DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 61 <-- 61 --> PDF |
zjaka kroz nekoliko generacija, nakon što se populacija štetnika znatno smanjila, uništilo bi reproduktivni potencijal malobrojnih ženki, koje su još preostale. Metoda bi se mogla znatno poboljšati, ako bi se sterilizirali sojevi otporni protiv kemijskih preparata. Tada bi bilo moguće suzbijanje kemijskim sredstvima kombinirano sa sterilizacijom. Bilo bi naprotiv vrlo nepraktično provoditi ovakav postupak sa insektima, koji su štetni u stadiju imaga ili imaju dugački životni ciklus. Masovno uzgajanje i širenje parazita kao jedan od najpoznatijih načina biološke borbe protiv štetnika postizava zadovoljavajući učinak samo ako domadara ima u velikom broju. Ako je domadara malo, paraziti postaju neefikasni. A baš to vrijeme je najpogodnije za primjenu metode sterilizacije. Sterilni mužjaci zbog jakog nagona za sparivanjem sa sigurnošću pronalaze malobrojne ženke vršeći na njima svoj destruktivni utjecaj. Ovi se mužjaci prema tome s obzirom na svoje djelovanje mogu smatrati u neku ruku parazitima, samo što postizavaju veći učinak nego paraziti. Metoda se dakle može uspješno kombinirati i sa biološkom metodom. Osim sterilnosti uzrokovane x ili yzrakama postoje i druge mogućnosti u tom pogledu. Ako bi na pr. kemijsko tretiranje moglo izazvati sterilnost a ne smrt štetnika, ono bi ne samo razorilo biotički potencijal tretirane generacije, nego bi sterilni mužjaci uništili i plodnost onih ženki, koje su eventualno izbjegle trovanju. Ove mogućnosti su do sada još posve neispitane. Nužni je preduvjet za primjenu ove metode u praksi temeljito poznavanje ekologije i fizologije štetnika. Osobito je važno proučiti dinamiku populacije i faktore, koji utječu na biotički potencijal štetnika, zatim oplodnju, učinak radijacije na aktivnost spermija insekata i t. d. Sto se tiče ekonomske strane problema, pokus na otoku Curacao pokazao je, da su troškovi suzbijanja za tamošnje prilike dovoljno niski da se može govoriti o rentabilnosti metode. S obzirom da je to prvi pokušaj ovakvog načina borbe protiv štetnika, može se u budućnosti´očekivati znatno usavršenje metode. Rezultati pokusa mogu ujedno poslužiti i kao baza za slična istraživanja kod ostalih štetnika insekata. I. Mikloš Lindauist Bertil: ŠUMARSKA GENETIKA U UZGOJNOJ PRAKSI ŠVEDSKE (Njemački prijevod: Forstgenetik in der schweidischen Waldbaupraxis, II. prerađeno izdanje, 1954. god. Knjiga ima 156 str. Zaglavak za njemačko izdanje napisao dr. E. Rohmeder. Knjiga je izašla na švedskom jeziku 1946. god.) U prvom poglavlju autor iznosi historijat rada na ispitivanju oblika stabala kod raznih vrsta šumskog drveća. Na osnovu tih istraživanja došlo se do zaključka, da je oblik debla i krošnje nasljedan. Autor razrađuje pitanje o negativnoj selekciji putem sječe. Obični bor se unekim oblastima Švedske od godine 1600. pa dalje jako iskorišćavao. To je u stvari bila sječa najboljih stabala. Tako se ravnoteža između dobrog i lošeg genotipa jako poremetila na štetu dobrog genotipa. To je moguće popraviti prema mišljenju autora, oplemenjivanjem toga bora i unošenjem bora s područja gdje je on bolje kvalitete. Kod smrče nisu bili zahtjevi za visokom kvalitetom, niti za jakim asortimanom, pa je pojava degeneracije mnogo rjeđa. Breza je također sječom najboljih stabala stradala,a pored toga naginjala je od prvotnih populacija k manje vrijednim i lošim stablima. Postoji opasnost, da elitni tipovi breze potpuno izumru, a time bi se izgubio najbolji materijal za selekciju. Za hrast u Švedskoj zasada ne postoji opasnost degeneracije. Kritički osvrt je dat na sabiranje sjemena. Sa sabiranjem borovog sjemena do nedavno velika je griješka činjena. Sjeme je sabirano bez kontrole. Ono je sabirano sa soliternih stabala, koja imaju veliki urod. Pored toga sjeme je sabirano i iz degradiranih šuma. Sjeme se ne smije sabirati s onih fenotipova, koji su loši, jer su mnoga vrijedna svojstva stabla nasljedna. Isto tako je prema autoru vrednije fenotipsko stablo iz dobre populacije, nego dobro fenotipsko stablo iz manje vrijedne populacije. Provedivost tih načela kod sabiranja sjemena u praksi nije jednostavna. Sve sastojine trebaju se kartirati, a to zahtijeva jedan brižljivi studij. Od godine 1942.. radi se na kartiranju borovih sastojina. Borove sastojine su klasirane u tri grupe: 1. Plus — sastojine 2. Normalne — ili nul sastojine 3. Minus —´ sastojine U plus sastojinama, prema autoru, prevladavaju stabla s uskom krošnjom, dok su ona sa širokom krošnjom rijetka. Proredom se odstrane stabla sa širokom |