DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 23 <-- 23 --> PDF |
Prosječna pogreška izražena u desetinkama mm iz svih 181 opažanja iznosi za fotoplanove Turopoljskog luga t= + 0,91. Prosječna pogreška nesignaliziranih dužina jednog fotoplana u okolici Ljubljane, koja je određena na osnovu 17 opažanja [2] iznosila je t = + 1,76, a prosječna pogreška nesignaliziranih dužina fotoplana okolice Hannover a [4] određena na osnovu 44 mjerenja (primijenjen Korektostat, dakle fotopapir sa metalnim uloškom) iznosila je t — + 1,36 (v. si. 6.) Vratimo se začas poligonu pogrešaka u si. 6. i pogledajmo koji je razlog njegovog skokovitog toka. Četiri ispitivana fotoplana (br. 2968, 2991, 3023, 3051 vidi si. 3.) pokazuju podjednaku, razmjerno malu (—0,07, —0,06, +0,20, —0,22 mm) prosječnu pogrešku redresiranja. Ono što treba uzeti kao težu okolnost to je pitanje dešifriranja. Aerosnimanje za područje Turopoljskog luga obavljeno je g. 1952. bez ikakve signalizacije detalja; ispitivanja su uslijedila u g. 1955. Međe koje su dolazile u obzir za ispitivanje uglavnom nisu stabilizirane. Njihovo je dešifriranje doduše teklo na pojedinim mjestima od čvrstih do čvrstih detalja (putevi, jarci i si.) a uz pomoć mještana, ali ipak je bilo takvih dužina koje su bile dešifrirane na aerosnimcima i određene za terestričku komparaciju, ali nisu bile dovoljno pouzdano dešifrirane na terenu te su za daljnja ispitivanja bile napuštene. Pitanje dešifriranja graničnih točaka (nesignaliziranih) na aerosnimcima i na terenu kao što je područje Turopoljskog luga predstavlja zapravo najteže pitanje kad je riječ o ispitivanju točnosti fotoplana putem t. zv. susjedne točnosti. Kod onih čestica gdje su granične točke stabilizirane (sve 17 dužina na snimku 3023) prosječna je pogreška dužine (koje su se kretale od 20 do 60 m, sa izuzetkom jedne od 138 m) iznosila t = + 0,57 10~1... * |