DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/1956 str. 66 <-- 66 --> PDF |
umjetno pidignute sastojine. Zbog toga, ukoliko se želi u budućnosti proizvoditi i kvalitetne sortimente drveta, moramo pomišljati i na metode prirodnog pošumljavanja koje odgovaraju prirodnim procesima. Za naše bosanske prilike možda je od osobitog značaja i ono, što Frohlich piše o hrastovim šumama sredogorja u kojima se naši stručnjaci — orijentisani na planinske bukove, jelove i smrčeve šume, nisu još dvoljno snašli ili ih neopravdano zanemaruju. Jednako tako vrijedno je pažnje i iskustvo o rasadnicima i metodama pošumljavanja koje Frohlic h prenosi u ovom poglavlju, ali bi nas detaljno izlaganje svega toga što je tamo navedeno odvelo suviše daleko. Poglavlje koje govori o procjeni i uređenju prašuma vrlo je opširno i na njega ćemo se možda osvrnuti kojom drugom prilikom. Tu su izložene metode sastojinske procjene putem pokusnih ploha, te se govori i o programima uređenja prašuma sa svrhom njihovog pretvaranja u privredne šume. Značajan je zaključak da» jugoistočna evropska prašuma prilično zaostaje u pogledu korisne drvne mase iza privredne šume Srednje Evrope«. Godišnji prirast u prašumama se približno izjednačava sa godišnjim »otpadom« i u takvim prilikama nije lako odrediti godišnji obujam sječe i iskorištavanja. Isto tako ni trajanje razdoblja prirodnog podmlađivanja nije uvijek i na svakom mjestu isdnako. Prema tome pred »taksatorom« koji »uređuje« jednu prašumsku jedinicu stoje dva prednja zadatka od kojih je prvi čisto tehničke prirode, dok je drugi moguće riješiti samo na osnovu dugogodišnjeg iskustva i prakse. Iz iskustva u jugoistočno-evropskim prašumama proizlazi poglavlje u kojem Frohlic h govori o prednostima i manama čistih i mješovitih sastojina. Na prvom miestu on pobija tvrdnju pojedinih stručnjaka, koji su mišljenja da su čiste sastojine u suprotnosti sa prirodom i da one imaju negativni odraz na tlo i produktivnost sastojina, navodeći za to niz primjera prostranih čistih smrčevih i čistih bukovih sastojina na padinama Istočnih Karpata i čistih jelovih sastojina u Anadoliji. Međutim, ipak pretežan tip prašumskih sastojina u Jugoistočnoj Evropi su one bukovo-jelove sa primiješanom smrčom i drugim vrstama (javor-jasen-brijest). Jela je »idealna vrsta smjese« za bukvu, a ne smrča, a to odgovara i savremenim rezultatima fitocenoloških istraživanja. Za čiste sastojine četinjara (smjesa jele i bukve) smatra, da pokazuju veću drvnu masu nego mješovite. Tako na pr. nekadašnja prašuma jele i smrče na Jahorini planini kod Sarajeva prilikom izmjere pokazala je da sadrži 1140 m3 po hektaru, a to je najveća drvna masa koju je autor za cijele svoje prakse našao u jednoj šumi. Završni stavovi u ovoj knjizi o jugoistočnoevropskim prašumama govore o čestim sastojinskim tipovima, koji nisu u suprotnosti sa prirodnim razvojem niti imaju za posljedicu slabljenje tla, kao što je to slučaj sa umjetnim podignutim kulturama izvan optimalnog područja odnosnih vrsta. Posljednja dva poglavlja govore o prašumama u Anadoliji i o tropskim prašumama Abesinije. U knjizi Frohlic h izlaže napred nabrojene probleme na jedan vrlo zanimljiv način, te se tekst čita sa lakoćom. Knjiga obiluje vrlo dobrim i dobro reprodukovanim fotografijama, među kojima su mnoge i sa područja Bosne. Na kraju su priloženi numerički rezultati izmjere pojedinih prašumskih probnih ploha, a među ovima i četiri iz Bosne. P. Fukarek DANNECKER K.: AUS ĐER HOHEN SCHULE DES WEISTANNENWALDES Frankfurt a/M 1955., Str. 206. Dannecker je 35 godina radio u području šuma jele, napose u prebornim šumama. Iz tog područja šumarske djelatnosti objavio je neobično veliki broj radova, ustrajno se boreći za pravilno gospodarenje u jelovim šumama. Ova svoja nastojanja proširio je i u društvene krugove, naročito nakon II. svjetskog rata, kad se u Njemačkoj (i u Austriji) razvio jak pokret za prirodniji način gospodarenja. Sva nastojanja skoncentrirao je još g. 1940. u rukopisu pod naslovom: Iz visoke škole jelovih šuma. Rat je uništio složeni tekst i sada se u javnosti pojavila opsežna knjiga o jeli. Knjiga je bogato opremljena, ima veliki broj tabela, crteža i fotosnimaka. Djelo je u knjižnici Šumarskog društva NRH. Svojim uobičajenim, vrlo opsežnim načinom i s mnogo dodanih detalja na aemelju vlastitih iskustava i obilno citirane literature pisac prvenstveno uka |