DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 26 <-- 26 --> PDF |
Zaključak 1. Pojava ugibanja kore na topolama poprimila je posijednih godina epifitotičan karakter. 2. Tragovi ugibanja kore na starijim kulturama i sastojinama dokazuju, da su´ se i u prošlosti takve zaraze pojavljale u većim razmjerima, potraj ale nekoliko godina, a iza toga su se više godina pojavljivale u neznatnoj mjeri. 3. Izgleda, da su naročite klimatske prilike sa nekoliko posij ednih vrlo vlažnih godina, visoki vodostaji vodotoka i proljetnje poplave, slabo poduzimanje zaštitnih mjera pogodovale i izazvale ugibanje kore u tako širokim razmjerima. 4. Nove zaraze se ne mogu otkriti za vrijeme vegetacije, jer se tada vanjski znakovi oboljenja ne vide. Prvi simptomi oboljenja kore vide se katkada tek kasno ujesen, a relativno najbolje u proljeće prije i za vrijeme listanja topola. 5. Pretpostavlja se, da se fruktificiranje gljive Dothichiza populeaSacc. dešava u našim prilikama krajem travnja i tokom svibnja i početkom lipnja, a isto to vrijeme, da je ujedno i period najveće opasnosti za nastajanje novih zaraza. 6. Obrašćivanje oboljelih mjesta kore počinje tokom svibnja i produžuje se tokom trajanja vegetacije. Iako tragovi u starijim kulturama i sastojinama potvrđuju, da u povoljnim slučajevima dolazi do obrašćivanja rana, nije ono uvijek dokaz, da je na tom mjestu oboljenje preboljeno ili lokalizirano. Pod izvjesnim još neutvrđenim okolnostima, oboljenje se proširuje i dovodi do stvaranja novih rakastih obraslina, odnosno do otpadanja vršnih izbojaka krošanja ili ugibanja čitavih sadnica i stabala. 7. Postanak karakterističnog mjesta oboljenja, koje se pojavljuje na dvogodišnjim sadnicama i mladim stablima na prelazu dvogodišnjeg dijela sadnice ili stabla u jednogodišnji vršni izbojak, čini se, da se može tumačiti kao posljedica jakog proljetnog oštećivanja od insekata tek izlistalih vršnih pupova i donošenja spora gljive D. p. Sacc. 8. Karakteristične su pojave: a) Oboljela mjesta nalaze se na jednogodišnjim izbojcima (sadnice Vi, 1/-2 izbojci iz panjeva matičnjaka, jednogodišnji vršni izbojci dvogodišnjih sadnica i stabala) — uvijek na donjem dijelu — do izvjesne visine, koju je izbojak dorasao približno krajem lipnja protekle godine (1955.). b) Izbojci iz korjenjaka (sadnice Vs), kojima su najkasnije do kraja srpnja odrezane grančice (ili su okidane kao mali i nježni zaperci), bili su približno jednako oboljeli kao i izbojci iz panjeva matičnjaka istih topola, kojima nisu uopće odrezivane grančice niti trgane kao »zaperci«. c) Ugibanjem kore bili su zahvaćeni izbojci iz reznica (sadnice Vi) kao i izbojci iz korjenjaka (sadnice Vs) i onih topola, kojima ne izrašćuju postrani izbojci (grančice, P. berolinensis, P. candicans, P. serotina). 296 |