DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 6 <-- 6 --> PDF |
UNAPREĐENJE OBLASTI KRŠA — ZAKONSKE ODREDBE Ing. Josip Marčić — Dubrovnik P P odručja istočne obale Jadranskog mora i dio njihovog zaleđa, pripa daju oblasti krša. Prema tome krš zauzima kod nas područje: Slovenije, Istre, Hrvatskog Primorja, Gorskog Kotara, Like, Dalmacije, dio Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Veliki dio krša predstavlja golu pustoš, na kojoj se više ne može obnoviti šuma prirodnim putem. Ovaj goli krš nastao je zbog razornog djelovanja čovjeka pustošenjem šuma i nepovoljnih klima tičkih i edafičkih činioca. Siromašno mukotrpno stanovništvo, koje od pamtivijeka živi na golom kršu — koji mu je nametnuo onaj veoma oskudni način života — upućeno je, radi svog opstanka, uglanom na ekstenzivno, neracionalno, nerazumno vođeno stočarstvo. Stočarski proizvodi često podbace uslijed slabe paše ili opće nerodice zbog suše, koja je u onim predjelima skoro svakogodišnja. Onda prodaje izvor svoje privrede, prodaje samo blago, stoku svoju. I tako nastavlja svoj mučenički život sa svagdašnje borbe prirodom, iz koje svoju hranu, svoje življenje, krvavim trudom izbija! Ovim krajevima može se uspješno pomoći: općim prosvjećivanjem širih slojeva naroda, pravilnim rješavanjem problema paše i drvarenja, pošumljavanjem apsolutno šumskog zemljišta t. j . takovog na kojem se može trajno uzgajati samo šuma, melioracijama i navodnjavanjem, jer: »Gdje je voda, tu je i ploda.« Dosadašnji rad na pošumljavanju i uređenju bujica možemo dijeliti na slijedeća razdoblja: Do 1918. I ranije državne vlasti nastojale su, barem donekle, poboljšati prilike na kršu. Do 1797. Dalmacija je bila pod mletačkom vlašću. God. 1756. izdan je »Grimanijev zakon«, koji je sadržavao važne odredbe za poljsku i za šumsku privredu. Ove odredbe ostale su uglavnom samo na papiru, jer nije bilo ljudi, koji bi savjesno proveli taj zakon. Francesco Grimani bio je generalni providur (civilni upravitelj) Dalmacije za mletačke vladavine. U polovini XVII. stoljeća mletačka vlada proglasila je šume u Dalmaciji javnim dobrom i time dala povoda većem pustošenju šume. Mirom u Campo Formio (17. X. 1797.) Napoleo n učini kraj i mletačkoj republici i time prestade zauvijek mletačko vladanje u hrvatskim primorskim zemljama, te sva Dalmacija pripala je pod vlast Austrije. Pri padu mletačke republike Dalmacije je predstavljala sliku zapuštene, ogoljene, osiromašene i ogladnjele zemlje. Za vrijeme vladanja Francuza u Dalmaciji (1806.—1810.) pod upravom providura Vick a Da n do l o, počelo se odmah pošumljavanjem krša, te je već prije prve godine, naime 1806., naručeno u tu svrhu iz Italije preko 100.000 raznih sadnica, a istodobono osnovan je u Zemuniku kraj Zadra prvi šumski rasadnik. Dandolo je naredbom 16. XI. 1806. strogo zabranio svako krčenje šume, sječu mladica, loženje vatre u šumi kao i svaki izvoz drva. Da bi pošumljavanje što bolje uspjelo i što brže napredovalo, Dan dolo , je naredio osnivanje t. zv. »svetih« gajeva. Svaka šteta u ovim ga 212 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 7 <-- 7 --> PDF |
jevima bila je najstrože kažnjena, a za nju je odgovaralo cijelo selo. Glavna svrha ovih gajeva bila je ta, da bi težaci uvidjeli kako u njima šuma napreduje, da bi kasnije sami osnovali druge gajeve. U tu svrhu D a rfd o 1 o je raspisao razne novčane nagrade za župnike i seoske stariješine, koji prvi budu dokazali da su u njihovim selima osnovani »-sveti« gajevi. Iste godine i Primorski pojas Biokova, kotar Makarska. — Pošumljavanje alepskimborom Foto: ing. Josip Marčić povisio je travarinu za stoku, a osobito pak za koze. Travarina za koze morala se postepeno svake godine povećavati dok se kozama ne zametne trag, a to iz razloga što je uvidio da su koze veoma štetne za svaki pokušaj zašumljivanja. O Dandolov u djelovanju na čelu zemlje svjedoče i njegovi godišnji izvještaji francuskom caru. Dandolovi m nastojanjem nova francuska vlada pokrenula je u Zadru dvojezični talijansko-hrvatski list francuske pokrajinske uprave u Dalmaciji, ujedno prve hrvatske novine: |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 8 <-- 8 --> PDF |
II Regio Dalmata — Kraljski Dalmatin (1806.—1810.). Kad je 1809. Dalmacija sjedinjena s novo stvorenom Ilirijom Dandol o je 29. I. 1810. napusflo svoj položaj. Uprava Vicka Dandolo, i ako je trajala manje od 4 godine, ostala je i u šumarskom pogledu zabilježena zlatnim slovima, jer je on prvi, koji je počeo pošumljavati dalmatinski krš, on je prvi koji je u tu svrhu osnovao šumski rasadnik i uopće prvi koji je nastojao prosvjećivati pučanstvo u cilju podizanju, njegovanja i učvršćivanja ljubavi za šumu. Mletačka vlada harala je dalmatinske šume, a austrijska je za vrijeme prve okupacije (1797.—1805.), kao i poslije ponovne okupacije (1809.), nastavila haranjem šuma i to osobito u vojničke svrhe ne štedeći pri tome ni »svete« gajeve, a ne brineći se ni da postojeći strogi zakoni, izdani za vrijeme kratke francuske vladavine, budu izvršivani, tako da je i u šumarskom pogledu Dalmacija bila, osobito u prvim decenijama, zadnja pokrajina bivše monarhije, od 14 koliko ih je ukupno bilo, kako se to vidi iz statističkih podataka prof. A. E. Hickma n a iz godine 1902. Dandol o je dakle prvi, koji je prije 150 god. počeo pošumljavanjem dalmatinskog krša, a bivša monarhija nastavila je ovaj rad tek u drugoj polovini XIX. vijeka i to najprije u sjevernoj Dalmaciji, jer je sjedište tadašnjeg pokrajinskog šum. nadzornika bilo u Zadru. Kasnije su ovi radovi prošireni po cijeloj Dalmaciji, naime nakon što je 1884. ondašnji pokrajinski šum. nadzornik u Zadru Ferd o Zikmun dowsky , proputovao južnu Francusku. Svrha ovog putovanja bila je ta, da na licu mjesta prouči način izvođenja vještačkog pošumljenja bujičkih područja, koje se izvode sa veoma dobrim uspjehom u Francuskoj već od 1860. Poznato je da su šume najbolji regulator bujica. Stoga je sa uređenjem bujica postavljen temelj vještačkom pošumljavanju u Dalmaciji. Prve šume podignute za austro-ugarske vladavine na kraškom zemljištu: Slovenije, Istre, Hrvatskog Primorja, Gorskog Kotara, Like i Dalmacije nijesu bile zaštićene austrijskim općim zakonom o šumama od 1852. iz razloga što je katastar uvrstio sve gole površine krša, na kojima je marva pasla, pod pašnjake, pa bilo to i apsolutno šumsko zemljište. Stoga su naknadno doneseni zakoni o pošumljavanju krša i to: za područje Trsta 1881., za Goricu i Gradišku 1883., za Kranjsku 1885., za Istru 1886., za Kvarneska ostrva 1892., za Dalmaciju 1912..Osim toga doneseni su za Dalmaciju: Zakon o zabrani držanja koza, tog najstarijeg biča dalmatinskih šuma, 1873., i zakon o diobi obradivih općinskih zemljišta, 1876. God. 1880. donesen je zakon o zemljištima namijenjenim šum. uzgoju na temelju zakona od 1876., a god. 1913. donesen je zakon o podizanju šuma resurekcionom sječom, karakteristična za nisko šumsko racionalno gospodarenje. Kako smo vidjeli, pod gospodarstvom Mlečana nestale su uglavnom sa dalmatinskih brda šume, a s njima i plodna zemlja, koja je osobito na ušću rijeke Krke, Cetine, Neretve i solinskog Jadra — prouzročila nezdrava močvare. Ove su močvare širile groznicu (malariju), tako da je Dalmacija, uz Makedoniju, Albaniju, Grčku i Italiju, bila zemlja koja je u Evropi najviše trpjela na groznici. Stoga se već 1872. počelo vještački pošumljavati i močvarne predjele u Stonu, Metkoviću, Solinu, Trogiru, Skradinu, |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 9 <-- 9 --> PDF |
Ninu i t. d. raznim vrstama eukaliptusa. Ovim pošumljavanjem htjelo se, barem donekle stati na put ovoj narodnoj pošasti, naime groznici, jer se eukaliptima pripisivao veliki upliv u pogledu poboljšanja zdravstvenih prilika zbog njihovog brzog rasta, velikog isparivanja i brzog isušenja terena. U istu svrhu Poljodjelska zadruga u Dubrovniku, zapisnički se obvezala dne 25. VI. 1883., da će, počev od 1884., svake jeseni za deset godina priskrbiti pokrajinskom šum. nadzorniku u Zadru 2.000 jednogodišnjih sadnica Eucalyptus urnigera, E. resinifera i E. globulus, i 8.000 dvo- i trogodišnjih sadnica Pinus halepensis i P. Pinea, odgojenih u loncima u rasadniku spomenute zadruge. Svega dakle 10.000 sadnica uz cijenu od 1.000 forinta. Osim rijetkih primjeraka koji su se do danas uzdržali u životu u zaštićenim i toplim položajima, sadnja eukalipta nije uspjela iz razloga da eukalipti nijesu dovoljno otporni protiv studeni. U Bosni i Hercegovini smatrana je šuma za otomanske vladavine (1463.—1878.), općim dobrom (res nullius, tako da je svak imao na ove šume neograničeno pravo te se je neuredno uživalo i šume i plodove. Propisima ramazanskog zakona1 od 1858. ustanovljen je po prvi put i ako ne u pojedinostima, odnos čovjeka prema šumi. Naknadnim zakonom o šumama, nazvan ševalskim zakonom2 od 1868., točno je određen ovaj odnos, proglašene su degradirane šume (mevat-šume) državnim i doneseni su propisi o pravu službenosti (meremat) na drvo i pašu iz ovih šuma. Nadzor i uprava državnih šuma organizirani su tek za vrijeme Austrougarske monarhije, koja je vladala Bosnom i Hercegovinom od 1878. do 1918. U smislu smjernica sadržanim u općem zakonu o šumama od 1852. izdat je u tu svrhu niz zakonskih odredaba, propisa i uputa. God. 1882. počelo se snimati katastar Bosne i Hercegovine i ograničavati državne šume radi iskorišćavanja. God. 1884. izlučene su i privatne šume. Crna Gora nije nikada imala zakona o šumama, već jedan raspis o šumama od 1909., izdan od ministarstva unutrašnjih djela. Razgraničenje šuma nije nikada vršeno. Prekomjernim i neracionalnim iskorišćivanjem upropašćene su mnoge šume. Od 1918. do 1941. Zakon o šumama od 1929. sadržava mnoge važne odredbe u pogledu zaštite šuma i pošumljavanja. Donošenjem ovog zakona stavljen je rad na kršu na zakonsku osnovu. Uz ove zakonske odredbe izdani su 1930. posebni pravilnici i uredbe. Po uredbi o pošumljavanju krša (čl. 23.) mogu poduzimati i izvoditi radove na pošumljavanju: država, samoupravne ustanove, zainteresirani pojedinci, sve ustanove ukoliko se pojavljuju kao pritežaoci dotičnog zemljišta, povlašćena društva i zadruge. Osim toga donesen je iste godine pravilnik o zabrani pustošenja šume i o dužnostima pošumljavanja, pravilnik o puštanju koza u šume, pravilnik o zaštitnim šumama i t. d. Unapređenje oblasti krša, a napose pošumljavanje kraških goleti, vezano je još i na odredbe drugih zakona kao na pr.: zakona o unapređenju poljoprivrede od 1929., zakona o unapređenju stočarstva od 1929., zakona o narodnim školama od 1929., zakona od 1930. o dopuni zakona od 1894. i t. d. 1 Po muslimanskom mjesecu »ramazan«, mjesec muslimanskog posta, kad je zakon izdan. 2 Po muslimanskom mjesecu »ševal«, kad je zakon izdan. 215 / |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 10 <-- 10 --> PDF |
Kao posljedica uništavanja šuma i planinskih pašnjaka nastaju bujice (vodoperine i divlji planinski potoci), rak rana naše poljoprivrede jer umanjuju proizvodnu snagu zemljišta. Bujice treba predusresti razumnim iskorišćivanjem šuma i pašnjaka i na taj način zaštititi zemlju i narod od toga zla. Stoga je za Hrvatsku i Dalmaciju donesen zakon o uređenju bujica 1895., a za cijelo kraško područje 1930. Od 1941. do 1945. Za vrijeme Drugog svjetskog rata malo se ili nikako vodilo računa o šumsko uzgojnim načelima, šume su sječene i opustošene gdjegod su bile na dohvatu okupatoru. Od 1945. do danas. 1947. proglašena su i objavljena dva osnovna zakona: Opći zakon o šumama i Opći zakon o zaštiti šuma od požara. Oba ova savezna zakona ostavljaju široko područje rada narodnim republikama za razradu i dopunu osnovnih propisa, svaka prema svojim svojstvenim potrebama. Uz ove savezne zakone, narodne republike su izdale posebne zakone, naredbe, pravilnike i uredbe, u vezi sa unapređenjem oblasti krša. U svrhu rješavanja problema držanja koza na kraškom zemljištu, N. R. Bosna i Hercegovina i N. R. Crna Gora izdale su uredbu o zabrani držanja koza 1947., a N. R. Hrvatska uredbu o paši i brstu koza u šumama i na šumskom zemljištu 1949. U Sloveniji nije bila koza udomaćena, pa se držanje koza nije nikada ni postavljalo kao neki osobiti problem. Ove uredbe su mnogo doprinijele očiglednom uzdizanju šikara, naime postepenom pretvaranju šikara u niske šume, naročito uredba o zabrani držanja koza. Veoma važan je i zakon, kojim su narodne republike proglasile šume i šumska zemljišta općom državnom imovinom, jer su ovim zakonom stavljene sve šume, bez obzira na vlasništvo, pod zaštitu države. Dužnost nam je da očuvamo šume koje danas postoje i da ponovo uspješno pošumimo mnoga gola područja, koja su nekada bila pošumljena, jer su šume naš najljepši ukras i naše najveće blago. LITERATURA 1. Baro Po parić : Dalmatinske šume u historiji. Glasnik Matice Dalmatinske. Zadar 1901. 2. Zbirka propisa o diobi obradivih općinskih zemalja u Dalmaciji. Zadar 1903. 3. Dr. Petar Kraljić : Kraljski Dalmatin (1806—1810.). Zadar 1912. Izdala Matica Dalmatinska. 4. Dr. Josip Balen : Naš goli krš. Zagreb 1931. 5. Ing. Adolf S er bet i ć: Razvoj šumarstva u Bosni i Hercegovini, str. 163. Sarajevo 1938. (Bosna i Hercegovina kao privredno područje.) 6. Josef Pucich : Die Karstbewaldung im österreichisch-illirischen Küstenlande. Trst 1900. 7. Konrad Rubbia : Ödlandauffortsungen, Mittel zu ihrer Förderung. (Die Aufforstung des Karstes in Österreich). Als Manuskript gedruckt. Ljubljana 1907. 8. M. Vusio : La Dalmazia presente e futura. Zagreb 1905. |