ondje treba obavljati. Poželjno
bi bilo da se stvori prisnija suradnja
između planinarskih društava i
šumarija i da se izgradi što više takovih
domova, koji bi mogli istovremeno služiti
i za lugarnice. Time be se riješilo
pitanje čuvara domova, a lugari bi imali
lugarnice u središtu Svog rada.


Interes za planinarstvo uzima sve više
maha i prodire u sve slojeve radnog
naroda. Šumari se često tuže na nerazumjevanje
za svoju struku u širim slojevima,
a upravo planinari pokazuju najveće
zanimanje za šumu. U našem su
narodu riječ šuma i gora sinonimi za
planinu, što je i razumljivo, pošto se
najveći dio naših šuma nalazi na većim
nadmorskim visinama.


U cilju propagiranja šumarstva u najširim
slojevima naroda posredstvom planinarskih
društava plenum Šumarskog
kluba u Gospiću u lipnju ove godine donio
je zaključak da se svi upravitelji šumarija
učlane u planinarska društva na
svom području, a da to i svom osoblju
najtoplije preporuče.


Velebit je po svojim prirodnim ljepotama,
po svojim geomorfološkim oblicima,
po svoioj flori i fauni te raznim endemima
iz predglacijarnog doba i t. d.
jedinstvena planina u Evropi i ima sve
prirodne uvjete da postane planinarski
privlačljiv objekat, ali treba ga učiniti
pristupačnim te izgraditi što više turističkih
cesta, planinarskih staza, domova,
koliba i uređenih izvora ,odnosno cisterna.


Prihod od turizma ima za narod iz
ovog kraja, koji je inače siromašan, također
svoje značenje, pa kad se osigura
najpotrebniji smještaj i komfor, zauzet
će Južni Velebit sa svojim prirodnim
ljepotama i rijetkostima ono mjesto ko


je mu zaista pripada, a to ovisi u prvom
redu o planinarima i šumarima ovoga
kraja.


Ing. Ivica Žukina


OSNIVANJE ŠKOLSKIH GAJEVA VAŽAN
ZADATAK PRI OBNOVI SUMA
NA KRŠU


Pošumljavanjem Krša stvaramo uslove
za bolju budućnost ljudi koji na njemu
žive i tim podižemo opći naš društveno-
ekonomski standard, uljepšavamo
estetski izgled na pustim kraškim i
ostalim šumskim površinama.


Kako su radovi na pošumljavanju i
uljepšavanju naših prekrasnih prirodnih
ljepota i atrakcionih objekata vrlo opsežni
i kao takovi oni su opća i zajednička
stvar našeg cijelog naroda, jer je i
saina svrha općenarodna. Upravo radi
toga u ovom općenarodnom zadatku treba
da sudjeluje svaki naš čovjek i to ne
samo onaj sa sela, nego i onaj iz grada.


U izvršavanju ovog ogromnog zadatka
naša prosvjeta kao temeljni preporoditelj
našeg sela ,trebalo bi da od
sebe dade ono što se od nje može očekivati.
No, međutim događa se još i danas
da neki ljudi, pa po koji i među
prosvjetnim radnicima ovaj važni općenarodni
zadatak naprosto prepuštaju šumarstvu,
kao struci, da ono u okviru zakonskih
normi zavede red na onim šumskim
predjelima gdje ovoga vjekovima
nije bilo pa upravo izgleda da smatraju,
da su za izvršenje ovog zadatka pozvani
jedini šumari, a drugi samo da prekrštenih
ruku promatraju i kritički se osvrću
na razvitak ove grane naše narodne privrede,
kojom rukovodi šumarska struka.
Mi smo dakle živi svjedoci naše društvene
stvarnosti i radi toga ni ovo ne bi
trebalo da bude tako, jer mi smo svijesni
i toga da u izvađanju ovih raznolikih
radova treba da se služimo pored
rečenih Zakonskih propisa i pedagoškoodgojnim
metodama, kojima će se negdje
postići željeni cilj mnogo bolje nego
primjenom Zakonskih sankcija. Isto
tako ovdje treba napomenuti da mi ne
smijemo da stavljamo neku oštru granicu
između dokazivanja i rečenih sankcija
nego ove dvije metode trebalo bi da
budu stalno jedna uz drugu i to prva
dokaz, a ako ne pomaže ni ovo onda
striktna primjena postojećih propisa.


Pedagoško odgojnim metodama mi
ćemo postići mnogo i kod odraslih ljudi,
a kod naše omladine nadam se još i
mnogo više. Sa akcijom obnove šuma na
kršu mi ujedno obnavljamo i druge va


57




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 60     <-- 60 -->        PDF

žne grane naše narodne privrede. Na pr.
jačamo i stvaramo bolje uslove za naš
turizam, lovnu privredu, budimo ljubav
i osjećaj naprama svim korisnim stanovnicima
naših šuma, a prvenstveno ptica
pjevica.


Pored toga mi treba da uvažimo i biološku
važnost naših šuma i uopće biljnog
pokrova na zemaljskoj površini.
Isto tako mi treba da imamo u vidu da
su nas naše šume i u prošlosti hranile
i branile i to nam one garantiraju i za
budućnost ako nam bude potreba, ali
zato mi njih treba da njegujemo i čuvamo.


Odavle dakle slijedi da smo mi svi
skupa dužni da vodimo ozbiljnu brigu o


W


.-.


-*iJ .^-.´"


mi´!


našim šumama. Naravno pokretač i stručni
rukovoditelj nad svim ovim radovima
treba da bude u prvom redu upravo
sam šumar, jer tu i jeste njegovo pravo
mjesto u narodu.


Obzirom na priličnu zaostalost našeg
čovjeka na selu, čemu su bili uzrok raniji
kapitalistički režimi, kao školovana
gradska gospoda, koji nisu vodili nikakove
brige o kulturnom i ekonomskom
uzdizanju našeg sela, pa prema tome nije
se ukazivalo ni na važnost naših šuma.


Pošto mi svi dobro znamo, da se čovjeka
preko noći ne može preodgojiti, a
niti odgojiti i prema tome ne možemo
mu ni tako lako otkloniti loše navike,
baš i radi toga smo dužni da starije odučavamo
od loših navika iz zaostale prošlosti
,a od mladog naraštaja da uzdižemo
kulturnog i naprednog čovjeka. Ovaj
novi čovjek glavna je naša nada budućnosti
i on će upravo biti taj, koji će svozim
razumnim radom izmjeniti sadašnji
izgled našeg življa na Kršu i uopće na
selu.


Ovog novog preporoditelja po našim
selima danas izgrađuju naše osnovne
škole i osmoljetke, koje su rasprostranjene
po mnogim našim selima, pa i po
onima najudaljenijima, gdje se o njima
nekada ni sanjalo nije. Željno očekivanog
naprednog kraškog čovjeka trebalo
bi pored općih predmeta, koji se redovno
u školama uče, učiti i nešto o onome
što je njemu najbliže ,a to je: praktičnom
radu na polju šumarstva i poljoprivrede,
kao i produbljivanju osjećajne
ljubavi naprama lijepome i plemenitome,
a prvenstveno živoj prirodi t. j . biljnom
pokrovu i svima njegovim korisnim
stanovnicima, koji u njegovom okrilju
sebi nalaze sklonište i hranilište. U


Abies Pinsapo — španjolska ili


andaluzijska jela kao ukras ne


samo gradova nego bi trebala da


ukrašuje i naše škole i ostale


domove.
Foto: Mate Rajčić


ovakovim radovima naša omladina ne
će samo steći stvarno njoj potrebno životno
znanje, nego će sticati još nešto za
život i te kako važno, a to je ljubav i
osjećaj naprama biljnom i životinjskom
carstvu, kao najljepšem uresu zelene
prirode.


Od svih rečenih stanovnika biljnog
pokrova naš učiteljski kao i uopće nastavni
kadar trebao bi da više vremena
posveti u odgoju mladog naraštaja u
produbljivanju mu ljubavi u nježnosti
i osjećaju naprama lovnoj divljači i pticama
pjevicama, koje prirodi daiu obilježje
života, pjesme i radosti a napose
u proleće i doba ljeta. Isto tako ovdje
treba da uvažimo i pretpostavku da će
ovako odgojen čovjek gajiti i plemenitiji
osjećaj naprama samom čovjeku koji nad
prirodom treba da gospodari, barem u
granicama njegove moći.


Kada postignemo ovo, onda smo riješili
jedan od najtežih problema oko pošumljavanja
našeg golog Krša i mnogo
drugih pitanja na našem selu.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1956 str. 61     <-- 61 -->        PDF

O svemu ovome na prvom mjestu
treba da vode brigu oni, l?;oji su za ovo
najpozvaniji, a to je naš učiteljsko-nastavni
kadar, koji je također svoj život
posvetio napretku našeg sela i čovjeka
uopće. Da bi učitelj sko-nastavnički kadar
mogao ovom pitanju pristupiti, on
treba najprije, da osniva školska praktična
radilišta (školske gajeve) na površini
od barem nekoliko hektara (što je
veći, to je bolje!), i u tnm da se vrše svi
potrebni praktični radovi s djecom, što
bi za njih bila njihova prva praktična i
vrlo korisna životna škola, a napose za
one, koji i dalje ostaju na sglu.


Pretpostavlja se da bi se ovo moglo
provesti na ovaj način: Svakom djetetu
u prvim počecima njegovog školovanja
trebalo bi dati da zasadi barem 100 komada
mladih biljaka od čega bi trebalo
da bude oko 80 komada čisto šumskih
biljaka, a ostalo ukrasno grmlje, parkovno
drveće i razne voćke i da ove stalno
njeguje kroz cijelo vrijeme svoga školovanja
t. j . da ono o njima vodi glavnu
brigu, a pod stalnim nadzorom samoga
učitelja odnosno učiteljice. Kada završi
školu, onda će mu i ovo biti dobar dokaz
njegovog uspješnog rada u školi, a napose
moralna snaga i sigurna podloga za
njegov daljnji rad u svakidanjem životu
u borbi za preporod zaostalog stanja
na našem golom Kršu i selu uopće. Isto
tako djeca naših škola na selu trebala
bi da nauče kalemiti (navrtati) pojedine
voćke i dobro poznavati, barem osnovne
njihove podloge i za njih najkorisnije
plemke.


Tako kada bi se uzgojila šuma i ostalo
u ovakovim gajevima, to bi onda trebalo
da postane školski gaj, mali voćnjak,
park, te jedna mala zbirka raznog drveća,
grmlja i ukrasnih stabala, a zatim
svojina te škole. Za vrijeme školskih
praznika, nadležna šumarija bi, da pojača
svoj nadzor i preuzme svu njegu
nad ovim površinama, ukoliko bi se za


ovo ukazala potreba.
Svaka škola trebala bi da ima svoj
rečeni gaj, jer bez ovoga ona neće moći
da pristupi nikakovoj obuci iz rečenih
radova.
Na ovaj način istovremeno bi se odgajao
naš mladi naraštaj u duhu vremena-
vremena progresa i preporoda našeg
kraškog čovjeka i pošumljavao naš
goli krš. Ovom akcijom ne bi samo otpočeli
da zajednički riješavamo pitanje
obnove šuma i ekonomsko-kulturnog
prosperiteta našeg sela, nego bi ujedno


riješili i pitanje daljnjeg opstanka našeg
kraškog čovjeka na njegovoj vjekovnoj
rođenoj grudi.


Bilo bi lijepo i plemenito od cjelokupnog
našeg nastavnog kadra kada bi ovu
korisnu ideju usvojio i osnivanjem spomenutih
gajeva što prije započeo.


Naravno, u ovim životnovažnim pitanjima
našega sela, a napose onoga na
kršu trebalo bi da i nadležne Šumarije
pruže svoju svestranu pomoć. One bi
trebale, da po svojoj stručnoj i službenoj
liniji ovom zahvatu priskoče u pomoć
i našem nastavnom kadru pruže
sva potrebna objašnjenja i ostalo u vezi
ovoga.. Isto tako smatram da bi svakoj
školi trebalo dodj eliti dio šumskog zemljišta,
koji je najprikladniji za ovu
svrhu i to u sporazumu sa nadležnim
narodnim vlastima i upravo upravom
dotične škole.


Iz svega naprijed izloženog slijedi da
pri rješavanju problema obnove novih
i očuvanja postojećih kraških šuma trebamo
imati pred očima dva važna činioca,
koji treba da se osjete u ovom.
momentu, a to su ekonomsko-stručni i
kulturno prosvjetni. Šumarska struka
trebalo bi da se bavi sa oba od pomenutih
problema, a prosvjetna sa drugim


t.
j . prvenstveno sa odgojnim.
Na osnovu izloženog jasno proizlazi,
a u interesu daljnjeg unapređenja ne
samo šumarstva na Kršu, nego i u interesu
općeg preporoda i uopće napretka
na našem selu, da je neminovno potrebna
jača zainteresiranost naših škola
u borbi za Stvaranje boljih životnih
uslova našeg zaostalog sela. Za bolje
uslove i na našem Kršu postoje svi potrebni
faktori samo treba da znamo iskorištavati
sva ona dobra, koja u stvari
posjedujemo i ona u većini slučajeva
propadaju, jer čovjek ne zna da ih iskorištava.
Da bi on i ovo znao trebamo
ga u tom smislu odgojiti i na ovo mu
ukazivati.


Pored naprijed izloženog ovdje imamo
i drugih razloga, koji bi trebali da idu
u prilog ove zamisli, a to su ekonomski
činioci, koji bi doprinijeli jaki udio i
našem nastavnom kadru na selu u podizanju
njihovog društveno-ekonomskog
standarda. Isto tako ovdje postoje i
uslovi za dio izvora prihoda i samoj
školi kao kolektivu, jer bi ovim putem
došla u posjed jednog dijela zemljišta,
koje bi bilo racionalno iskorišteno i prema
tome unosno.


Mate Rajčić, Šibenik


59