DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 37     <-- 37 -->        PDF

PRILOG POZNAVANJU MOGUĆNOSTI UZGOJA EUKALIPTA
KOD NAS


Ing-. O. Piškorić — Split


I.
P
P
očetkom 1948. god. tadanje Ministarstvo šumarstva NR Hrvatske uputilo
je Upravi za pošuml javan je i melioraciju krša u Splitu 2 kg sjemena
eukalipta, 0,5 kg sjemena tung drveta (Aleuritis cordata Rob. B.)
i 70 busova bambusa (Phyllostachys mitis) radi pokusnih sadnja na području
Krasa. Sjeme i busovi stigli su iz SSSR-a (s područja Kavkaza), pa
prema tome ni sjeme eukalipta nije bilo iz autohtonog područja. Od
eukalipta prispjelo je sjeme sljedećih vrsta: Eucalyptus amygdalina
Labill. (eukalipt. zimak), E.camaldulensis Dehn. (E. rostrata Schl.) (primorski
euk.),1 E. globulus Labill. (eukal, trakaš) i E. viminalis Labill.
(vitograni eukal.). Primljeno sjeme bilo je posijano dijelom u rasadnik
Špinut u Splitu, a dijelom i u drugim rasadnicima (Omiš, Makarska, Metković,
Mljet i dr.). Upravi za pošumljavanje i melioraciju krša u Splitu
bilo je povjereno neposredno rukovodstvo nad uzgojem ovih vrsta kao
vođenje evidencije nicanja, razvoja ponika i biljaka, sadnja na terenu
i t. d. Uprava je međutim izvršila samo jedan dio posla, jer je osnutkom
Saveznog instituta za šumsku melioraciju krša u Splitu (polovicom 1948.
god.) ovaj preuzeo daljnji posao na uzgoju ovih vrsta.


II.
Iako je zadaća ovog prikaza registrirati prirast jednog dijela uzgo


jenih eukalipta, iznosim i neke detalje o sjetvi, nicanju i razvoju ponika


pretpostavljajući, da mogu korisno poslužiti kod budućih radova s ovim


vrstama.


Za sjetvu sjemena, uzgoj sadnica kao i za presadnju na teren sa


sjemenom primljene su iz SSSR-a i opširne upute. Prema tim uputama


cjelokupan rad na sjetvi i uzgoju biljaka, odnosno presadnji vrlo je


delikatan te je propisan cio niz posebnih postupaka za svaku fazu uzgoja


(rada). Tako se prema tim uputama sjetva sjemena mora izvršiti u oso


bito fino, prosijano tlo i to u klijališta, kod presadnje (pikiranja) ponika


korjenje ne smije uopće doći izvan zemlje, a za presadnju i jednogodiš


njih biljaka (koje mogu premašiti i visinu od 1 m) nužne su pripreme


od mjesec i više dana unaprijed i t. d. Međutim jednogodišnji rad u


rasadniku Špinut je pokazao, da zadovoljava postupak potreban za sjetvu


ostalih vrsta sa sitnim sjemenom (ispod 1 mm promjera), a za pikiranje


i presadnju postupak koji odgovara i za druge na presadnju osjetljivije


vrste. U rasadniku Špinut dio sjemena posijan je u klijalište (betonski


polusanduk ispunjen stajskim gnojem i s pomičnim staklenim pokro


vom), a drugi dio (što nije stalo u klijalište) posijan je na otvorenom, u


gredice. Gredica II. nije bila ni cio dan osunčana, jer se nalazila iza


jednog zida te je neposredna insolacija nastupala iza 10 sati. Tok nicanja


sjetve prikazan je u tab. 1.


1 1948. god. E. camaldulensis vodio se kao E. rostrata.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 38     <-- 38 -->        PDF

Tabl. 1. Prikaz rikanja sjemena posijanog 1948. god.


Mjesto Dan To k nicanj a i stanj e ponik a
sjetve na dan E. amygdalina
E. camaldulensis
E. globulus
E. viminalis
Opask a
30. IV. niče — niče
rt 22.
IV. 4. V. niče — niče —
15. V. zapaženi
su i prvi parovi
listova
15. V. slabo dobar osrednji osrednji
30. IV. — — — —
rt
u
22.
IV. 4. V. — — niče —
15. V. ponik je
bio bolji nego
u klijalištu
Ü 15. V. ponik sviju vrsta
Gredica
II. 7. II. 15. V. — niče niče niče


Kako pokazuju podaci tab. 1. sjetva navedenih vrsta uspijeva i na
otvorenom jednako kao i u klijalištu. Nadalje može se zaključiti, da je
nicanje brže u toplijem tlu: dok je sjeme posijano 22. IV. trebalo za nicanje
(osim E. globulusa) preko 20 dana, posijano 7. V. počelo je nicati već
osmi dan, odnosno jednako kao u klijalište posijano sjeme E. camaldulensisa
i E. viminalisa. Vrijedno je zabilježiti i to, da je ponik sjetve od


22. IV. na otvorenom 15. V. bio općenito bolji nego ponik sjetve u klijalištu.
Tabl. 2. Razvoj presađenih eukalipta u rasadniku Špinut ljeta 1948. god.


Visina u cm Eucalyptus


camaldulensis globulus viminalis


Datum


rt ti rt Opaska
mjerenja C a
J3
a


m o c §1 >u o c §1 oc


o Q..S


a, a,


O 3 ´So o 3 hc o


OT « rt IH
3 ;.;H


t-< M 3 ^3 ti i-


a, 3


2. VIII. 9,2 2—20 11 4,3 1—12 11 7,3 1—19 15
Početni broj
biljaka za mje


18. VIII. 17,5 4—33 12 6,5 3—14 21 11,2 2—24 17
renje bio je za:


E. cam 146
18;


31. VIII, 25,6 8—53 12 9,3 3—19 29 13,9 3—37
E. glob. 56
E. vim. 56
27. X, 57,9 11 — 105 12 21,2 6—41 37 28,6 6—44 27


ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Tokom prve polovine mjeseca lipnja izvršeno je pikiranje ponika
iz klijališta u rasadnik. Navedene upute propisivale su presadnju ili
rano ujutro odnosno predvečer ili uz naoblaku, ali se u rasadniku Špinut
ono vršilo tokom cijelog dana, koji su uglavnom bili sunčani. Što više,
rasadničar kod presadnje prvih stotinu komada E. camaldulensisa nije
korjenje ni najmanje zaštitio i pikirane biljčice su odmah polegle radi


Krošnja najjačeg Eucalyptus
globus Labill. u
rasadniku Špinut 1954.
god.


Foto P. Jurić


pomanjkanja turgora u stanicama. Jedino su prepikirane biljčice bile
dobro žalite. Sljedećeg dana su međutim sve biljke bile posve dobro i
ni jedna se nije osušila. Jednako dobre uspjehe pikiranja bez posebne
pažnje imao je i tehničar Marušić u Metkoviću.


Prema naređenju Ministarstva šumarstva tokom ljeta vršena su mjerenja
visine biljaka, kako bi se ustanovilo njihovo napredovanje. Visine
su mjerene nä stanovitom broju presađenih biljaka i to: za E. camaldulensis
na 146 kom. u redovima 2., 16., 20., 30., 40.,. 50. i 60 (prvi kao
rubni bio je ispušten) za E. globulus na 56 kom. u redovima 1., 9., 18. i




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Tabl. 3. Raspored proizvedenih sadnica u raznim rasadnicima 1948. god.


Broj biljaka Eucalpytus


Mjesto
rasadnika


Panzin


Pula


Mljet
(Govedari)


Muč


Dubrovnik


Makarska


Metković


Omiš


Split


rt


3


d
1


rt








15




















1


a


V


*rt


S.3


rt «


u



-


4680





450





9000


3000


3050


VI


"3


O








210











1000


1200


1050


rt
C


|


>


100


1600


780


200


1700


600


2100





1290


Dispozicija biljaka za sadnju Saveznog
Instituta za šumsku melioraciju krša
u Splitu


E. vim.in.alis 50 kom. oko Opatije i Lovrana,
a ostalo na zaštićene položaje oko Čepićkog
polja.
E. viminalis 625 kom. na potezu od Opatije
do Labina, a ostalo za lokalne sadnje
u Puli i na Brionima (no ne blizu mora).
E. amygdalina 5 kom. na terenu Srednje
poljoprivredne škole u Topoloci (kod Bara),
a ostalo ostaje na Mljetu.
E. camaldulensis 625 kom. na Mljetu, predjel
Stupe i Prisoje-Spilice.
E. globulus 210 kom. na Mljetu, predjel
Stupe.
E. viminalis 625 kom. na Mljetu, predjel
Stupe, a ostalo na drugim pogodnim mjestima.
E. viminalis 100 kom. u okolici Muoa i u
Splitu; ostatak ostaje u rasadniku.
E. camaldulensis 3O0 kom. Budva: oko Miločera
i južnije.
E. viminalis 500 kom. oko Budve i sjevernije,
a ostalo na južnodalmatinskim otocima.
Područje Makarske.


E. camaldulensis 2500 kom. Budva oko Miločera
i južnije, a 2500 kom. kod Petrovca
i oko Topolice kod Bara.
E. globulus 750 kom. Bar: prema selu Zaljevu.
E. viminalis 150 kom. na području Budve.
Ostalo lokalna sadnja Metković i južnodalmatinski
otoci.
E. camaldulensis 2500 kom. Ulcinj.
E. globulus 2500 kom. Ulcinj: oko Komina.
Ostalo za lokalnu sadnju i južnu Dalmaciju.
E. camaldulensis 2500 kom. područje Ulcinja.
E. globulus 750 kom. na području
Ulcinja. Ostalo lokalna sadnja u Splitu.


ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 41     <-- 41 -->        PDF

27.; za E. viminalis na 56 kom. u redovima 5., 10., 15., 20. i 25. Interval
redova kod svih vrsta nije jednak, jer nije bio jednak ni broj presađenog
ponika. Za E. amygdalina nema podataka, jer se šav ponik na
svim trim sijalištima posušio prije nego li je dorasao za pikiranje. Podaci
mjerenja kao aritmetski prosjeci prikazani su u tab. 2.) (pojedinačni
podaci mjerenja stoje interesentu na raspolaganju kod autora). U istoj
tabeli naznačen je i broj ukupno osušenih do dana mjerenja.


Bilježimo i broj ukupno proizvedenih pikiranih sadnica te njihovu
raspodjelu po Saveznom Institutu za šumsku melioraciju krša (tab. 3.).
Pored ovdje iskazanog broja biljaka stanoviti broj presađen je i na
druga mjesta od kojih posebno bilježim ona na području b. kotara
Metković: na platou u Pločama, u Bađula-Kuti i Šibovica-Pavlovača.


III.
Nakon otpreme disponiranih sadnica u rasadniku Špinut ostao je
stanoviti broj neizvađenih, koje su i ostavljene da se i dalje razvijaju.
To je bilo moguće radi toga, što je rasadnik pripao Srednjoj šumarskoj
školi za krš, pa nije bilo potrebe da se raspoloživa površina koristi isključivo
za uzgoj biljaka. Isto su tako ostale i sve nepikirane biljke
sjetve na gredicama. Zimu 1948./49. god. mladi eukalipti su dobro prošli,
jer je bilo tek manjeg sušenja izbojaka i lišća kao posljedice zajedničkog
djelovanja nižih temperatura i bure. Da su te zime manje škodile minimalne
temperature, nego više bura, dokazom je činjenica, da je ostalo
neozlijeđeno sve ono lišće, koje se nalazilo i pod najmanjom zaštitom od
neposrednog udara bure. Jače stradanje eükalipta od smrzavanja dogodilo
se zimi 1953./54. god. Te je zime pozebao pretežni dio krošnje od većine
stabala, dok su s manjim štetama prošla stabla: 1 E. globulusa (pozeblo
samo nekoliko pojedinačnih grana), 3 stabla E. camaldulensisa iz
sjetve 1948. god. i 1 sjetve 1946. (sjemena iz Malog Lošinja), te 2 stabla


E.
viminalisa (pozeble pojedinačne grane).
Tok sušenja stabala 1954. god. nije bio jednolik. Stabla E. camaldulensisa
osušila su se u cijelosti već tokom proljeća, ali su u ljeto počeli
izbijati izdanci iz panja iako osušena stabla nisu bila posječena. Stabla


E. globulusa zadržala su tokom cijelog ljeta stanoviti broj grančica i listova,
ali se nakon jesenjeg vegetacijskog perioda pokazalo, da oporavljanje
stabala ne uspijeva, pa su i ona posječena u veljači 1955. god.
Međutim ni regeneracija iz panja nije uspjela te neki panjevi nisu uopće
potjerali izbojke, a neki tek slabe, koji su se i brzo posušili. Tek iz
jednog panja izbio je jedan jači izbojak koji je dosegao visinu do blizu
1,5 m, ali se i on krajem ljeta 1955. god. posušio. To bi značilo, da je
regeneracija E. globulusa iz panja neuspješna. Međutim u Lumbardi na
otoku Korčuli (kuća Mirošević-Sorgo) jedan E. globulus regenerirao se
više puta iz panja nakon što je stradao od zime, pa su ljeti 1948. god.
istogodišnji izboj ci dosegli visinu od blizu 4 m.
Kao u rasadniku Špinut tako je u rasadniku u Metkoviću ostao
stanoviti broj E. camaldulensisa nepresađen. Pored toga tamo su bila
posađena u samom rasadniku i dva kraća drvoreda. Zime 1953./54. god.
u tom rasadniku pozebla su sva stabla. Ta je zima bila karakterizirana
nizom dana s temperaturama ispod 0° C, a minimalna je iznosila i ispod
—10° C. Sušenje stabala uslijedilo je tokom proljeća, a tokom ljeta




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 42     <-- 42 -->        PDF

116




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 43     <-- 43 -->        PDF

mnogi panjevi potjerali su izbojke, od kojih su neki polovicom VIII. mj.
dosegli visinu i preko 2 m. Također je u tom nasadu bilo i prilično
ponika od prirodne sjetve sjemena dozrelog na stradalim stablima.


Osušena stabla aukalipta iskoristio sam za utvrđivanje njihove
drvne mase. U Splitu je izvršeno mjerenje stabala E. camaldulensisa, E.
globulusa i E. viminalisa i to E. camaldulensisa sekcioniranjem u sekcijama
od 1 m (ili kraće), a ostalih dvaju mjerenjem prsnog promjera u
dubećem stanju te visine (u dubećem za živa, a oborenom za suha stabla).
U Metkoviću stabla u drvoredu mjerena su u dubećem stablu, a iz nasada
u oborenom. Kod dubećih stabala pored promjera u 1,3 m, mjereni su i
promjeri u 0,5 i 1,5 m visine. Kod tih stabala mjerene su i totalne visine.
Na oborenim stablima totalne visine nisu mogle biti mjerene, jer su bila
prevršena na cea 1 m ispod vrha (kod promjera grane vrška ispod 3 cm),
a pored toga osušene grančice eukalipta su vrlo krhke, te se kod obaranja
izlome. Na 21 oborenom stablu mjeren je samo promjer u 1,3 m, a na
13 stabala izvršeno je sekcioniranje u sekcijama od 1 m dužine. U Metkoviću
debljina stabala i sekcija utvrđena je zapravo mjerenjem opsega,
a isto tako i na stablima E. cmaldulensisa u Splitu, pa je kasnije izvršeno
preračunavanje opsega na promjer. E. globulus kao i E. viminalisa
debljina je izmjerena promjerkom. Sve debljine mjerene su s korom. Na
nekim stablima mjerena je i debljina kore, koja kod debljih stabala
(pp preko 10 cm) pri dnu iznosi 1,5 cm, u visini od 1,3 m oko 1,0 cm, a u
polovini visine stabala oko 0,8 cm. Podaci o dimenzijama ovih stabala
kao i o masama sekcioniranih iskazani su u tab. 5. i 6.


IV.
Iako broj izmjerenih stabala nije velik, ipak podaci mjerenja mogu
poslužiti za približno ocjenjivanje prirasta ovih vrsta a svakako će poslužiti
kao dopuna mjerenja stabala istih Vrsta na drugim mjestima. Uz
uslove tla, kakovo je u rasadniku Spinut odnosno u rasadniku Metković
vidimo, da E. camaldulensis i E. globulus mogu u 6 godina doseći prosječni
promjer u 1,3 m do 14 cm, a visine stabala do 10 m. Tlo u rasadniku
Spinut je smeđa skeletoidna pjeskovita glina, a u rasadniku
Metković pjeskovito sa šljunkovitom podlogom kao nanos Neretve (rub
rasadnika nije udaljen od korita Neretve ni 20 m). Tlo u Spinutu oskudijeva
na mineralnim hranivima (kako pokazuje uzrast različitih drugih
vrsta), a podjednako je i u rasadniku u Metkoviću. Dok u Metkoviću
može doći do utjecaja vlažnost podzemne vode nedaleke Neretve, to u
Spinutu nije slučaj. Jedino se onaj najjači primjerak E. globulusa (pp 21
cm) nalazi pored jedne vodovodne česme, te je vlažnost tla bila znatno
veća nego za ostalih. Zalijevanje stabala ni u Splitu ni u Metkoviću, osim
prve godine, nije vršeno.


Utvrditi prirast po 1 ha je teže, jer ti nasadi u stvari i nisu
sastojine (u biološkom smislu). Stabla u drvoredu bila su na razmaku od
preko 1 m, a i s dvije strane posve slobodna, dok u nasadima razmak
je bio različit (osobito u Metkoviću) i to od 0,4 do 2 m već prema tome,
kako su ostala neizvađena stabla. U Splitu ona stabalca od sjetve na
otvorenom razvijala se u prvotnoj gustoći te, nisu u većini dosegli ni
visinu od 1 m. Ipak ova premjerba pokazuje, da za eukalipte kao vrste
brzog rasta nije potrebna veća gustoća sadnje od 2.500 kom. po ha. Naime


117




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 44     <-- 44 -->        PDF

118




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 45     <-- 45 -->        PDF

119




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 46     <-- 46 -->        PDF

jači prirast imala su i veće dimenzije postigla su stabla koja su imala
više prostora (Split E. camaldunensis I. i Metković E. camaldulensis I.)
Iako je svako ovakvo stablo imalo dovoljno prostora, ipak ni jedno od
njih nije razvilo jaču granjevinu i krošnja nije imala veći promjer od 2 m.
Uz navedene uslove prosječni godišnji prirast 6-godišnje sastojine E.
camaldulensisa (a i E. globulusa) iznosi oko 35 m3 po 1 ha drvne mase
promjera do 3 m s dimenzijama stabla od prosječnog po 14 cm, visine
10 m, a obličnog broja deblovine 0,55, dakle sortimenata kraćih stupova,
kolja i ogrevnog drveta.


Iako ove vrste eukalipta stradaju za vrijeme jačih zima (za predjele
mediteranske klime), pored pokušaja uvođenja drugih vrsta mogu se i
oni koristiti. Osobito E. camaldulensis, koji je dao dobre izbojke iz žilišta
osušenih stabala, te je pogodan za sastojine u niskom uzgoju. Smatram,
da bi mu dgovarala sva dublja antropogena tla (napušteni vinogradi).
Kako je sjeme klijavo i od posve mladih stabala (5-godišnjih i mlađih),
to bi se u razmjerno kratko vrijeme moglo doći i do otpornije forme.
Tak su na pr. 1954. biljke iz domaćeg sjemena u rasadniku Metković
pokazala jači prirast nego biljke iste vrste iz sjemena uvezenog iz Brazilije
(sjetvu je na poticaj N. O. kotara Metković, ne samo ove nego i
drugih vrsta, vršio tehničar Marušić).2


CYTOSPORA — RAK TOPOLE


Milatović đr. Ivanka — Sabađoš đr. Ana


Poljoprivredno-šumarski fakultet, Zagreb


T
T
okom ljetnih mjeseci 1955. god. na području šumarije Postojna zapaženo
je sušenje topola na površini od 250—300 m2. Topole su sađene
uz kraške potoke prilično gusto sa razmakom od 2—3 m, i stare su oko
30 godina. Potoci uz koje rastu topole imaju promjenljiv nivo vode. Na
tim je topolama primijećeno sušenje grana od početka krošnje pa sve
do vršnih grančica. Listovi na oboljelim granama su se posušili. Na
debljim granama kora je raspucala u vidu rak-rana. Na kori debla
nađena su smeđa mjesta s uleknutom korom, koja kasnije raspucava, a
zapažena je i pojava narančaste sluzi na oboljelim mjestima.


Pretragom oboljelih grana, koje nam je poslala šumarija iz Postojne,
ustanovili smo da je na nekima kora raspucala i da su se pojavile rane
slične raku, dok se na drugim granama moglo opaziti odumiranje kore
i pojava crnih stroma sa piknidama. Na mnogima se ströme još nisu bile
pojavile, ali smo ih našli skidanjem vanjskog sloja kore. Karakteristične
narančaste niti, koje izlaze iz piknida nismo našli. Te´ su se niti pojavile
kasnije nakon što su grane izvjesno vrijeme stajale u laboratoriju (si. 3).
Narančaste niti su nakupine spora, koje su slijepljene u sluzi, a veoma
su karakteristične za ovu bolest.


Čistu kulturu gljive dobili smo izolacijom piknospora na malc-agar.


U kulturi razvija se najprije bjelkast micelij, koji vremenom potamni, a


2 Posljedice zime u veljači 1956. god. bit će prikazane u posebnom prikazu.


120




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 47     <-- 47 -->        PDF

nakon mjesec dana gotovo je crne boje. Micelij raste površinski bez
zračnih hifa. U vrlo mladoj kulturi (12 dana staroj) javljaju se crne
ströme sa zrelim piknidama.


Na osnovu simptoma i mikroskopskog pregleda grana, kao i čiste
kulture utvrdili smo, da je uzročnik sušenja topola gljiva Cytospora
chrysosperma (Pers.) Fr. Ovaj naziv pripada konidijskoj generaciji, a
askomicetni je stadij Valsa sordida Nit.


SI. 1. Cytospora rak na
grani topole. — CytosporaCanker on the branches
of poplar


Foto Kurbanović


U američkoj literaturi opisana je ova bolest kao Cytospora rak (Cytospora
Canker), Boyce (2). Schmidle (4) je označava kao palež
kore (Rindenbrand), jer u svojim istraživanjima nije naišao na simptome
raka. Kao »Rindenpilz« je navodi Z y c h a (6).


Ovo je oboljenje topola prošireno u Evropi i Americi, zatim je ustanovljeno
u Iranu i Južnoj Africi.


Da bi naše šumarske stručnjake na terenu upoznali s ovom bolesti
topole, dat ćemo kratak prikaz toka bolesti, najvažnije simptome kao i
mjere koje treba poduzeti da se spriječi njeno širenje.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 48     <-- 48 -->        PDF

Domaćini i parazitizam


Cytospora chrysosperma napada najčešće Populus i Salix spp., ali
se javlja i na vrstama roda Sorbus, Prunus, Sambucus i Acer. Prema
B o y c e - u (2) najosjetljivija je Populus deltoides Marsh., a najrezistentnija
je Populus wislizenii (Wats.) Sarg.


Spomenuta gljiva živi saprofitski na odumrloj kori domaćina, a postaje
parazit, ako je biljka fiziološki oslabljena iz bilo kojih razloga (suša,


SI. 2. Strome sa piknidama na
grani topole. — Pycnidia of
Cytospora chrysosperma on


the bark of poplar
Foto Kurbanović


mraz, požar, nepovoljno stanište, ozljede). Gljiva prodire u živo drvo
kroz rane ili mrtve grane. Cytospora chrysosperma može se naći na
suhim granama koje leže na zemlji. Zabilježene su veće štete na ukrasnim
vrstama topole u semiaridnim područjima, koje nisu pravilno njegovane.
Schmidl e (4) je nizom infekcijskih pokusa dokazao da je
Cytospora chrysosperma parazit oslabljenih stabala. Na topolama koje
su bile u snažnom porastu, infekcija se pojavila na malom broju stabala.


Simptomi bolesti


Bolest može napasti topolu u toku cijelog njenog života. Pojavljuje
se na kori stabla, te na kori velikih i malih grana. Kora na mjestu infek




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 49     <-- 49 -->        PDF

čije mijenja boju u smeđu ili crnu, postaje neznatno uleknuta, zatim se
suši i raspucava. Zaražena mjesta su nepravilna oblika. Napredovanjem
bolesti zaraza; se može prstenasto proširiti oko stabla. Raspucavanjem
kore nastaju rak rane, koje prema B o y c e - u (2) nastaju na deblu i
debljim granama. H e s m e r (3) navodi da su rak rane izazvane Cytospora
chrysosperma slične onima od Nectria spp. i smatra, da one nastaju
pojačanim porastom tkiva na rubovima zaraženih mjesta. Na zaraženim
granama iz Postojne našli smo rak rane i na tanjim granama.


SI. 3. Nakupine spora u
obliku narančastih niti
koje izlaze iz piknida. —
Yellowish »spore tendrils«
spreading out of pycnidia


Foto Kurbanović


Na mjestu zaraze unutrašnjost kore, kambij i bijel, a ponekad i srž,
potamne. Ove tamne zone oštro su odijeljene od ostalog zdravog dijela.
Kambij odumire, i ako je stablo jako napadnuto ono će u roku od 2—3
godine uginuti.


U početnom stadiju teško je prepoznati ovu bolest. Međutim kada
se pojave crne ströme iz kojih izlaze narančaste niti, možemo biti potpuno
sigurni da se radi o Cytospora raku. Strome su promjera oko 3 mm.
Piknide se drže više komora, ali imaju jedan zajednički otvor. Piknospore
su hijaline crvolika oblika, a nastaju na dugim nitastim konidioforima.
Kao što je već rečeno, spore (piknospore) izlaze iz piknida u
sluzi koja otvrdne na zraku, pa se formiraju duge niti narančaste ili




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 50     <-- 50 -->        PDF

žute boje. U koliko je vrijeme vlažno sluz se rastopi, pa se stvaraju
nepravilne nakupine spora na piknidama. Bolest se širi piknosporama,
koje raznosi vjetar, insekti i ptice. Ova gljiva stvara i peritecije, koji
su uloženi u stromi kao i piknide. Askospore su istog oblika, kao i
piknospore, samo su veće.


Budući da se ova bolest javlja na fiziološki oslabljenim stablima,
zaštita topola sastoji se u pravilnom uzgoju. Topole koje imaju optimalne
uvjete za rast, otporne su prema ovoj bolesti. Kako suša povoljno
utječe na razvitak gljive, preporuča se da se u sušnim godinama mlade
sađene topole u parkovima zalijevaju, kako nebi oslabile i postale osjetljive.
Treba izbjegavati orezivanje topola, jer su rane ulazna mjesta
infekcije. Ako se zaraza pojavi u rasadnicima potrebno je jako zaražene
biljke izvaditi i spaliti, odnosno ako je zaraza slabija odstraniti zaražene
grane i uništiti ih.


Kako je Cytospora chrysosperma parazit slabosti možemo objasniti
jače proširenje ove bolesti u Postojni. Smatramo, da su topole uslijed
preguste sadnje i nepravilnog snabdijevanja vodom fiziološki oslabile
pa se Cytospora rak jače proširio.


LITERATURA


1. Baxter D. V.: Pathology in Forest Practice, New York, 1943.
2. Boyce J. S.: Forest Pathology, New York, 1948.
3. Hesmer H. et al.: Pappelbuch, Bonn, 1951.
4. S´Chmidle A.: Die Cystospora-Krankheit der Pappel und die Bedingungen für
ihr Auftreten, Phytopathologische Zeitschrift, Bd. 21, Heft 1, 1953.
5. Schwerdtfeger F.: Die Waldkrankheiten, Berlin, 1944.
6. Zycha H. - Schmidle A.: Pilzkrankheiten der Pappel, Flugblatt M 14, 1953.
SUMMARY


Cytospora Canker of Poplar


During The summer of 1955 the disease of poplar Cytospora chrysosperma(Pers.) Fr. occurred in Postojna (NR Slovenija) on the surface of 250´—300 m2.
Many branches of poplar died. Some of them showed brownish shrunken patches.
The typical cankered appearance was found on trunks and branches.


The pycnidial stromata were developed on the bark. Yellowish »spore tendrils«
spread out of the pycnidia.