DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 21 <-- 21 --> PDF |
do 80 godišnje stastojine lužnjaka s grabom i kitnjaka s grabom. U sastojinama je slabo razvit sloj grmlja. I ondje je pojava gubarevih legla ove godine veća nego inače, ali daleko manja nego u Šašinovečkom lugu. Na uzanim primjernim prugama uzduž i poprijeko pojedinih odjela ustanovili snio, da je zaraženo samo 13°/o stabala, kao i da na tim stablima ima prosječno po jedno (1,1) leglo. Legla su odložena uglavnom u donjoj česti stabla, do visine od 6 m. U toi šumi izvršit ćemo premazivanje le- gala. Nadamo se time suzbiti štete od brštenja. Dr. M. Anić OSVRT NA SMOLARSKO SAVJETOVANJE U BEOGRADU Znalo se je donekle i prije da će razvojem naše privrede u smislu industrijalizacije rasti i potrebe za smolom, odnosno kolofonijem i terpentinom. Jačanje postojećih industrijskih kapaciteta i povećanje njihovog sortimana, bio bi već dovoljan razlog toj pojačanoj potrebi, a da se i ne govori o novim industrijama. Prerađivači borove smole su sa lakoćom prodavali svu svoju godišnju .proizvodnju kolofonije i unaprijed, po veoma povoljnim cijenama, i nastojali svima silama da ugovorima osiguraju isporuku smole od proizvođača. To se je naravno odrazilo i na cijenu smole kod proizvođača. Od nekadašnje dirigirane cijene 47 din kg. iz 1952. god., dostigla je 1955. g. visinu od 235 din kg. (franko otpremna stanica). Prerađivači su bili u priličnom škripcu jer su njihove industrije imale mnogo veći kapacitet nego li su mogli naći sirovine. Uglavnom se žale da jedva koriste oko 40% kapaciteta. Naravno, drugo je pitanie zašto su podizali tako velike i skupe industrije i ko je za to kriv. Radi te situacije prebacuju krivicu na šumarstvo što ne nroizvodi više smole. Nisam nikako mogao doznati sa kime su se to prethodno dogovarali o alimentiranju sirovinom tih industrija. Tako dolazi do toga da se smola vozi iz Makedonije na preradu u Zagreb, a iz Dalmacije u Srbiju i Sloveniju. Bilo je pokušaja da se konkurentska borba ublaži karteliranjem i podjelom teritorija na interesne sfere, ali je to bilo vrlo kratkog vijeka. Potrošači kolofonija i terpentina, u glavnom kemijska industrija (kabeli, papir, sapun, firnajs, boje i lakovi itd.) su sve oštrije tražili veće količine, ali nisu zapostavljali ni zahtjeve na kvalitet. Samo industrija papira traži za sebe u 1956. g. 1350 tona kolpfpnija. Doznalo se uz to da proizvodnja smole opada u nekim republikama (Bosna i Hercegpvina, Srbija, Slovenija), a u globalu se opadanje predviđa u 1956. g. za 20"/o prema 1955. g. Uvoz te sirovine i njenih derivata nije odobren, pa su se potrošači našli pobuđenim da to pitanje dignu iznad značenja svojih pojedinačnih problema. Tako se je na inicijativu Udruženja poduzeća kemijske industrije FNRJ., održalo u Titovom Uzicu 19.´ i 20. decembra 1955. g. savjetovanje proizvođača, prerađivača i potrošača smole kome su prisustvovali i pretstavnici šumarskih instituta, te Poljoprivredne komore. Tom prilikom su prisutni kazali šta imaju i šta trebaju. Vidjelo se da je industrija tokom 1955. g. trebala 1592 tone kolofonija i terpentina. Na kraju savjetovanja je komisija formulirala zaključke koji uglavnom odišu gorkim saznanjem da iz domaćih izvora ne mogu stvoriti one količine smole koje bi bile neophodne za podmirenje potreba u 1956. U osam točaka zaključaka je kazano da je potrebno za 1956. g. uvesti 1700 tona smole, da se zavede obavezno industrijsko smolarenje na svima borovim stablima koja su sposobna za to na cijeloj teritoriji FNRJ, a prema odredbi člana 20 Zakona o šumama. Taj član proširiti i na smrčeva stabla koja će se sieći ü roku od 5 do 6 godina. Zatim se traži osnivanje jednoga poduzeća za cijelu Jugoslaviju, a koje bi se bavilo smolarenjem, sabiranjem borovih panjeva i svima zasijecajućim poslovima (kadrovi, materijal, radionice). Također se traži osnivanje nosebnog instituta za unapređenje smolarenja, iskorišćavanja iglica i šišarica č´etinjara, te borovih panj eva. Premda je ovo savjetovanje bilo plodno i svestrano zastupano od skoro svih zainteresiranih, ono je ipak samo bilo prvi značajniji glas za daljnju akciju. Sada inicijativu za ovo savjetovanje i to na »višem nivou« preuzimaju Savezna industrijska komora — Sektor za drvo i Savez poljoprivrednih´ komora FNRJ —i Sekcija za šumarstvo, te sazivaju novo savjetovanje u Beogradu 13. i 14. marta ove godine. Referat izrađen od jednog odbora stručnjaka obuhvatio je ne samo historijat i podatke o stanju i djelomično perspektivi smolarenja, nego je dao i važno ekonomsko obrazlože 227 |