DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 47 <-- 47 --> PDF |
gorije ne mogu potpuno razumjeti bez tekstovno-^ tumača i kratkog pregleda — slično kao što takve stvari iznosi i poznata Horvatova knjižica i »Šumske zajednice Jugoslavije«. Karta obuhvaća zatim i brojne zajednice livada i vriština, koje ovako kartografski prikazane, najbolje pokazuju svoju povezanost (kao sukcesije ili regresije) sa odgovarajućom šumskom zajednicom. Kulture, kojih na ovom listu sekciie ima veoma malo su izdvojene sa jednom sivom bojom (i redovno dopunjene oznakom za određenu ruderalnu vegetaciju). Voćnjaci i šumske kulture dobili su također svoje posebne znakove, kao i pojedine vrste drveća, ukoliko se nalaze izvan sastojina. Druga karta sekcije Sušak (list 2c) — nastavlja se na prvu u donjem produženju. Ova karta zahvaća područje od nižih padina Gorskog Kotara preko Primorja oko Hreljina i Zlobina sve do blizu morske obale kod Bakra. Na prvi pogled karta je »punija«. odnosno, na njoj je jače izražen mozaični raspored biljnih zajednica. I doista ,ona ima u legendi označene nove podtipove šumskih zajednica koji se nisu javljali na prvoj karti, kao što tu i nema nekih koji su tamo bili dobro izraženi. Kao nove šumske zajednice, odnosno subasocijacije javljaju se tu na prvom mjestu: šume bjelograba (Carpinetum orientalis) sa dvije subasocijacije — tipicum i carpinetosum betuli, te razvojni stadij sa Fraxinus ornus. Kod šume šašike i crnograba četiri subasocijacije — quercetosum pubescentis, quercetosumsessiliflorae, carpinetosum betuli i sorbetosum, te degradacioni stadij (vjerovatno također zajednice Carpinetumorientalis) sa Juniperus oxycedrus — PaUurus spina Christi. Konačno, ovdje se zajednice šume jele sa milavom javljaju i sa lipom u subasocijaciji tilietosum (označenoj slovom »T«). Na ovoj karti prikazana je i vegetacija točila sa posebnim slovima. Sječine u pojedinim šumskim tipovima označene su sa slovom »S», tako da karta u izvjesnoj mjeri ne pokazuje samo pregledne tipove šumskih zajednica, nego i njihovo stanje za vrijeme izvršenog kartiranja. Nažalost, na drugom listu sekcije (2c) teško se.raspoznaju i razlikuju neke za jednice uslijed sličnosti upotrebljenih boja. Moglo bi se možda primjetiti, da je na štetu preglednosti išlo na primjer razčlanjavanje šume šašike i crnog gra ba na četiri subasocijacije, kao i nastojanje da se prikažu neki drugi detalji, svakako važni i korisni za onoga, koji će se praktično poslužit ovim kartama. Primjećujemo i to, da nije najbolje odabran naziv »šuma milave i jele«, jer bi po redosljedu izgledalo da šumu sačinjava milava (sa jelom), a ne da je ona u jelovoj šumi tek njezin sastavni dio. Dakle bolje »šuma jele sa milavom«, kao što je dobro uzeto — »šuma bukve sa milavom«. To vrijedi i za »šumu šašike i crnog graba «odnosno »šumu crnjuše i crnog graba (možda i bolje crnograba!) »šumu rebrače i jele«. Ako bi se htjelo zadržati ovaj redosljed, onda bi trebalo ostati kod naziva »zajednica«, a ne šuma. To je čisto šumarska primjedba, jer je neobično čuti naziv »šuma milave«, »šuma crnjuše« i slično, iako pretpostavljamo, da je Horva t imao posebnih razloga da postupi ovako, premda se je ranije držao navedenog redosljeda u nazivima. Karta biljnih zajednica sekcije Sušak izrađena je ne samo kao osnovna karta vegetacije sa potrebnom legendom boja i znakova, nego su joj pridodate u malom mjerilu i 3 karte istog područja, koje pregledno prikazuju a) geološku podlogu, zatim b) tzv. primitivnu vegetaciju, kao i c) gospodarske tipove područja (»gospodarska karta«), Osim toga, uz kartu (na donjim magmama) dat je i uzdužni »vegetacijski profil na presi eku od izvora Kupe preko vrha Risnjaka do Primorja«, koji, iako donekle šematski, plastično prikazuju raspored i izmjenu pojedinih vegetacijskih tipova (biljnih zajednica) idući od kopnenih strana — sa oko 350 m nadmorske visine u pravcu NO-SW preko vrha planine od oko 1550 m, te dalje u pravcu N-S preko padina Pliša i Ljubibelja na Hreljin i u Primorje, zahvaljujući tako i slijedeću kartu. Na drugom listu nalazi se komplementarni profil poteza Ljubibelj — Tuhobić — Brloško — Rogozno — Srednji Jarak. Profil na prvom listu prikazuje nizane vegetacijskih tipova i pravilnost njihovog pridolaženja u vezi sa orografskim faktorima, pošto nije istovremeno označen i karakter geološke podloge (ali se ona može iz pridodate pregledne kartice jasno pročitati). Nizanje sa kontinentalne strane nočimlje sa tipom zajednice (kontinentalne) bukove montane šume (Faaetum montanum), odnosno kontinentalne (specifične) sastojine crnograba sa crnjušom (Ericeto-Ostryetum) i ide u nizu visinskih uspona pre |