DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/1956 str. 64 <-- 64 --> PDF |
rezultate, koji ipak nisu bili dovoljni. Zato je naređeno građanima i seljacima da posade što više šumskog drveća i vo ćaka. Tako su nastale prostrane šume i voćnjaci. Moramo napose istaći, da je već u davna vremena (3000—2700 g. prije naše ere) tehnika pošumljavanja u Kini bila na dosta visokom nivou i da se tom pi tanju posvetila velika pažnja, o čem svjedoče ove vrijedne knjige: »O poljo privredi« i »Važna pravila u životu na roda«. Metode pošumjavanja koje se spominju u ovoj drugoj knjizi nisu ni do danas zastarjele. Tu su potanko opisana pravila za sabiranje šumskog sjemenja, njegova čuvanja i pripreme za sjetvu. Detaljno se izlažu upute sjetve i sadnje šumskih vrsta i voćaka obzirom na pedološko-klimatske uslove i biološke osebine mnogih četinjača i listača. Navedene su i metode vegetativnog razmnožavanja. Mnogo je mjesta poklonjeno uzgajanju mladika, a tako i odgoju sadnica u rasadniku. Kako znamo, u Evropi su takva uputstva izdavana oko 2000 g. kasnije. Sve to svjedoči o visokoj kulturi kineskog naroda još u dubokoj davnini. Ipak između 400 i 200 g. prije n. e. počelo se ponovo sistematski haračiti šume u Kini, naročito u doba ratova za ujedinjenje. To ie uništavanje šuma napredovalo kako je napredovao i porast stanovništva, a stim u vezi i potreba obradive zemlje. Tokom stoljeća paljene su prostrane površine šuma, da bi se oslobodile za poljoprivredu. Od polovine 14 do polovine 17 vijeka n. e. u provincijama Jugocentra i Istoka bilo je sasječeno više od oolovice šuma. Ustanički pokret Taj-ping (t. j . -Opći mir) revolucionarnih seljaka proti omražene mandžurske dinastije počeo je 1851 g., a dvije godine kasnije bio je osvojen Nanking. U provincijama Kiangsu na sieveru i Čekiang na jugu Nankinga, taj je pokret prerastao u velik rat. Plaćen je sa 20 miliona ljudskih žrtava i opustošenjem prostranih šuma Istoka i Sjeverozapada. Šume duž kineske istočne željezničke pruge, eksploatirale su ruske kapitalističke haramije, a na međi Koreje — japanski imperijalisti. Osobito se intenzivno haračilo po najboljim šumskim masivima poslije 1931. g. kad su šumska područja Sjeveroistoka zauzeli Japanci. Tako je bilo i za vrijeme gazdovanja reakcionarne vlade Čang kaj-šeka, kad je Japan eksploatirao tzv. »Šumsko more« na sjeveroistoku Kine. Od 1931. do 1947. g. odvukli su Ja panci više od 90 miliona kub. m drvnog materijala i to samo najvrednijih tru paca, a drugo su ostavili u šumi da trune i posluži kukcima i požarima. Tako je većina vrijednih šumskih masiva uz plovne rijeke i željezničke pruge bila uništena ili obezvrjeđena neurednim sječama. Posljedica je tog stoljetnog razaranja i pustošenja, da je danas na teritoriju Kine 277 miliona hektara goleti. Do pobjede Revolucije nije bilo u Kini pravog gospodareja šumama, uprava je bila tek formalna, a iskorišćavanje šuma bilo je prepušteno stihiji. Kotarske i provincijske vlasti gledale su na šumu kao na izvor novca i dopuštale sječe kad im se prohtjelo. Žiteljstvo je pljačkalo šume i prodavalo drvo. Zaštite od požara gotovo nije ni bilo. To pokazuje činjenca, da je u zadnjem deceniju (1940—1950) samo na sjeveroistoku Kine izgorjelo više od 50 miliona kubnih metara drveta. Šume se nisu uređivale, pa nije bila poznata ni drvna zaliha, niti se moglo voditi gospodarenje po planu. Prorede se također nisu vršile. Do apsurda bio je neznatan broj šumarskih stručnjaka školovanih u zemlji. Ono par šumarskih fakulteta davalo je godišnje svega 2 do 3 apsolventa. Osnovni kontingent malobrojnih specijalista šumara školovao se u Engleskoj, Francuskoj, Kanadi, USA i u drugim zemljama. Međutim i tako malom broju šumara nije. bilo omogućeno da rade u struci. Takvo je bilo stanje šumarstva u Kini do 1949. g. t. j . do dolaska na vlast Centralne Vlade Kineske NR. Danas šumski fond Kine (s otocima) zaprema 66,806.000 ha. Od toga je 48,738.000 ha (72%) državni šumski fond, a 18,068.000 ha (28%) su privatne šume (zemljišne zajednice, vlasništvo nacionalnih manjina, seljačkih kooperativa, općina i t. d.). To nisu točni podaci, jer nije gotova inventarizacija koja se sada obavlja. Procenat je šumovitosti 6,8%, ali je zemlja veoma nejednoliko pošumljena (vidi tablicu). Najšumovitija je Sjeveroistočna Kina (18,7%) i Unutrašnja Mongolija (14,9%). U tim su rajonima usredotočeni znatni šumski masivi industrijskog značenja u kojima prevladavaju četinari, napose tjenšanska smrča. Najslabije je posu |