DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 58     <-- 58 -->        PDF

SAOPĆENJA


»EKSPRESNOST« U PODIZANJU
SUMA


Kako se iz dopisa g. ing. J. Stanimirovića
u br. 9/10 »Šum. lista «1955. g.
pod ovim naslovom vidi, taj se njegov
dopis odnosi na predratni period radova
na ekspresnim šumama. A to tim više,
što ,g. Stanimirović nakon oslobođenja
nije imao nikakvog udjela u ovim radovima
a prije nekoliko godina je penzionisan.
On se — kako i sam navodi —
upoznao sa posleratnim periodom isključivo
iz štampe. A ti podaci iz štampe ne
dopuštaju nikakve logične mogućnosti
za izvođenje ovakovih zaključaka, kao
što ih je učinio g. Stanimirović.


Dakle, . da stvar bude što jasnija,
svim ovim činjenicama je utvrđeno, da
on izražava i može izraziti svoje mišljenje
samo na osnovu tih radova od prije
rata, u kojima je sam učestvovao.


A sad da vidimo šta on, taj isti
ing. Jovan Stanimirović mislio o tim
istim radovima od prije rata i šta je sve
on štampao u časopisima i dnevnoj tadašnjoj
štampi. Te njegove članke sa
njegovim punim potpisom stavio mi je
na raspoloženje jedan kolega. Oni se nalaze
kod mene i mogu biti stavljeni na
uvid svakome ko bi to poželio. Uostalom,
prilazem i fotokopiju jednog od
njegovih članaka u Beogradskom časopisu
od 1939. g. Dakle, evo šta je on
pisao tamo, ponavljam pod svojim potpisom.
Navodim doslovce nekoliko pasusa
iz njegovog članka pod naslovom:
»Rad na podizanju ekspresnih šuma«.


»Ogledna stanica na Sedreniku, kod
Sarajeva osnovana je i svoj program
sprovodi na principu brzine, racionalnosti
i ekonomičnosti«....


»Metodi i samo izvođenju radova i
ogleda na ovoj stanici dalo je ne samo
neke relativne rezultate nego potpuno
uspešne. Vredi napomenuti kao jedan
primer takvih rezultata uspeh postignut
sa hrastom. Kultura hrasta visine
od 1,75 m, praktično rečeno znači šumicu
koja je dostigla visinu prosečnog
čoveka a za to je potrebno vreme od
deset godina u povoljnom slučaju.
Ovakva kultura postoji i na oglednim
poljima ove stanice samo s tom razlikom
što je pre dve godine ova kultura
bila u obliku jedne vreće pune hrastovog
žira. Za dve godine posle sejanja,
ovi žirovi kao da su osetili šta se od


fijih očekuje, pa se nisu ustručavali da
dostignu visinu od 1,75 m... .


»Ogledna stanica je podignuta na
potpuno sterilnom zemljištu, koje je inače
smatramo kao neplodno. Iako je u.
blizini bilo i plodnijih zemljišta, ona
nisu uzeta u obzir za ovakve oglede, jer
takvi ogledi na plodnom zemljištu ne
bi bili nikakva naročita veština. Neplodno
zemljište izabrano je sa naročitim
ciljem da se baš na takvom zemljištu
izvrše svi važniji ogledi od kojih se
očekuju značajni rezultati za probleme
pošumljivanja krševa i golih zemljišta.


Kako je stanica uspela da od neplodnog
zemljišta stvori plodno? Ili
praktično rečeno: kako se uspelo da se
na takvom zemljištu postignu takvi rezultati
sa sadnicama koji moraju da iznenade?
« ...


»Pored svega do sada iznetog, potrebno
je naglasiti da ova ogledna stanica
ne upotrebljava metode i sretstva, koja
su tehnički ili organski komplikovana
iako takva sretstva daju veći uspeh. U
Americi su takva sretstva već upotrebljena
prilikom sličnih eksperimenata u
biljnoj proizvodnji. Tu dolazi u obzir
propuštanje električnih vodova kroz zemljište,
elektrolize, spektralne disocijacije
sunčevih zrakova itd. Sve ove metode
ne ulaze u obzir kod ovih naših
ogleda, jer se ovde vrši primena samo
onih metoda koje su pristupačne ili kojebi morale da budu pristupačne našim
naprednijim zemljoradnicima i privrednicima
na selu. (Podcrtao je Stanimirović).


»Podizanje »ekspresnih šuma« koje
eksperimentalno izvršuje ogledna stanica
na Sedreniku karakteriše se činjenicom
da su visoko-intenzivnim metodama
u melioraciji, obradi zemljišta, izboru
vrsta, kombinacijama simbioze sa
poljoprivrednim biljkama i stalnom´ intervencijom
svih sretstava kojima se u
savremenoj biljnoj proizvodnji može služiti,
idemo ka forsiranju prirasta takvih
sadnica koje su u ogledima pokazale
najuspešnije rezultate ili su možda samo
nagovestile jedan takav uspeh.


»U ovom pitanju poljoprivreda dolazi
kao jedan novi faktor sa kojim možemo
računati da će se troškovi oko pošumljavanja
već prvih godina toliko rasteretiti
što će poljoprivredni produkti
odmah dati prihode. Ogledi koji su izvršeni
sa kombinacijom šumskih i poljoprivrednih
biljaka dali su odlične re




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 59     <-- 59 -->        PDF

[ «IK*, li C´lAHnMISPOUlin


raA Ha no^M3aH>y ,


noujyMn»a«aM.e «puiesa, ro/inx nnauHHa M
flpyr«» HennoflMMx Tepena, na/ias« y npaKCM
na BQnMKö TauMofce, Koje cy naKO pa3HOtipcne,
wnaK y KpaJHsoj nMn«jM cue«eHe MB
leujKofce <((MMaHCMJCKe npHpoAnospujMHe oatii ronem 3a*T6Bajy 3* CBOJB
noiuyM/baea«>e orpoMHe HoanaMe «3AaT*e.
KOJM ce SHätHO paanwKvjy OA OHKI Apyrm
MiAaTaxa Koje jps e a yoin« 3a apyte
o6nMH«je paflose OA jaeHor snawaia. JeA«t
fcöMNa M THnM^Ha KapaKtep*c»"Ka MjAATaKa


:aBaH>e aetsn» notp.ui-«. je M»Hxcsa
c/ta6a penraÖHriHOCT. BennK« «oniaK»
H3ACTUH 3» noaiyMn»aBaK>e wory MBM npy-
Mir» nouiyMfbeno nosptiiMHe, Koje *>ß te*
noćne Hwaa flet^eHMJa ABTM oApacny luywy M
"TO y Hajöoroev, noionng M cnynajy. HeAOBOn.
ua HOBiaHa cpCTCTaa yr«uana cy y 3H«T-
Moj Mept« M na ona nouiyMft.aBan>a, xoji cy
nocne paTOBa Bpuiewa; H3 TKX pa3/tora jar
B/ba/iB ce ynopHa Tewt*a Aa ce IUTO axuie
CMaH.e TpoujKOBM noujyMn>asaH>a. Ca TaKSOM
AßBvooM AOWJIO ce AO Tora A« cy CSAHHUB
seh nocatjene ocraBn»eHe caojoj cyaS-mx; a
Ha KeroDa«,e TMX CBAHHIW HMMS ce Tpomwo
noBda Hero je on yrpouie» Ha npyra aan>a
noiuyMrbaeaHsa, Koja cy HCIO TBKO ocT«5Bn>eHa
6e3 norpeSwe Here. Qsause paA ce y MHO<
HM cnyxajeBMMa noxasao «ao &e3ycneui«H,
a yKO/TMKo je M 6wno ycnexa, OK ja AOi33wo
cnopo M AenMMriMHo. OeaKee uiywcKe «y/ilype
6nne cy M3fio«ene nponaciH seh npw
HeujTO HenoBon.«HJHM BPEMCHCKHM npwnMKa-
M«. AK´UHJOM M«HMCTapcTBa myMa u pyA"«
«a noHHffce ce, y nocnsfi*«M roAWHa«a, nowyMn
»asanie. nocTBBibaTM Ha MHcro COoCKOBy. rip« noujyMn.aBaH»y oßpaha ce
caAB.´Coe eeka na«H>a MB K*artHtesT paAoea,
texHMKy car)«H.a * MHTB*»awt*»-Jte

" OtneAHa CTaHMtta na CeApe*MKy< «OA-Ca l
paje*a, oc«o»8Ha je M t»oj nporpa** cnpo-J
BO«H Ha.npMHUwjy 6p3«H», paM>*OHa/iHOCTM ili
CKOHOMHHHOCTH. ] _,. .


Orne/JMa McnHTrtBaH.a u npo&e «oje ce y
oBoj ujyMCKOj-MOnHopaTMBHoj CTBHHUM enpo!
BOAe cnaAajy y uiwpM «enOKpyr tuyMapcTsa
[ M non»onpM«peA«. TM cy ^M« « M McraKHy-
TM y npasMflHMKy, npe«a KOMe ce paA« Ha


,eKcnpecHMX Luyna


OBoj or/ieAHOJ craHHi*«, Kojy je ocsonn «


BaMtKa ynpaoa y Capajesy.


AK O noyuyMtbOHB noepiuMHe, OÄM« « no»


c/ie ca*ieM.a OCTBBHMO npHpon^ Ha WMHOCT


H HeMMfoci, OHAa taKee KynType »oxeMO


MassaTM eKCietoMBHHM. AKO HSK o6pati.awo


H Aan>o naw»y HO IO nouiyMitaaaHie, nery


jevio MfiaAe H «e»i«ä caAHHue H no«ax«:MO


HM y npwpoAHO) 6OD6M aa onctaha« H npo


r.fiepHTer, OHA« paflHMO ca «HieHiniK»«


KyniypaMa. MCTOAM M CBMO H330lTeH,e pa-


Bosa H orneA« «a osoj CTaHMU,n Aafo je HO


C4MO neue penatHBHa peay/itaie Hero not-


ny«o ycneuine. BpeAH HanoMet«yTH Kao je-


ASH npHMep raKBHx pesy/ttara, ycnex no-


CTxrHyT ca xpacrOM. KynTypa xpacia BHCHH«


OA 1,75 M. npaKTHHHO peneHO 3HanH ujy«n


uy KOja je AOCTHrna BHCMHy npocesMor MO


aeua, a 3a TO je nOTpeSHO apeiwe OA A<*C«T


roÄ»Kä y no»o/i«HOM cnyxajy. OsaKsa Kyn


Typa nocioJM H Ha or/ieAHHM no/tMMa OBO


CT(>HHi;e, CBMO ca TOM pasnwKOM IUTO je rtpe


ABe roA^we osa Kyruypa ÖM/ia y 06/iMKy je-


Ane ape*se nyne xpacioBOr »cnpa. 3a ABÖ


roAHHe nocne ceja*e, OBM »inpesvi, KBO AB


cy oce?MflH iitTa ce OA H>HX onexyje, na ce


HHcy ycrpyNasa/iH na AOCTttruy sMcnsy O A


1,75 M. r:m,mtn - --


Kaxo ja ctaHHita ycnens y CSOJHM ornefl*
«wa aa noCTMFHe o»aMBa_ psayrttato, OA
KOJMx. je yaer XÖBCT ca**o Kao jeAftH npM
»ep? ÖAroBQp «a OBO n«TöH>e Hwje tauet
npoct-, H^fo wanpotH» AOCT« CHOMSSH. flps
CBera «opajJH 6M C« yBOSHOT« Ca rtoJMo»
3eMft,nuiTa, V nenOKyriKOJ 6MH>HQJ npoflyKilHJH
TO je jeAaH apno snaMajaH «m«Hn«^ y
to»*e norneAy Mw.awti HeKOKö pajriHKyj*««
nnoflHO H Hen/ioflMO seMffariiuTe, na JHIM S
A« na flp»OMe CBe yeneaa, a´ Ha Apyofowe
HHUJTa. MetjyTHM npH seMHJCKHM H n«AOJiottiKHM
aKaiiH3aMa pasHHX seMibnuira, MOM *


Ce BMA6TH KaKBMX CBCTOJOKB H«« y j«AMOM


3eMA>MÜtTy a KBKBHX y apyroM, Ca TSKBHM


noAai4MMo< noeraje HaM Lteno nHTaH>.e nnoA*


HKX H HenflOflMMX 36MraHli:Ta 3HaTHO jacHMJe,
jep ca3Haj«MO 36or H*ra j» JBAHO MMAH


IUTC raiORfio a Apyro wnje, V OBOMe CMWcny


Aona3MMo AO iMH.eHMU9 A« ÖHibKe ycneeajy




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 60     <-- 60 -->        PDF

zultate i u daljem racionalisanju takvih
šumsko-poljoprivrednih simbioza leži jedan
važan činilac za dalje širenje i primenu
u podizanju ekspresnih šuma.«


»Tačno rečeno, ova ogledna stanica
sa već postignutim rezultatima postajesposobna da podigne »ekspresnu šumu«
bilo koje vrste i na bilo kakvom zemljištu
«, (podcrtao D. A.)


»Kako je ova stanica osnovana u cilju
isključivo praktičnih primenjivanja
postignutih rezultata, to su uzeti u ispitivanje
i kultivisanje i mnogi agzotični
pretstavnici u biljnom carstvu. Među
njima su postignuti konkretni rezultati
sa takozvanim Mamutovim drvetom,
čija je domovina u Kaliforniji (Sijera
Nevada). Ovo je stablo gigantskih razmera
i dostiže u visinu i sto metara. U
Evropu je preneto seme polovinom prošlog
stoleća. Ova vrsta prve godine posle
sejanja naraste samo 5 cm dok je na
oglednoj stanici i pod optimalnim uslovima
dostigla 15 cm. Radovi na aklimatizaciji
ovih egzotičnih vrsta moraju se
vršiti iz semena i postepeno pa se već
sada mogu označiti povoljne konture za
razvoj i uspeh ovakvih egzotičnih pretstavnika
«.


Tako završava taj svoj članak g. Stanimirović.
Činjenice pokazuju da TADA
on nije pogrešio, jer je to Mamutovo
drveće sada visoko više od 10 m i pretstavlja
tehničko drvo. Ona »puna vreća
hrastovog žira« o kojoj je on tada
pisao, sada je nakon sječe 1947/48. godine
visoka također oko 10 m. Sve to on je
uočio baš iz štampe, na koju se, kako
izgleda, hoće osloniti. Onda nameće se
pitanje na osnovu kakvih podataka on
tvrdi sada da »na ovakav način ne bi
dobile nikakve šume a najmanje ekspresne
«?


Sto se tiče »reklamisanja« ekspresnih
šuma, evo što je pisao taj isti g. Stanimirović
u tadašnjoj »Pravdi« pod naslovom:
»U čemu leži važnost brzog pošumljavanja
goleti« sa podnaslovom:
»Uspeh naglog pošumljavanja u Bosni«.


»Kod nas, u zemlji, učinilo se nešto
što bi više pristajalo Americi. Kod nas,
nedaleko od Sarajeva učinjeni su prvi
pokušaji sa pošumljavanjem, koje je
forsirano tako da se s pravom može nazvati
»motorizovano posumljavanje« i to
s obzirom brzini sa kojom se šuma podiže
i raste«.


»Brzo posumljavanje nije u tome da
se izvesno ogolelo zemljište što brže pošumi.
Brzo posumljavanje je takvo posumljavanje
koje će već za 5—6 godina
da da gotovu šumu.«


»Za danas je čoveku nemoguće da
utiče na količinu atmosferskih taloga,
na nadmorsku visinu i na vetrove. Čovek
još nije toliko usavršio svoje pronalaske
da bi mogao da od zime napravi
leto, onako u širim razmerima kako je
to u šumarstvu za primer. Niti je moguće
da neko brdo iz planine prenese
negde u dolinu niti pak da nekim raspisom
raspusti vetrove. Sve ostale faktore
koji su u biljnoj proizvodnji od nekog
značaja on može da reguliše po
svojoj volji.


Na takvim principima otpočela je
svoj rad i šumsko-meliorativna stanica
kod Sarajeva.«


»Na takvom zemljištu pristupilo se
pokušajima da se praktično pošumljava
i to po ubrzanom postupku, kako bi se
za nekoliko godina dobila odrasla šuma,
koja bi potpuno pokrila ovu golet. Pored
toga vršeni su i eksperimenti za
rentabilitet ovakvog brzog pošumljivanja.
Svi rezultati kako će se dalje videti,
ispali su vrlo povoljni i time se
dokazalo da čovek može da se bori sa
prirodom samo ako je bude upoznao do
detalja. Povoljni rezulatt, koje je ova
stanica postigla ´došli su kao posledica
čitavog niza raznih mera koje su preduzimane
u cilju da se forsira prirodni
razvitak biljaka.


»Kako ova stanica ima i čisto naučan
značaj, to su vršena i sistematska merenja
prirasta, pa su na osnovu toga izrađeni
i odgovarajući grafikoni, koji će
korisno poslužiti i za dalje dirigovanje
prirodnim zakonima biljne proizvodnje.
U toku vegetacije merenja pokazuju da
je na pr. brest svakog dana bio viši za
21 milimetar, lipa za 22 milimetra, ariš
10 mm., hrast je dnevno bio bliži suncu
za skoro 30 milimetra itd.


»Da bi se rentabilnost ovakvog ekspresnog
pošumljavanja što više podigla,
između šumskih sadnica odgajane su poljoprivredne
biljke koje daju prihod još
prve godine, pa je na taj način već ove
prve godine dobijen prihod koji iznosi
skoro 10°/o od uloženog kapitala u ovu
oglednu stanicu.«


Zao mi je da usled nedostatka prostora
ne mogu navesti sve te njegove
članke u cjelosti, ali i ovo je potpuno
dovoljno. U stvari svemu ovome nije
potreban naročiti komentar. Treba samo
ukazati na činjenicu da u svim svojim
člancima g. Stanimirović ni jednom riječju
ne spominje moje učešće u tim
radovima ni direktno ni indirektno. Stoga
je za svakog čitaoca ovih članaka
potpuno jasno da je ovakve uspjehe postigao
sam g. ing. J. Stanimirović.




ŠUMARSKI LIST 3-4/1956 str. 61     <-- 61 -->        PDF

Dakle, kada je radio g. Stanimirović,
onda je to bio »veliki uspeh«, čak šta
više »motorizovane šume«, a kad on na
tome ne radi, onda te iste šume pretvaraju
se u »bučnu reklamu«. Ta se njegova
slabo prikrivena tendencija vidi i
iz njegovog posljednjeg pasusa: »dosadašnji
uspesi i već postignuta iskustva
... ima dosta praktičnih i korisnih pojedinosti,
koje danas ni sam autor nije
u stanju ... da ocenjuje«. To znači, čisto
i jasno da ja ne mogu ocijeniti »korisne
pojedinosti« radova koje izvodim, a da
je to radio Stanimirović, on bi to, svakako
znao ocijeniti.


Svakako g. Stanimirović nije računao,
da je neko sačuvao njegove članke


o ekspresnim šumama, a pored toga, s
obzirom na njegov sadašnji-položaj, on
nema šta da gubi. Vjerujem, da je želio
nekomu učiniti uslugu, ali nije uspio.
Uspjelo je samo to, da javnost može ocijeniti
koliko i šta vrijede ovakvi napadi
na ekspresne šume.
Metode ekspresnih šuma kod nas, u
Bosni a i u Hercegovini i u drugim mjestima,
iako sporo i postepeno, ali sve više
se primjenjuju. U inostranstvu nakon
rata ove metode se primjenjuju masovno,
na površinama od desetinu hiljada


*
hektara počev od pošumljavanja pa do
povećanja brzine prirasta starih vjekovnih
sastojina. O tome g. Stanimirović ne
zna, kao što ne zna da ne samo na Sedreniku
kod Sarajeva nakon 18 godina
tako i na svim drugim mjestima ekspresne
šume odnijele su pobjedu »u sukobu
sa klimatskim i biološkim mogućnostima
«.
Ogroman naučno istraživački rad u
inostranstvu sa metodama ekspresnih
šuma (podrazumijevam đubrenje šuma)
u toku posljednje decenije već je rezultirao
i evidentiran obimnom literaturom.
Pred ovim i ovakvim dokazima neće se
moći ni kod nas dugo održati zastarjela
shvatanja i otpor napretku u šumarstvu.


I još nešto: pored g. Stanimirovića
ima dosta drugih stručnjaka, svjedoka
predratnih radova na ekspresnim šumama.
Svakako, treba da i oni budu uslišani.
Evo što mi piše ing. Leo Kofier
u svojem pismu iz Palestine od 28. VITI.
1955. g.:


»Mnogo je vremena prošlo od kako
sam skoro dnevno odlazio na Pašino
brdo, na Vašu šumsku meliorativnu stanicu.


I danas su mi u svježoj uspomeni
Vaši napori i Vaši uspjesi.
A šta da kažem za Vaše »Ekspresne
šume«! Hrastovi, borovi i sequoje! Sta


jao sam pred ovim Vašim čudom, ne
vjerujući svojim očima. Jeli to magija?
Ne, oko me ne vara. Sve je to bila sušta
realnost, uspjeh mnogobrojnih pokusa
i napora, do tada još nepoznata i
nepriznata.


Namjera mi je da i mi ovdje iskoristimo
Vaša mnogostrana iskustva, pa
Vas zato molim da mi pošaljite Vašu
knjigu »Ekspresne šume«.


Ovai moj korak može biti uvod u izmjenu
iskustva na području pošumlja


.vanja a specijalno s obzirom na naše
specifične klimatske, topografske, i meteorološke
prilike.«


Ing. D. Afanasijev


MEĐUNARODNO ZASJEDANJE
BUJIČARA U JUGOSLAVIJI


Na poziv Izvršnog vijeća FNRJ održat
će se od 29, VII.—ll.VIII. o. g. III.
međunarodno zasjedanje radne grupe organizacije
Ujedinjenih nacija za ishra^
nu i poljoprivredu (FAO) za zaštitu tla
i uređivanje bujica te borbu protiv lavina.
Kao i prijašnja zasjedanja u Francuskoj
i u Švicarskoj i ovo će zasjedanje
biti organizirano kao terenski pregled
naših glavnih erozionih područja sa
savjetovanjem učesnika, na kojem će se
raspravljati o temama teoretskoga i
praktičnog značenja. Učesnici će posjetiti
Grdeličku i Ibarsku Klisuru u NR
Srbiji, Jablanički bazen (NR Bosna i
Hercegovina), Hrvatsko Primorje i bazen
Gornje Save u Sloveniji. Završno
zasjedanje će se održati na Bledu.


Prema stiglim prijavama sudjelovat
će na tome zasjedanju oko 40 šumarskih
stručnjaka iz inozemstva te oko 20 naših.
Radi organizacije toga zasjedanja
postoji savezni odbor u okviru Saveza
poljoprivrednih komora FNRJ u Beogradu
te republički odbori za organizaciju
zasjedanja kod Poljoprivrednih komora
u Beogradu, Sarajevu, Zagrebu i
Ljubljani. (Ing. Ivo Godek)


SAVJETOVANJE O BORBI PROTIV
EROZIJE


Akademijski savjet FNRJ, Savez poljoprivrednih
komora FNRJ i Jugoslavensko
društvo za proučavanje zemljišta
organizirali su od 2.—23. XII. 1955.
savjetovanje o naučnim osnovama borbe
protiv erozije. Savjetovanje je održano
u dvorani Srpske akademije nauka


135