DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 63     <-- 63 -->        PDF

uređene šume sa prebornom sječom,
koja je bila propisana za takve slučajeve.
Međutim, nas će ovdje naročito zahimati
pojam prašume. Po mišljenju
Frohlicha prašumom se može smatrati
takva šuma, koja je sastavljena iz
drveća svih debljinskih, odnosno dobnih
razreda, koja je nastala prirodnim putem
bez ikakve pomoći čovjeka, a niti je
ikada sistematski tretirana prema pravilima
šumskog gospodarenja. U njoj
ostaju sva izvaljenja, od snijega slomljena
i inače uginula stabla i »trunu
neiskorištena na tlu«. Izvjesni sitni zahvati
pastira ili lovaca u takvim šumama
nisu mogli bitno izmijeniti njihov
sastav, niti međusobne odnose drveća i
staništa pa se oni »bez daljeg mogu
smatrati kao prirodni faktor«.


U knjizi o prašumama Frohlich
govori i o svakoj vrsti drveća napose, a
posebno ističe one, koje su značajne za
jugoistočnu Evropu. Na prvom mjestu
je tu jela. Frohlich smatra, da se u
gospodarenju sa bosanskim šumama vrlo
malo pažnje posvećivalo jeli. Glavno težište
bilo je na tome, da se ono što su
šume zadržavale što prije iskoristi, dok
su prirodni uslovi uzgoja šuma ostali u
pozadini. Zbog ekstenzivnog gospodarenja
i kraj »ove nešto robustne prakse u
šumskom gospodarenju« nije ni čudo, što
je jela znatno izgubila na svom arealu.
»Izmicanje« jele u Južnoj Evropi treba
dovesti u vezu sa ovim gospodarskim
momentima, a ono »izumiranje jele«,
koje je toliko puta bilo predmet rasprave
u stručnoj štampi, u južnoevropskom
arealu jele uopće ne postoji.
Frohlich nadalje tvrdi da se prirodno
podmlađivanje jele može sa uspjehom
sprovoditi samo u njenim mješovitim
sastojinama sa bukvom. Ukoliko su
ove sastojine na trijadičkom krečnjaku,
to se moraju izbjegavati gole sječe, zbog
opasnosti stvaranja krša. Prema tome,
nemoguće je u Dinarskim Alpama sprovoditi
izmjenu jelovo-bukovih sastojina
sa čistim sastojinama smrče, kao što je
to činjeno u istočnim Karpatima.


Da bi se pristupilo pravilnom gospodarenju
sa jelom u mješovitim šumama
mora se prethodno otvarati šuma trajnim
transportnim napravama. One će
omogućiti i sječe manjih obima i njihov
bolji raspored na većoj površini.


Mnogo je pisano o poteškoćama obnove
i podmlađivanja jele, a da se nije
moglo doći do jedinstvenog zaključka.
Sve studije o jeli iz Srednje Evrope ne
mogu naći primjenu ili imaju samo podređeno
značenje za šume Jugoistočne


Evrope. Ovdje Frohlic h podvlači da
su »dva glavna smrtna neprijatelja«,
koja onemogućava prirodno podmlađivanje,
a to su: gola sječa na velikim površinama
i paša koza u šumama. Za
obnovu jele prašuma je nabolja škola.
Ona pokazuje da se jelin podmladak nalazi
na progalama i tu se on najbolje
razvija grupimično.


Iako značajnija, bukva je u prašumama
stavljena na drugo mjesto. Froh lic
h joj posvećuje mnogo prostora opisujući
njene šumsko-uzgojne osobine, a
posebno govori o pokusnim plohama
na kojima su mjereni taksacioni elementi
bukovih prašuma. Za crveno srce bukve
smatra, da ne mora uvijek nastati infekcijom
kroz odlomljenu granu, nego da je
to općenita »pojava starosti« kod bukve.


Ostale vrste drveća kao što su gorski
javor, bijeli jasen, gorski brijest i tisa
zastupljene su prašumama u manjem
omjeru, pa se i o njima nema mnogo što
kazati. Za bijeli jasen ističe Frohlich ,
da u Bosni (na grebenima i vlažnim dolinama
uz potoke) nije rijetko da se
nađe i po koje njegovo stablo sa 6 do
8 m dugim čistim deblom od 70 do 150
cm debljine. Naravno, to je bilo nekad


— ranije! Jasen treba podmlađivati u
gustim grupama, jer samo ako u mladosti
raste u gustom sklo.pu dat će kasnije
deblo koje se može dobro iskoristiti.
Kao treća važna vrsta drveća prašuma
dolazi smrča. To je drvo sjevera i javlja
se na Dinarskim planinama, ne samo u
čistim, nego i u mješovitim sastojinama
bukve i jele. Tu je i mjesto njenog najboljeg
uspijevanja u južnoevropskom
prostoru. Rasprostranjen je smrče nije
ovisno od karaktera podloge. Za nju je
važnije pitanje količine oborina, pa se
nalazi samo tamo gdje se godišnje količine
oborina kreću između 1000 i 1500
mm. U smrče vim sastojinama nisko bilje
često sprečava prirodno podmlađivanje.
Na Karpatima, gdje su čiste smrčeve
sastojine obična pojava, podmlađivanja
se najčešće vrši tako, da na mjestima
gdje se nalaze stara i bolesna stabla jak
vjetar poruši cijelu skupinu, pa se onda
na progalini stvara opet čist, gust podmladak
smrče. Tu je dakle vjetar glavni
faktor izmjene generacija i često razlog
jednodobnim prašumskim skupinama.
Unutar sklopa smrča se dobro podmlađuje
na trulim kladama i panjevima.


Prema izlaganjima Frohlicha, smrča
je vrsta, koja je u izvjesnoj mjeri
svijetloljubiva, jer se podmlađuje vrlo
dobro i na golim sječinama (u Karpa