DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 42 <-- 42 --> PDF |
U prvom slučaju se šumskoj upravi osporava sposobnost dobre organizacije u iskorištavanju šuma (iako je u današnjim uvjetima to stvar isključivo organizacije poslovanja). U drugom slučaju ( iz istih i sličnih pobuda po naslijeđenom odgoju) dosta često se u komercijalnoj službi drvne industrije ispoljavaju tendencije zakukuljivanja i nastojanja, da se stvar (poznavanja tržišta) zadrži u što užem krugu i na što manjem broju osoblja. Tako u nekim slučajevima (a naročito prema šumarstvu) u najvećem stepenu izbjegava se suradnja sa osobljem koje radi na proizvodnji. Kako je politika prodaje šuma dijelom stvar komercijalne službe, a politika iskorištavanja i ekonomike u cijelosti stvar proizvodnje uz pomoć i suradnju komercijalne službe, onda nam može biti jasno kuda bi dospjeli, u koliko u tom pogledu ne bi odbacili štetne navike i naslijeđa. Kakovu ocjenu na pr. zaslužuje slučaj, gdje u jednom velikom drvno industrijskom kombinatu komercijalista (jasno sa titulom direktor) odbija da dade odgovor inženjeru šumarstva, rukovodiocu šumskih radilišta, na pitanje pošto je prodao šel trupce, i još odlazi da traži zaštitu svojih prava (i »moći«) kod glavnog rukovodioca, jer ga »ovi seljaci« napadaju. Kad pratimo ovakove pojave, postavlja se pitanje, je li važnije udovoljiti megalomanskim pobudama i ispadima pojedinaca, ili pak da se radi na bazi totalnog obavještavanja i suradnje ljudi koji rade u šumarstvu i drvnoj industriji, a tko pokušava iskakati, privoljeti ga na suradnju. Moglo bi se navesti više primjera slične neskromnosti, ili u najmanju ruku uskog gledanja na stvari, no to nije bila glavna pobuda za razradu ovoga članka. Važno je međutim uočiti, da nam dosta često proizvodnja nije dovoljno obaviještena i obavještavana o stanju i kretanju tržišta, što je privredno veoma štetno, te je potrebno poduzeti korake, da se nedostaci efikasno otklone. Ne bi na pr. bilo na odmet, da obavezno širi krugovi u proizvodnji znaju da 100 kg talijanskog celuloznog drva košta oko 900 din, te da je toliki i veći gubitak po 1 prm kod ljetnih isporuka za razliku od zimskih. Postavlja se nakon toga pitanje, koliki smo postatak svježeg celuloznog drva isporučili preko zime i zašto tako malo? Valja konačno upozoriti, da se u sadašnjim uvjetima organizacije i pojedine šumarije odnose više nego nepredusretljivo prema drvnoj industriji. Ima priličan broj šumarija, koje ni pod koju cijenu ne daju na poslugu manuale o procjeni industrijskih sječina. Na taj način je drvna industrija prisiljena ili da vjeruje procjeni šumarije (što ne može i ne smije biti), ili da čitav posao oko klupaže i ostaloga vrši ponovo. Koliko ovakav stav nema ekonomskg i stručng opravdanja, nije potrebno posebno isticati. ZAKLJUČAK Predlaže se: 1. Da mješovita komisija sastavljena od predstavnika šumarstva i drvne industrije razmotri i donese zaključke o načinu doznake i procjene drvnih masa, namijenjenih za industrijsku sječu. 2. Da se kod drvno industrijskih poduzeća i nekih šumarija organiziranju upitne sječine u cilju prikupljanja i objavljivanja podataka 182 |