DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 18 <-- 18 --> PDF |
/ vertikalnih nosača redresera) ostvaruje se u svakom međusobnom položaju negativa i radnog papira oštro preslikavanje. Kad je nakon izvršenih potrebnih pokreta na redreseru dovedena do koincidencije optička projekcija orijentacionih točaka (v. [1]) sa kartiranim orijentacionim točkama na spomenutom radnom crtaćem papiru onda je taj crtaći papir (staklena ploča) uklonjen i kod crvene rasvjete, u inače zamračenoj prostoriji, postavljena ploča sa nalijepljenim fotopapirom. Isti je osvjetljen uklanjanjem crvenog filtera, te neposre^io iza toga, u tamnoj komori, razvit. Da bi se obuhvatilo područje Turopoljskog luga bilo je potrebno redresirati 14 snimaka čiji se približni međusobni raspored vidi u si. 3. Kod togt je — kako se to vidi iz te slike upotrebljen svaki drugi snimak. Samo je aerosnimanje provedeno sa približno 60% preklapanjem snimaka. * Nakon redresiranja jedno od prvih pitanja koje sam želio rješiti bilo je pitanje: s kojom smo točnosti izvršili redresiranje odnosno koincidencu (»ustima van je«) projiciranih i kartiranih orijentacionih točaka? Uz pomoć još jednog opservatora izmjerio sam na svakom redresiranom snimku dvije (iznimno jednu) dužinu između orijentacionih točaka po mogućnosti najviše razmaknutih. Kod toga smo se služili metalnim linealom Attectat No 25 sovjetske proizvodnje. Lineal ima milimetričku podjelu. Svaki je milimetrički interval podijeljen na pet manjih intervala po 0,2 mm. Lupa montirana na linealu ima toliko povećanje da se intervali od 0,2 mm vide kao prividne dužine od oko 1 mm. Kod kasnijeg ispitivanja t. zv. »susjedne« točnosti ustanovio sam na temelju razlika d dvostrukih opažanja istih dužina (111 dvostrukih opažanja na fotoplanu) da je srednja pogreška aritmetske sredine iz dva opažanja jedne te iste dužine tim linealom M (= .-.-.-. = ± 0,03 mm (0,0255) Dužine između opažanih orijentacionih točaka izračunao sam iz koordinata i tu vrijednost uzeo kao stvarnu. Te su se dužine kretale između 2200 i 3900 m. Na temelju dvostrukih mjerenja linealom 25 takvih dužina odredio sam srednju pogrešku redresiranja sa + 0,33 mm. Ta pogreška rezultira iz pogrešaka: koordinata orijentacionih točaka, kartiranja tih točaka, identifikacije tih točaka na terenu i filmovima (negativima) te pogreške ustima van ja [5]. U vezi s ovim treba reći da se u šumovitom području, kao što je i predmetno, javljaju poteškoće kod određivanja koordinata orijentacionih točaka, koje su tu i tamo određene i u prilično dugačkim slijepim poligonskim vlakovima. Pa i kvalitet negativa dakle i dešifriranje (nesignaliziranih) orijentacionih točaka na njima bilo je mjestimično razmjerno slabo tako, da se kao rezultat morala pojaviti pogreška od + 0,33 mm. Još veći interes u pogledu točnosti postoji za t. zv. »susjednu« točnost t. j . točnost s kojom se mogu odrediti dužine između blizih susjednih točaka na fotoplanu. Samo područje Turopoljskog luga, obzirom na suvislo obrasle površine, ne daje tolike mogućnosti za ispitivanje te točnosti. Ta sam ispitivanja stoga proveo na neposrednom okolišu vanjske međe Turopoljskog |