DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 63 <-- 63 --> PDF |
uređene šume sa prebornom sječom, koja je bila propisana za takve slučajeve. Međutim, nas će ovdje naročito zahimati pojam prašume. Po mišljenju Frohlicha prašumom se može smatrati takva šuma, koja je sastavljena iz drveća svih debljinskih, odnosno dobnih razreda, koja je nastala prirodnim putem bez ikakve pomoći čovjeka, a niti je ikada sistematski tretirana prema pravilima šumskog gospodarenja. U njoj ostaju sva izvaljenja, od snijega slomljena i inače uginula stabla i »trunu neiskorištena na tlu«. Izvjesni sitni zahvati pastira ili lovaca u takvim šumama nisu mogli bitno izmijeniti njihov sastav, niti međusobne odnose drveća i staništa pa se oni »bez daljeg mogu smatrati kao prirodni faktor«. U knjizi o prašumama Frohlich govori i o svakoj vrsti drveća napose, a posebno ističe one, koje su značajne za jugoistočnu Evropu. Na prvom mjestu je tu jela. Frohlich smatra, da se u gospodarenju sa bosanskim šumama vrlo malo pažnje posvećivalo jeli. Glavno težište bilo je na tome, da se ono što su šume zadržavale što prije iskoristi, dok su prirodni uslovi uzgoja šuma ostali u pozadini. Zbog ekstenzivnog gospodarenja i kraj »ove nešto robustne prakse u šumskom gospodarenju« nije ni čudo, što je jela znatno izgubila na svom arealu. »Izmicanje« jele u Južnoj Evropi treba dovesti u vezu sa ovim gospodarskim momentima, a ono »izumiranje jele«, koje je toliko puta bilo predmet rasprave u stručnoj štampi, u južnoevropskom arealu jele uopće ne postoji. Frohlich nadalje tvrdi da se prirodno podmlađivanje jele može sa uspjehom sprovoditi samo u njenim mješovitim sastojinama sa bukvom. Ukoliko su ove sastojine na trijadičkom krečnjaku, to se moraju izbjegavati gole sječe, zbog opasnosti stvaranja krša. Prema tome, nemoguće je u Dinarskim Alpama sprovoditi izmjenu jelovo-bukovih sastojina sa čistim sastojinama smrče, kao što je to činjeno u istočnim Karpatima. Da bi se pristupilo pravilnom gospodarenju sa jelom u mješovitim šumama mora se prethodno otvarati šuma trajnim transportnim napravama. One će omogućiti i sječe manjih obima i njihov bolji raspored na većoj površini. Mnogo je pisano o poteškoćama obnove i podmlađivanja jele, a da se nije moglo doći do jedinstvenog zaključka. Sve studije o jeli iz Srednje Evrope ne mogu naći primjenu ili imaju samo podređeno značenje za šume Jugoistočne Evrope. Ovdje Frohlic h podvlači da su »dva glavna smrtna neprijatelja«, koja onemogućava prirodno podmlađivanje, a to su: gola sječa na velikim površinama i paša koza u šumama. Za obnovu jele prašuma je nabolja škola. Ona pokazuje da se jelin podmladak nalazi na progalama i tu se on najbolje razvija grupimično. Iako značajnija, bukva je u prašumama stavljena na drugo mjesto. Froh lic h joj posvećuje mnogo prostora opisujući njene šumsko-uzgojne osobine, a posebno govori o pokusnim plohama na kojima su mjereni taksacioni elementi bukovih prašuma. Za crveno srce bukve smatra, da ne mora uvijek nastati infekcijom kroz odlomljenu granu, nego da je to općenita »pojava starosti« kod bukve. Ostale vrste drveća kao što su gorski javor, bijeli jasen, gorski brijest i tisa zastupljene su prašumama u manjem omjeru, pa se i o njima nema mnogo što kazati. Za bijeli jasen ističe Frohlich , da u Bosni (na grebenima i vlažnim dolinama uz potoke) nije rijetko da se nađe i po koje njegovo stablo sa 6 do 8 m dugim čistim deblom od 70 do 150 cm debljine. Naravno, to je bilo nekad — ranije! Jasen treba podmlađivati u gustim grupama, jer samo ako u mladosti raste u gustom sklo.pu dat će kasnije deblo koje se može dobro iskoristiti. Kao treća važna vrsta drveća prašuma dolazi smrča. To je drvo sjevera i javlja se na Dinarskim planinama, ne samo u čistim, nego i u mješovitim sastojinama bukve i jele. Tu je i mjesto njenog najboljeg uspijevanja u južnoevropskom prostoru. Rasprostranjen je smrče nije ovisno od karaktera podloge. Za nju je važnije pitanje količine oborina, pa se nalazi samo tamo gdje se godišnje količine oborina kreću između 1000 i 1500 mm. U smrče vim sastojinama nisko bilje često sprečava prirodno podmlađivanje. Na Karpatima, gdje su čiste smrčeve sastojine obična pojava, podmlađivanja se najčešće vrši tako, da na mjestima gdje se nalaze stara i bolesna stabla jak vjetar poruši cijelu skupinu, pa se onda na progalini stvara opet čist, gust podmladak smrče. Tu je dakle vjetar glavni faktor izmjene generacija i često razlog jednodobnim prašumskim skupinama. Unutar sklopa smrča se dobro podmlađuje na trulim kladama i panjevima. Prema izlaganjima Frohlicha, smrča je vrsta, koja je u izvjesnoj mjeri svijetloljubiva, jer se podmlađuje vrlo dobro i na golim sječinama (u Karpa |