DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 23 <-- 23 --> PDF |
predviđa se u 1956. g. posjeći 100.000 m3 crnoga bora. Bilo je slučajeva da su se skidali lončići i sjekla stabla za navedenu potrebu. Navodilo se da su ti zahtjevi bili pretjerani i da se je stvarno vrlo mali procent drveta ugrađivao u brodove, a ostalo se je trošilo tamo gdje nije morala ići borovina. U osvrtu na ovaj momenat, neki su diskutanti dokazali da bi se više isplatilo uvesti te stvarno potrebne Sortimente od pičpajna ili tikovine, nego li sasjeći tolike količine domaće borovine, pa tako ugrožavati sirovinsku smolarsku bazu. Nadalje, ostale sieče borovine ne drže korak sa prirastom. Osim toga se ne može tako lako smolariti »svako stablo«. Da bi se uopće otvorilo neko smolarsko radilište, mora se imati na umu da je potrebno zadovoljiti osnovni kriterij, to 4est da u odnosu na kategoriju terena i udaljenost radnikove nastambe, kao i na prosječnu starost borova i njihov prosječni godišnji prinos smole, mora biti i određeni minimalni broj stabala u jednom hektaru površine. Ako taj minimum ne zadovoljava, onda je uzaludno teoretisati o »svakom boru«. Kao o teškom problemu, bilo je dosta govora o borovom podmlatku koga često nema, o ispaši u šumama koja onemogućava pojavu i održanje podmlatka, o eroziji i t. d. Radi svega toga se nije mogla zanemariti niti inače velika uloga istraživačke službe, bez čije bi pomoći praksa tapkala na mjestu, ili bi udarala nasumce, rijetko kada i slučajno pogađajući gdje treba. Mi nemamo, kao mnoge druge zemlje, specijalnoga instituta za bor, niti specijalnih časopisa i sretstava, koja ovako važna privredna radinost treba da ima. Međutim naši šumarski instituti u Srbiji, Makedoniji, Bosni, a sada i u Hrvatskoj imaju u programu svoga rada i istraživanja smolarenja. Zbog heterogenosti vrsta borova, te njihove različite teritorijalne rasprostranjenosti, vladaju i heterogeni problemi i takova praksa. To se je pokazalo i na ovom savjetovanju kako bi bilo nemoguće raditi po jednom receptu. Kadar naše smolarske istraživačke službe je nevjerovatno malen, a uz to i slabo povezan suradnjom. Pokazalo seje đapojedinci mnogo bolje poznaju prilike . po dalekom inostranstvu, nego li u svojoj zemlji. Pored sve raznoličnosti prilika i problema, ta suradnja je neophodna radi onće razmjene iskustava u već po stignutim radovima, radi upoznavanja metodike rada, kao i uopće radi surad nje prema operativi. Na savjetovanju se je pokazalo koliku treba važnost pokloniti pitanju borova podmlatka i stim u vezi uzgojem novih sastojina koje bi imale viši stepen smolovitosti selekcioniranjem takvoga tipa, a po, uzoru na dosada poznata vrlo smolovita stabla. Ovo se može postići na nekoliko načina. Selekcioniranjem sjemena, koje je uzeto sa vrlo smolovitog stabla i sigurno oprašeno sa takvoga bora. Zatim se to postiže kalemljenjem mladih biljaka grančicama sa takvih stabala, te ožiljavanjem reznica sa tih borova. Ovaj rad je od vanredne važnosti za našu budućnost kao i za naš sadašnji rad na podizanju kvalitetnog podmlatka bora. Zato je veoma potrebno i korisno upoznati se sa radom na ovom pitanju koje je dosada jedino obrađivao ing. Dudić na svojim opitnim poljima u Srbiji. Tehnika ovoga rada je vrlo delikatna i treba je dobro upoznati da bi se mogla uspiešno omasoviti. Eksperimenti će se sada upotpuniti primjenjivanjem radioaktivnih izotopa. Ovo bi bio jedan od najzahvalnijih radova koje bi naša istraživačka služba predala praksi. Genetika je već prebrodila pitanje naslijeđivanja svojstava neke individue i mogućnosti daljnjega prenošenja na potomstvo. U pogledu osobite smolovitosti nekih borova, savremena istraživanja idu za tim da utvrde kojem varijetetu pripada ta jedinka, jer ova pojava nije samo individualno svojstvo, nego osobina cijeloga varijeteta. Ipak i posebna individualna svojstva imaju jak značaj. Kod nas je dosada utvrđeno da imamo oko 15 varijeteta crnoga bora. Najsmolovitiji bor od svih vrsta jest alepski, koji uopće u tom smislu nije istražen, premda su uočene neke morfološke karakteristike osobito smolovitih borova te vrste. Te indicije se još ne mogu nazvati nikako vim tvrdnjama. Potrebna su daljnja opsežna izučavanja. Ovo će biti utoliko više važno što ne samo da alepski bor u prosjeku daje nekoliko puta više smole nego crni, a 1 druge vrste, nego i zato što kvalitet smole alepskoga bora ima posebne odlike koje su na osobitoj cijeni prema ostalim smolama. Dosada je utvrđeno da je smolovitiji onaj varijetet koji je primitivniji, te će se daljnje selekcioniranje i u šumsko-uzgojnim radovima šireg opsega, orijentirati na favoriziranju ovih »pfimitivaca«. Na savjetovanju je, istaknuta pgromna prednost smolarenja stimuliranjem, 229 |