DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 47     <-- 47 -->        PDF

gorije ne mogu potpuno razumjeti bez
tekstovno-^ tumača i kratkog pregleda
— slično kao što takve stvari iznosi i
poznata Horvatova knjižica i »Šumske
zajednice Jugoslavije«.


Karta obuhvaća zatim i brojne zajednice
livada i vriština, koje ovako
kartografski prikazane, najbolje pokazuju
svoju povezanost (kao sukcesije ili
regresije) sa odgovarajućom šumskom
zajednicom.


Kulture, kojih na ovom listu sekciie
ima veoma malo su izdvojene sa jednom
sivom bojom (i redovno dopunjene
oznakom za određenu ruderalnu vegetaciju).
Voćnjaci i šumske kulture dobili
su također svoje posebne znakove,
kao i pojedine vrste drveća, ukoliko se
nalaze izvan sastojina.


Druga karta sekcije Sušak (list 2c) —
nastavlja se na prvu u donjem produženju.
Ova karta zahvaća područje od
nižih padina Gorskog Kotara preko Primorja
oko Hreljina i Zlobina sve do blizu
morske obale kod Bakra. Na prvi
pogled karta je »punija«. odnosno, na
njoj je jače izražen mozaični raspored
biljnih zajednica. I doista ,ona ima u
legendi označene nove podtipove šumskih
zajednica koji se nisu javljali na
prvoj karti, kao što tu i nema nekih
koji su tamo bili dobro izraženi. Kao
nove šumske zajednice, odnosno subasocijacije
javljaju se tu na prvom mjestu:
šume bjelograba (Carpinetum orientalis)
sa dvije subasocijacije — tipicum
i carpinetosum betuli, te razvojni
stadij sa Fraxinus ornus. Kod šume šašike
i crnograba četiri subasocijacije —


quercetosum pubescentis, quercetosumsessiliflorae, carpinetosum betuli i sorbetosum,
te degradacioni stadij (vjerovatno
također zajednice Carpinetumorientalis) sa Juniperus oxycedrus —
PaUurus spina Christi. Konačno, ovdje
se zajednice šume jele sa milavom javljaju
i sa lipom u subasocijaciji tilietosum
(označenoj slovom »T«). Na ovoj
karti prikazana je i vegetacija točila sa
posebnim slovima.


Sječine u pojedinim šumskim tipovima
označene su sa slovom »S», tako da
karta u izvjesnoj mjeri ne pokazuje samo
pregledne tipove šumskih zajednica,
nego i njihovo stanje za vrijeme izvršenog
kartiranja.


Nažalost, na drugom listu sekcije (2c)


teško se.raspoznaju i razlikuju neke za


jednice uslijed sličnosti upotrebljenih


boja. Moglo bi se možda primjetiti, da


je na štetu preglednosti išlo na primjer


razčlanjavanje šume šašike i crnog gra


ba na četiri subasocijacije, kao i nastojanje
da se prikažu neki drugi detalji,
svakako važni i korisni za onoga, koji
će se praktično poslužit ovim kartama.
Primjećujemo i to, da nije najbolje odabran
naziv »šuma milave i jele«, jer bi
po redosljedu izgledalo da šumu sačinjava
milava (sa jelom), a ne da je ona
u jelovoj šumi tek njezin sastavni dio.
Dakle bolje »šuma jele sa milavom«,
kao što je dobro uzeto — »šuma bukve
sa milavom«. To vrijedi i za »šumu šašike
i crnog graba «odnosno »šumu crnjuše
i crnog graba (možda i bolje crnograba!)
»šumu rebrače i jele«. Ako bi se
htjelo zadržati ovaj redosljed, onda bi
trebalo ostati kod naziva »zajednica«, a
ne šuma. To je čisto šumarska primjedba,
jer je neobično čuti naziv »šuma
milave«, »šuma crnjuše« i slično, iako
pretpostavljamo, da je Horva t imao
posebnih razloga da postupi ovako,
premda se je ranije držao navedenog
redosljeda u nazivima.


Karta biljnih zajednica sekcije Sušak
izrađena je ne samo kao osnovna karta
vegetacije sa potrebnom legendom boja
i znakova, nego su joj pridodate u malom
mjerilu i 3 karte istog područja,
koje pregledno prikazuju a) geološku
podlogu, zatim b) tzv. primitivnu vegetaciju,
kao i c) gospodarske tipove područja
(»gospodarska karta«), Osim toga,
uz kartu (na donjim magmama) dat
je i uzdužni »vegetacijski profil na presi
eku od izvora Kupe preko vrha Risnjaka
do Primorja«, koji, iako donekle
šematski, plastično prikazuju raspored
i izmjenu pojedinih vegetacijskih tipova
(biljnih zajednica) idući od kopnenih
strana — sa oko 350 m nadmorske visine
u pravcu NO-SW preko vrha planine
od oko 1550 m, te dalje u pravcu
N-S preko padina Pliša i Ljubibelja na
Hreljin i u Primorje, zahvaljujući tako
i slijedeću kartu. Na drugom listu nalazi
se komplementarni profil poteza
Ljubibelj — Tuhobić — Brloško — Rogozno
— Srednji Jarak.


Profil na prvom listu prikazuje nizane
vegetacijskih tipova i pravilnost njihovog
pridolaženja u vezi sa orografskim
faktorima, pošto nije istovremeno
označen i karakter geološke podloge
(ali se ona može iz pridodate pregledne
kartice jasno pročitati). Nizanje sa kontinentalne
strane nočimlje sa tipom zajednice
(kontinentalne) bukove montane
šume (Faaetum montanum), odnosno
kontinentalne (specifične) sastojine crnograba
sa crnjušom (Ericeto-Ostryetum)
i ide u nizu visinskih uspona pre