DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 27 <-- 27 --> PDF |
In den Fichtenfangbäumen wirkte das Gift meistens 23—25 m über der Ringelungsstelle. In Bezug auf die Brusthöhendurchmesser der Bäume empfiehlt Autor die Anwendung folgender Ringbreiten: Ringbreite 5 cm für die Bäume unter 20 cm Bhd. „ 10 cm „ „ 20—27 cm „ 15 cm ,„ „ 27—35 cm „ Man soll eine Auswahl von Bäumen über 35 cm vermeiden. Die Giftwirkung hat sich an solchen Stämmen als unsicher gezeigt, wenn auch der Ring 20 cm breit wäre. Der Giftpastenverbrauch in g ist in der Tabelle 2 angeführt. DA LI JE POSUMLJIVANJE KRŠA SADNICAMA ALEP. BORA I OBIČNOG ČEMPRESA BOLJE IZVODITI U STABLIMICNOJ ILI GRUPIMICNOJ SMJESI? Ing. B. Marinković, Split a vrijeme bivše Jugoslavije mnoga pošumljivanja u Dalmaciji izveZ dena su sadnjom alep. bora, kojemu je bio primiješan manji ili veći postotak sadnica običnog čempresa (horizontalne i piramidalne forme). Sva takova pošumljivanja izvedena su u stablimicnoj smjesi. Nakon rata nastavljena je ista praksa u znatno većim razmjerama i sa većim učešćem čempresa u takovim pošumljavanjima. Nekoliko posljednjih godina posvećuje se sve veća pažnja njezi mladih šuma, pa su vršena i čišćenja mladika (bilo umjetno podignutih ili prirodnih) te prorede kultura alep. bora i čempresa. Tom prilikom zapazio sam u odraslijim kulturama alep. bora i običnog čempresa (starosti oko 20 g.) podignutim sadnjom u stablimicnoj smjesi, da u mnogim slučajevima čempres treba ukloniti iz sastojine. Naime, alep. bor formira nepravilnu, pretežno ovalnu krošnju. Čempres, naprotiv, bio piramidalne ili horizontalne forme, ima uvijek uspravnu, više ili manje, piramidalnu usku krošnju. Alep. bor je tipična svjetloljubiva vrsta, koja u mladosti raste nešto brže od običnog čempresa. Kod jednodobnih kultura događa se, da vrh čempresa često prodire kroz krošnju odnosno grane alep. bora, ili je u blizini ovih. Pošto su skoro sve sastojine, više ili manje, izložene jakim vjetrovima (buri ili jugu) to uslijed djelovanja ovog, grane alep. bora udaraju po vrhovima čempresa i obrnuto. I dok alep. boru strada u najgorem slučaju samo jedna ili dvije grane, to čempres često ostaje bez terminalnog vrha. Ako se ovo posljednje i ne dogodi, biva mu vrh oštećen na isti način, nakon čega je izvrgnut napadu čempresovog krasnika (Buprestis cupressi). Kod grupimične sadnje čempresa do ovakovih oštećenja ne bi uopće došlo ili bi došlo u znatno manjoj mjeri. U oba gore navedena slučaja t. j . bio čempres bez vrha ili samo oštećen, treba ga ukloniti odmah ili kasnije, kad se uslijed napada spomenutog štetnika osuši. I tako se mješovita sastojina alep. bora i čempresa postepeno pretvara u monokulturu alep. bora. I u slučaju da je čempres potpuno neozlijeđen i prodire kroz krošnju alep. bora (a jednog od njih treba izvaditi) bolje je ukloniti čempres negoli alep. bor. Ovaj |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 28 <-- 28 --> PDF |
posijednji je na području srednje i južne Dalmacije biološki jači i za nas vredniji od čempresa, gledali to s materijalne (građevno drvo, smola) ili idealne strane (zaštita i poboljšanje tla). Ovime nikako ne podcijenjujem čempres, koji ima posebno svoje dobre strane i koji se u drugim mediteranskim zemljama daleko više cijeni negoli kod nas. Problemom spontanog podmlađivanja čempresa kod nas nije se nitko posebno pozabavio. O tome postoji svega jedna studija u Šum. listu iz 1937 g. od Balena (Drugi prilog poznavanja naših mediteranskih šuma). Na temelju zapažanja gore spomenutog autora proizlazi, da se čempres spontano pomlađuje samo u južnoj Dalmaciji, gdje vlada tipična mediteranska klima. Izvan tog područja t. j . u ostalim predjelima sa modificiranom mediteranskom klimom, po navodima spomenutog autora, čempres se samo mjestimično pomlađuje naletom sjemena, ako nađe na povoljne prilive, u prvom redu zasjenu od grmlja (na pr. Erica verticillata). Upravo tu zasjenu i stvaranje posebne mikroklime moramo mi stvoriti sadnjom čempresa u grupe, a prilikom osnivanja jedne mješovite kulture u kojoj sudjeluje i čempres. Prilikom čišćenja i proređivanja sastojine alep. bora i čempresa u predjelu »Žedno«, K. O. Supetar na Braču, naišao sam na više slučajeva, gdje se je iz gustiša nastalog podmlađivanjem čempresa iz panja, pojavio i poneki ponik iz sjemena. Grupimičnom sadnjom osigurava se prirodno podmlađivanje čempresa i na takovim staništima, gdje se čempres ne nalazi u svom optimumu. Sad nam je jasno, zašto kod rijetkih sastojina čempresa, u uslovima mediteranske klime, nema prirodnog podmlatka. Kod grupimične sadnje čempresa vjerovatno će se ovaj (naročito horizontalna forma) bolje čistiti od grana, dok je to kod alep. bora, u gustom sklopu, redovna pojava. Prilikom oplodne ili preborne sječe jedne tako sastavljene sastojine alep. bora i čempresa, osigurano je podmlađivanje obiju vrsta, dok kod stablimične smjese, čempres se nalazi u nepovoljnijem položaju, a alep. bor u povoljnijem, te ovaj posljednji osvaja sav teren. Međutim u gustoj grupi odraslih čempresa, alep. bor, ako se i pojavi, uginut će uslijed pomanjkanja svijetla. I pokusi u šum. rasadniku »Kod grobišta« u Korčuli, koje sam izveo sjetvom sjemena čempresa u jesen 1949 i 1950 g. pokazali su, da čempres prilikom klijanja traži jednoličnu i veću apsolutnu i zračnu vlagu, a manju insolaciju. Pod tim uslovima razvija se njegov ponik vrlo dobro. To isto, ali za prilike submediteranske klime, obradio je i ing. M. Šimunović u članku »Septembarska sjetva čempresovog sjemena u rasadniku« (vidi Godišnjak br. 2 Instituta za naučna šumarska istraživanja — Sarajevo 1953 str., 245—260). Ako sve to uzmemo u obzir i pravilno ocijenimo vrijednost čempresovog drva za tehniku i seljačku građu, a k tome imamo u vidu i sve prednosti mješovitih sastojina, onda sam mišljenja, da sa malo više pažnje kod pošumljavanja, možemo postići znatno veće koristi. K tome ne valja zaboraviti, da priroda vrši selekciju ponika, pa će tako uzgojena čempresova stabla, isključivši ostale faktore, vjerovatno biti otpornija prema raznim bolestima i štetočinama kao što je na pr. Buprestis cupressi. |
ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 29 <-- 29 --> PDF |
Uzgred napominjem, da kod osnivanja gospodarskih šuma treba u smjesi, o kojoj je bilo riječi u ovom članku, upotrebljavati isključivo čempres horizontalne forme, dok u. park-šumicama i estetskim nasadima piramidalnoj formi treba dati prednost. GENETIKA U ŠUMARSTVU Dr. Mirko Vidaković Uvod K K ada su se počele uzgajati domaće životinje i biljke čovjek je primijetio, da se kod biljaka i životinja izvjesna svojstva nasljeđuju. Stihijskim prebiranjem boljih indiviuuma u prošlosti uzgojile su se domaće životinje i biljke boljih kvaliteta. Genetika ili nauka o nasljeđivanju je relativno mlada nauka. Pojavila se kao samostalna znanost početkom našeg stoljeća i za nepunih šest decenija jako se razvila. Naročito su predmet genetskih istraživanja one biljke i životinje, koje se lako umjetno križaju i kod kojih se dobija potomstvo dosta brzo. To su često poljoprivredne biljke i domaće životinje. Oplemenjivači poljoprivrednog bilja i domaćih životinja koristili su rezultate genetskih istraživanja i na temelju tih spoznaja učinili veliki napredak u poboljšanju biljne proizvodnje i uzgoju domaćih životinja. U šumarstvo genetika do nedavno direktno nije mogla prodrijeti, jer se smatralo, da je beskorisno primijeniti zasade genetike na šumske vrste drveća, budući da se rezultati od toga rada mogu očekivati u najboljem slučaju nakon nekoliko decenija. Danas je to mišljenje odbačeno, jer su rezultati o primjeni genetike u šumarstvu dovoljni, da se uvidi njezin značaj i potreba daljnjeg razvoja. Genetika ima značenje za šumarstvo, jer se na njenim principima nastoji poboljšati kvaliteta i povećati prirast šumskog drveća kao i proizvesti nove tipove, koji će biti bolji od postojećih. Takva primijenjena genetika je ustvari oplemenjivanje šumskog drveća. Ovim člankom želi se prikazati, u glavnim linijama, mogućnost primjene genetike u šumarstvu kao i metode rada kod oplemenjivanja šumskog drveća. Sistematske svojte Da bi rad na oplemenjivanju šumskog drveća bio uspješan, mora se izvršiti detaljno proučavanje svojta šumskog drveća t. j . onih vrsta, koje će se dalje proučavati. Čest je slučaj kod poljoprivrednog bilja, da je neka rasa jedne vrste otporna na izvjesnu bolest, dok druga nije. Jasno je, da se poljoprivredna praksa mnogo koristi time. Kod šumskog drveća imamo također takvih primjera. Tako je Larsen u Danskoj utvrdio, da je plava duglazija (Pseudotsuga taxifolia var. glauca), kalemljena na zelenu (Pseudotsuga taxifolia var. viridis), napadnuta od Rhabdocline Pseudotsugae, dok je podloga t. j . zelena duglazija, koja je u ovom slu |