DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 10     <-- 10 -->        PDF

tlima treba sadnju eukalipta ograničiti samo tamo gdje se još zadržao
deblji sloj tla; u većini slučajeva u dolinama, uvalama i si. Međutim, za
sadnju eukalipta dolaze u obzir prilično prostrane površine sa tlima koja
su se razvila na mekim karbonatnim supstratima kao laporima, flišu, verfenskim
i njima sličnim naslagama, a to su tla dublja i svježija. Dosta
velike površine takvih tala prostiru se u Crnogorskom primorju, od Boke
Kotorske do Ulcinja, a obrasle su danas šikarama i pseudomakijama male
gospodarske vrijednosti. Osim ovih dolaze u obzir za sadnju eukalipta i
aluvijalna tla uz doline naših rijeka, ako su dovoljno prozračna, specijalno
prostrane površine oko ušća rijeke Neretve, koja nisu privedena nikakovoj
proizvodnji. U našem primorju postoje također i brojni terasirani tereni,
koji su nekad služili poljoprivredi, a danas su napušteni. Na njima seljaci
obično sade alepski bor, no takvi tereni pod kulturom eukalipta bili bi
daleko rentabilniji, pa čak rentabilniji nego pod mnogim poljoprivrednim
kulturama.


Gouilez tvrdi da su eukalipti općenito indiferentni što se tiče fizikalnokemijskih
osobina tla (7). Većina tala u našem primorju sadrže veće ili
manje količine vapna. Međutim, u Australiji ima vrlo malo tala, koja sadrže
veće doze fiziološki aktivnog ....., pa stoga do danas ne postoji jedna
izgrađena klasifikacija vrsta eukalipta u odnosu prema vapnu (6). No pokazalo
se da mnoge vrste eukalipta koje su unesene u druge zemlje, naročito
mediteranske, dobro uspijevaju na vapnenim tlima, te da eukalipti
i u tom pogledu pokazuju plastičnost. Konačne podatke o ovom pitanju
treba ipak da dadu precizna opažanja.


Na osnovu svega navedenog dade se predpostaviti da u našem primorju
postoje uslovi za podizanje kultura eukalipta, iako ograničeni obzirom na
niske temperature, koje se tu povremeno spuštaju i prilike tla. Za uspješan
rad na ovom polju prvenstveno je potrebno ispravno izabrati vrste za pojedina
naša područja. Prvi pokušaji unošenja eukalipta kod nas prilično
su starog datuma. Ti pokušaji počinju 1868 g., a uglavnom su vršeni na
području sjeverne Dalmacije (Zadar), Gorice i Tržića (Monfalcone) kroz
nekoliko narednih godina (1,3). Rezultati su bili negativni, čemu je vjerojatno
bio uzrok nepravilan izbor vrsta, a i područje Gorice i Tržića je za
eukalipte općenito prehladno. Poslije toga nemamo intenzivnijih pokušaja
sa unošenjem eukalipta i oni se sade mjestimično samo po parkovima. Danas
(isključivši eksperimentalna pošumljavanja s eukaliptima posljednjih godina)
kod nas imamo zastupane po parkovima samo vrste.Eucalyptus globulus
i Eucalyptus rostrata (camaldulensis), međutim ta stabla već na
području srednje Dalmacije često u većoj mjeri trpe od studeni. Najznačajniji
nasad eukalipta kod nas je onaj u parku Ratne mornarice u
T i v t u, koji je star već oko 50 godina. Tu ima starih oko 100 stabala


E. globulus i 35 E. rostrata, te nešto mlađih. E. rostrata ovdje se i prirodno
pomlađuje. Tako ima jedna grupa od 60 mladih stabala koji su tu samonikli
1944. godine, a neki primjerci su 1952. godine bili visoki 12 m i debeli 20 cm.
Sva ova stabla, kao i ona drugdje po B o k i (Kumbor, Hercegnovi, Zelenika,
Igalo) te Budv i preživjela su sve izvanredno jake zime, koje su se tu
pojavile i bujno su se razvila. Na području Boke i Crnogorskog primorja
bile su zimi 1954. godine temperature još niže nego 1947. godine, za razliku
150