DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 28 <-- 28 --> PDF |
posijednji je na području srednje i južne Dalmacije biološki jači i za nas vredniji od čempresa, gledali to s materijalne (građevno drvo, smola) ili idealne strane (zaštita i poboljšanje tla). Ovime nikako ne podcijenjujem čempres, koji ima posebno svoje dobre strane i koji se u drugim mediteranskim zemljama daleko više cijeni negoli kod nas. Problemom spontanog podmlađivanja čempresa kod nas nije se nitko posebno pozabavio. O tome postoji svega jedna studija u Šum. listu iz 1937 g. od Balena (Drugi prilog poznavanja naših mediteranskih šuma). Na temelju zapažanja gore spomenutog autora proizlazi, da se čempres spontano pomlađuje samo u južnoj Dalmaciji, gdje vlada tipična mediteranska klima. Izvan tog područja t. j . u ostalim predjelima sa modificiranom mediteranskom klimom, po navodima spomenutog autora, čempres se samo mjestimično pomlađuje naletom sjemena, ako nađe na povoljne prilive, u prvom redu zasjenu od grmlja (na pr. Erica verticillata). Upravo tu zasjenu i stvaranje posebne mikroklime moramo mi stvoriti sadnjom čempresa u grupe, a prilikom osnivanja jedne mješovite kulture u kojoj sudjeluje i čempres. Prilikom čišćenja i proređivanja sastojine alep. bora i čempresa u predjelu »Žedno«, K. O. Supetar na Braču, naišao sam na više slučajeva, gdje se je iz gustiša nastalog podmlađivanjem čempresa iz panja, pojavio i poneki ponik iz sjemena. Grupimičnom sadnjom osigurava se prirodno podmlađivanje čempresa i na takovim staništima, gdje se čempres ne nalazi u svom optimumu. Sad nam je jasno, zašto kod rijetkih sastojina čempresa, u uslovima mediteranske klime, nema prirodnog podmlatka. Kod grupimične sadnje čempresa vjerovatno će se ovaj (naročito horizontalna forma) bolje čistiti od grana, dok je to kod alep. bora, u gustom sklopu, redovna pojava. Prilikom oplodne ili preborne sječe jedne tako sastavljene sastojine alep. bora i čempresa, osigurano je podmlađivanje obiju vrsta, dok kod stablimične smjese, čempres se nalazi u nepovoljnijem položaju, a alep. bor u povoljnijem, te ovaj posljednji osvaja sav teren. Međutim u gustoj grupi odraslih čempresa, alep. bor, ako se i pojavi, uginut će uslijed pomanjkanja svijetla. I pokusi u šum. rasadniku »Kod grobišta« u Korčuli, koje sam izveo sjetvom sjemena čempresa u jesen 1949 i 1950 g. pokazali su, da čempres prilikom klijanja traži jednoličnu i veću apsolutnu i zračnu vlagu, a manju insolaciju. Pod tim uslovima razvija se njegov ponik vrlo dobro. To isto, ali za prilike submediteranske klime, obradio je i ing. M. Šimunović u članku »Septembarska sjetva čempresovog sjemena u rasadniku« (vidi Godišnjak br. 2 Instituta za naučna šumarska istraživanja — Sarajevo 1953 str., 245—260). Ako sve to uzmemo u obzir i pravilno ocijenimo vrijednost čempresovog drva za tehniku i seljačku građu, a k tome imamo u vidu i sve prednosti mješovitih sastojina, onda sam mišljenja, da sa malo više pažnje kod pošumljavanja, možemo postići znatno veće koristi. K tome ne valja zaboraviti, da priroda vrši selekciju ponika, pa će tako uzgojena čempresova stabla, isključivši ostale faktore, vjerovatno biti otpornija prema raznim bolestima i štetočinama kao što je na pr. Buprestis cupressi. |