DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 43     <-- 43 -->        PDF

Osim toga služila je još slijedeća literatura:


1. G. Dupont : Distillation du bois. Paris 1924 g.
2. L. Wise — J. Jahn: Wood Chemstry. New-York 1952. g.
3.
R. Sieber : Die Chemisch-technischen Untersuchungs-Methoden der Zellstoffund
Papier-Industrien. Berlin 1943 g.
4. G. Bugge : Industrie der Holzdestillations Produkte. Dresden-Leipzig 1927 g.
SUZBIJANJE GUBARA AVIOMETODOM U ŠUMAMA KOTARA
NAŠICE 1956. god.


Dr. Milan Anđroić — Zagreb


Uvod


N
N
apad gubara 1956. god. nije bio neočekivan. Već 1952. godine postojali
su klimatski uvjeti koji su favorizirali njegovo razmnažanje pa je
već 1953. god. konstatirana progradacija. Uslijed nepovoljnih klimatskih
prilika slijedećih godina odgodjena je kulminacija, tako da je u 1956. god.
zaraza dostigla takove razmjere, da je šumama prijetio golobrst. Ipak u
1956. godini zaraza je pokazala neke značajke koie nisu bile uobičajene
u dosadanjim pojavama. Prije svega centralni spačvanski bazen ostao je
postedjen od intenzivnog napada. Intenzitet je dostigao goleme razmjere
u Srbiji. U Hrvatskoj je kritičnim intenzitetom bio napadnut zapadni predjel
počam od Stupničkog luga (šumarija Karlovac), te preko Šašinovačkog
luga (fakultetska šuma) i bjelovarskog područja na jug, zahvativši
područje šumarija Dubica, Šaš i Lipovljani. Jači napad konstatiran je i
na području šumarija Donji Miholjac, Koska i Našice, te u Lici i Hrvat.
Primorju. Jedna od značajki ovogodišnje gradacije jest činjenica da se u
neposrednoj blizini jako zaraženih šuma nalazile šume, u kojima ili nije
bilo legala, ili ih je bilo veoma malo. U nekojim šumama legla su bila
mnogobrojna i mala što je karakteristično za kulminaciju dok su legla u
drugim šumama bila veoma dobro formirana, velika i puna, što je karakteristično
za progradaciju. Ukupna površina zaraženih šuma bez obzira na
intenzitet bila je ipak u NR Hrvatskoj znatna dok ie zaraza u voćnjacima
bila neznatna i poljoprivredni stručnjaci nisu imali potrebe da pristupe
većim akcijama, iako su bili spremni za akciju u slučaiu da se gubar preseli
iz šume u voćnjake. Šumari su već tokom jes*eni i zime poduzeli mjere
suzbijanja jajnih legala uglavnom premazivanjem petrolejom. Rezultati
nisu bili dobri i oni su mogli kostatirati neuspjeh t. j . pilenje gusjenica iz
petrolejom premazanih legala.


Komisija za suzbijanje gubara osnovana pri stručnom Udruženju
šum. privrednih organizacija stala je na stanovište da se ove godine pristupi
suzbijanju putem aviona na onim površinama, gdje je intenzitet
napada takav da šumama prijeti golobrst.


Među tim površinama nalazile su se i površine na području šumarije


D. Miholjac, Đurđenovac i Našice, pa ćemo se u ovom prikazu ograničiti
na akciju suzbijanja gubara avionima na ovome sektoru.


ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 44     <-- 44 -->        PDF

U ovogodišnjoj akciji sudjelovalo je ratno zrakoplovstvo JNA-e koje je pružilo
šumarskim stručnjacima veliku pomoć pored toga što je dalo ipilote i avione još i
tim što je organiziralo službu veze i meteorološku službu. Stvoren je prisan kontakt
između pilota i šumarskih stručnjaka, što je mnogo pridonijelo da se lakše savladaju
teški terenski radni uvjeti i što je konačno imalo za rezultat odlični uspjeh ciiele
akcije. Savezna uprava za zaštitu bilja, Sekretarijat za šumarstvo, Stručno udruženje
privredno-šumskih organizacija te upravitelji šumarija: D. Miholjac, Đurđenovac i
Našice zajedno sa Kotarskim štabom za suzbijanje gubara sačinjavali su jedan solidan
organizam u kojemu je svaki član savjesno ispunjavao svoju dužnost.


Kotarski štab sačinjavali su:


D. Jovanović, potpredsjednik Kotara Našice — predsjednik štaba; ing. M. Matezić,
ing. S. Ivković, ing. Zivković i ing. Jure Kulaš, članovi štaba.
IZBOR POVRŠINA


Kod izbora šuma koje će se zamagljivati iz aviona vodilo se računa
-o već dosada poznatim principima:


1. da se odaberu šume sa kritičnim intenzitetom zaraze. To znači
šume u kojima je intenzitet takav da sastojinama prijeti golobrst ili da
će izgubiti više od polovice površine asimilacijskog aparata.
2. Da se odaberu najvrednije šume hrasta lužnjaka bilo u čistim sastojinama
bilo u smjesi sa drugim vrstama drveća.
Prigorske šume bukve i hrasta kitnjaka u principu nismo uzimali u
obzir za zamagljivanje. No u pojedinim slučajevima gdje bi tehnički vrijedna
bukova stabla u slučaju golobrsta mogla biti izvrgnuta suncu što
bi imalo za posljedicu upalu kore i napada gljiva, uzimali smo i takove
sastojine u obzir. To je bio povod da smo se u kotaru Našice odlučili za
500 ha prigorskih šuma hrasta kitnjaka i bukve.


U obzir su došle i kvalitetno lošije sastojine hrasta lužnjaka, koje će
uskoro doći na red za sječu pa se očekuje urod žira za naplođenje (slučaj
visoko Brešće šum. D. Miholjac).


Imali smo u vidu također i šume u koje bi zbog blizine intenzivno
zaraženih šuma mogle gusjenice biti prenesene vjetrom (Slučaj šume To


polovac šumarije Đurđenovac),
broj legalä.
a u kojima je također konstatiran veći
Prema tome odabrali smo za tretiranje avionima:
površinepovršinepovršine
na
na
na
području šumarije Donji Miholjac
području šumarije Đurđenovac
području šumarije Našice
3200 ha
1200 ha
560 ha


Unaprijed smo znali da izbor ovih šuma nije definitivan i da se može
dogoditi da šume sa velikim postotkom legala mogu biti manje obrštene
nego one u kojima nije nađen toliki broj legala ili je ovaj mnogo manji.
Takav je slučaj bio 1949. god. u Spačvi. Šum. predjel Lože bile su intenzivno
zaražene no gusjenice su vjetrom bile prenošene iz ovih šuma u
druge predjele. Naprotiv u šumi Dubovica i Jasen je, koje uopće nisu bile
predviđene za tretiranje, konstatirano je intenzivno brštenje gusjenica,
koje je vjetar prenio ovamo, tako da je tim šumama pretio golobrst.


Zbog toga smo u odabranim šumama organizirali dobru opažačku
službu i postavili dovoljan broj kontrolnih ploča.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 45     <-- 45 -->        PDF

KARTIRAN JE SUMA


Odabrane šume ucrtali smo u gosp. karte mjerila 1 : 50.000. Sa takovim
kartama snabdjeveni su i piloti, koji su pored toga imali još i sekcije
mjerila 1 : 100.000. U karti smo površine podjelili na pojedine prostorije,
označili mjesta za signalna platna, kojima su te prostorije obilježene na
terenu, mjesta gdje su postavljene kontrolne ploče te mjesta entomološke
stanice i osmatračnice. Ovakav način rada mnogo je olakšao pilotima i
rukovodiocu akcije kod sporazumjevanja putem radija o količini insekticida
koja se treba deponirati na pojedine prostorije, o eventualnim promjenama
koje bi se dogodile u prije utvrđenom redosljedu zamagljivanja,
i t. d. Prostorije smo obilježili rednim brojem prema tome kako su
dolazile na red za zamagljivanje.


: JQ


...» I, HOUTUOLHE PlD(-L


F" StAHALNA PIATWfl


GÄANICS PftssroT&JA


RIMSKI BKOJevi CHMAČUJU


ttE&OilÜEB Tf&r/R*.HiH PROirc




ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 46     <-- 46 -->        PDF

Svaka prostorija ograničena je na terenu signalnim platnima ucrtanim
u kartu. U karti je još obilježena površina prostorije te količina insekticida
koji bi se trebao deponirati. Prema toj količini određen je broj


Fxi


lijetova iz koeficijenta gdje je »F«-površina prostorije (u ha), »i« je


količina insekticida koja se mora deponirati na jedinici površine i »v« je
količina insekticida koju stvarno nosi jedan avion. Na samoj karti smo u
dotičnu prostoriju odmah unašali poslije svakog lijeta datum zamagljivanja
i broj aviona koji su u pojedinim lijetovima sudjelovali.


Prostorije smo odabirali tako da bi one sačinjavale po mogućnosti
pravokutnik što veće dužine (vidi prilog). Veća dužina je pogodnija jer je
pilotima lakše letenje, a okretanje nije često. Ipak u tome se ne smije
pretjeravati. Najbolje je ako ta dužina iznosi do dva kilometara. Preko
3 km dužina nije povoljna i piloti se na takovoj površini teže snalaze,
odnosno ne mogu polagati prugu jednu do druge, što je veoma važno za
uspjeh zamagljivanja.


Površine smo raspodjelili u prostorije tako da pilot leti u pravcu
sjever-jug, jer je letenje u´ pravcu . . . zapad istok neprilično za vedrog
vremena naročito kod izlaska i zalaska sunca. Ipak i tu su dopuštena izvjesna
odstupanja. Pravilan raspored prostorija mnogo olakšava rad pilotima,
pa je to veoma važan posao koji rukovodilac mora obaviti zajedno
sa pilotom, naročito u brdskim predjelima.


U našem slučaju raspored prostorija izvršen je bez obzira na granice
šum. predjela. Najdulja stranica pravokutnika iznosila je nešto preko 3,5
km. Cjela površina podjeljena je u 7 prostorija s time da se zamagljivanjem
počne prvo u šumama u kojima je zaraza bila najjača da bi se štete
zbog brštenja do zamagljivanja svele na minimum.


UZLETIŠTE


Već prilikom izbora šuma za zamagljivanje, predstavnik pilota izabrao
je mjesta koja bi došla u obzir za uzletište. U ovome predjelu (iako je teren
ravan) nije bilo lako naći pogodan teren zbog vode koja se u proljeće
zadržava na tlu. Osim toga uzletište mora biti što bliže šumi, i mora biti
pristupačno vozilima radi dovoza insekticida i pogonskog materijala. Takav
teren nađen je neposredno kraj sela Čačinaca. Ovaj aerodrom ležao
je centralno i mogao je poslužiti za sve šume koje su u tom kraju bile
određene za zamgljivanje. Osim obilježavanja nije trebalo nikakovih drugih
radova na ravnom terenu koji nije bio podvodan i avioni su se mogli
lijepo spuštati i uzlijetati. Uzletište je bilo označeno bijelim zastavicama,
na njemu je postavljen šator za smještaj ljudstva i radiostanice. Od meteoroloških
instrumenata imali smo anemometar, kojega nam je dala na
upotrebu Hidrometerološka služba u Zagrebu.


Osoblje i njihov smještaj


Letačko osoblje i mehaničari bili su smješteni u Cačincima. Rukovodioc osoblja
bio je poručnik pilot Tihomir Babić. Ostalo osoblje: piloti: kapetani Jelak i Kovačić
te 3 mehaničara, podoficir meteorolog, 2 vojnika vezista i vojnici za čuvanje avi




ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 47     <-- 47 -->        PDF

ona i materijala. U Cačincima u stanici Narodne Milicije nalazila se kancelarija letačkog
osoblja. Poručnik T. Babić neobično je savjesno vodio evidenciju o lijetovima
aviona, o utrošku insekticida i benzina o meteorološkim izvještajima. Bio je tu i
dnevnik rada, u kojega su ubilježene konferencije održane sa štabom, sa stručnim
rukovodiocima kao i svi važniji događaji odlučni za akciju. Na zidu su bile izvješene


* * %r´


SI. 1. Piloti i mehaničari koji su vršili
zamagljivanje šuma u kotaru Našice.
Foto: Zivković


nalPoliene sekciie sa ucrtanim površinama šuma koje će se tretirati, njihova razdi-
Sba na površSgrafikonf izvršenih lijetova i t. d. Odmah po ulasku u ovu prostor
i m0^r!tts& savjesnost i ozbiljnost, kojom su rukovod´ioc i ostalo letacko
-osoblje pristupili ovoj akciji.


SIGNALIZACIJA NA TERENU


U ovoj akciji nisu´ nam stajali na raspoloženju signalni baloni, koji
se ustalom u velikoj akciji 1949. g. nisu pokazali praktičnim, pa smo se
morali poslužiti drugim sredstvima za obilježavanje prostori a_ za zamagljivanje1^
Odbačeni su također dimni signali. Oni zahtijevaju.velikibro| radnika
koji trebaju da pale vatre. Osim toga teško je postići istodobno pa-


SI. 2. Signalna platna istaknuta su na
markantnim stablima
Foto: Androić


lenje vatre, a i dim ne ide uvijek iznad visokih krošanja, te ga piloti
uopće ne vide. Stoga smo ovaj način kao nepouzdan i nepraktičan odbacili,
pa smo pristupili označavanju sa signalnim platnima koje smo postavljali
na dominantna stabla uglavnom na prelomnim točkama (uglovima) prostorija
i na duljim stranicama u razmaku od 500—1000 m. Platna su bila




ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 48     <-- 48 -->        PDF

naDeta na drvenom okviru 2 X 1 m i pomoću 6—8 metarske motke istaknute
na vrhu najviših stabala. Veoma lijepo su ih vidjeli iznad zelene površine
šume, te su piloti bili ovim načinom signalizacije veoma zadovoljni.
Osim toga signali su stalno stajali dok se ta površina ne zamagli, pa je
otpala potreba da radnici stalno budu na tim mjestima. Tako su izbjegnute
teškoće u vezi signalizacijom dimnim znakovima (pravovremeno palenje
vatre, nemogućnost sporazumijevanja i t. d.) Istina postavljanje ovakvih
signala nije bilo lagano, ali su prednosti pred ostalim metodama obilježavanja
velike, a u velikim kompleksima ravničarskih šuma, dobro
obilježavanje prostorija je jedan od prvih uvjeta uspješnog zamagljivanja.


SLUŽBA VEZE


Bez dobro organizovane obavještajne službe izvođenje akcije zamagljivanja
šuma je veoma teško. I najbolje sastavljeni plan rada može biti
poremećen nepredvidivim uzrocima (promjena mteor. uslova, kvar aparata
i t. d.) i tada je potreban hitan dogovor stručnog rukovodioca akcije^
sa pilotima i rukovodiocima u šumi. A u slučaju kada se akcija vrši po
određenom planu iskrsne toliko pitanja, veoma važnih za vršenje zamagljivanja,
a koja se moraju odmah poslije lijeta ili čak za vrijeme lijeta riješiti
dogovorom između pilota i rukovodioca. Dogovor za vriieme lijeta je
ograničen no on se ipak može izvršiti tako da avioni češće nadlijeću osmatračnicu
(ili drugo ugovoreno mjesto) odakle mu se prema ugovorenim


<


SI. 3. Male radiostanice su poslužile za
vezu između uzletišta i šume.
Foto: Androić


znacima barjacima ili platnom može saopćiti što se želi. Najvažnije je
ipak da rukovodioc akcije ima mogućnost dogovora neposredno poslije
izvršenog lijeta, odnosno između dva lijeta kao i prije dolaska aviona nad
šumu. U obzir dolaze: primjedbe o zamagljivanju, o vremenu, o broju
aviona koji će sudjelovati u slijedećem lijetu, o količini insekticida, o
eventualnim popravcima, o signalizaciji, promjeni rasporeda zamaglji


i




ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 49     <-- 49 -->        PDF

vanja i t. d. Možemo kazati da je uspjeh akcije ovisan u prvom redu o


službi veze. Mi stoga ne možemo dovoljno naglasiti od kolike su nam po


moći bili mali radio prijemnici i odašiljači koje nam je Armija dala na


raspolaganje.


Jedna radiostanica bila je na aerodromu, jedna u šumi, gdje je bio


centar osmatračke i entomološke službe i gdie se nalazio stručni rukovo


dioc. Aerodrom je bio povezan telefonskom linijom sa uredom pilota u


Cačincima, tako da se razgovor sa njima mogao vršiti i kada se oni nisu


nalazili na uzletištu. Veza rukovodioca sa šumom vršila se putem kurira.


Mobilne radiostanice su bile uvijek uz rukovodioca pa je kontinuirana


veza bila uvijek osigurana.


Pored ovako dobro organizirane veze, rukovodioc je češće imao sa


stanke sa pilotima gdje bi onda razmatrali detaljno sve ono što bi zahtje


valo razjašnjenje i rješavali sva pitanja koja bi iskrsla tokom zamaglji


vanja ili koja je trebala riješiti za pravilno odvijanje rada.


Služba osiguranja


Avijatičari su imali na raspolaganju motorno vozilo koje je za tu svrhu dao ing.


V. Zivković upravitelj iz Đurđenovca, a koje je za cijelo vrijeme zamagljivanja bilo
pripravno u najbližem mjestu, koje je bilo dostupno šumi koja se zamagljuje. U šumi
i u aerodromu nalazile su se ručne apoteke i materijal za prvu pomoć, da bi u slučaju
nezgode taj materijal bio pri ruci. iNe treba žaliti nikakavog truda kad se radi
o´ tome da se osiguraju životi naših ljudi.
ENTOMOLOŠKA SLUŽBA


Entomološka stanica bila je smještena neposredno u šumi koja se je
´zamagljivala. Ona je bila snabdjevena svim potrebnim materijalom za brzu


diagnozu oboljenja uslijed patogenih mikroorganizma, počam od mikro


skopa pa do potrebnih kemikalija i boja. Gusjenice su se oregledavale


prije i poslije zamagljivanja. Pregledavale su se na bakteriiske bolesti,


SI. 4. U poljskom entomološkom laborato


riju vršio se pregled gusjenica na bakte


rijske i virusne bolesti.


Foto: Androić


mikrosporidije i viruse. Uzimala se i krv gusjenica te se posmatralo djelovanje
insekticida na krv, kod zamagljenih gusjenica. U stanicu su se
dnevno donosili i ekskrementi gusjenica sa kontrolnih ploča, crtali gra




ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 50     <-- 50 -->        PDF

fikoni uspjeha, ocjenjivao intenzitet brštenja u zamagljenim i nezamagljenim
površinama. U stanici se pravio raspored rada za zamagljivanje,
vršila kontrola djelovanja insekticida, disperzija čestica u šumi i obavliao
sav stručni posao, jer je rukovodioc akcije ujedno rukovodio i entomološkom
službom. Sakupljeni su insekti koji su padali na tlo poslije zamagljivanja
a na temelju toga materijala moći će se vršiti daljnje studije o
biocenozi.


Entolomološka služba je uspješno obavila svoj posao i mnogo pridonijela
kod naknadne revizije površina za zamgljivanje, odbacujući sve one
površine gdje intezitet brštenja nije bio kritičan* i sdje nije prijetila šteta
od brštenja. Na temelju podataka entomološke službe, mogli smo reducirati
površine. Tako se odustalo od zamagljivanja Velikog i Niskog Brešća
i Polona, te šuma na području šumarije Đurđevac, čime se površina
određena za zamagljivanje smanjila za oko 30%, što predstavlja znatnu
novčanu uštedu.


PREGLED SUME I PRIPREME PRIJE AKCIJE


Upravitelji šumarija sa svojim osobljem pratili su izlazak gusjenica
na terenu. U laboratoriji Zavoda za zaštitu šume donijeli smo oko 50 legala
sa područja šuma koje su bile predviđene za tretiranje. Već 28 i 29. IV.
primijetili smo izlazak gusjenica. Izlaženje se završilo 6. V. 1956. Iz samo
jednog od 50 legala nisu se izlegle gusjenice (2%). Iz ostalih legala gusjenice
su se gotovo 10C%> izlegle. Nismo primjetili niti jednog parazita. Mortalitet
mladih gusjenica nastupio je tek nakon 5 dnevnog gladovanja. Po
svemu sudeći gusjenice su bile dobrog zdravstvenog stanja i fiziološki
jake. Pošto smo sa terena bili obaviješteni da su gusjenice koncem mjeseca
počele izlaziti iz legala, naručili smo avione za 2. V., no oni su zbog lošeg
vremena mogli doletjeti tek 8. svibnja. 9. svibnja izvršili smo zajedno sa
pilotima pregled šuma. Najveću pažnju obratili smo na šumu Ivovaču,
gdje ie intenzitet zaraze bio najjači. Šuma je bila u punom listu, dan veoma
lijep i u šumi se moglo čuti padanje izmetina, iako su gusjenice bile
u 1. i 2. stadiju. Lišće je bilo perforirano tek početnim grizotinama mladih
gusjenica. Većina gusjenica brstila je na hrastovim stablima u gornjim
djelovima krošnje. Trebalo je dakle sa akcijom početi što prije, dok su
gusjenice mlađe, osjetljivije na insekticid i dok ne pričine brštenjem veće
štete. Nalazili smo u šumi i zlatokraja. Njegove gusjenice već su bile
odrasle, a po koje stablo van šume obršteno. Hrastov savijač se već bio
smotao u lišće radi kukuljenja. Veći broj gusjenica gubara na donjim stranama
lišća bio je u 2. stadiju.


Iste večeri održana je konferencija u Boljari sa lugarskim osobljem.
Svi su unozoreni na najvažnije momente biologue gubara, na štete, na
ocjenu intenziteta napadaja, na važnost akcije koja se poduzimlje i na
njihove dužnosti u toi akciji. Kako su kontrolne ploče već prije bile po


* Pod kritičnim intenzitetom smatramo onaj intenzitet kod kojega su štete od
brštenja veće od troškova suzbijanja. Kod toga intenziteta suzbijanje je rentabilno.
320




ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 51     <-- 51 -->        PDF

stavljene, to smo komparacijom morali ustanoviti i koliki je intenzitet
brštenja u pojedinim šumama. Na temelju toga donijeli smo redoslijed


koiim će se površine zamagljivati.


10. V. uspostavljena je radio veza Boljari-Čačinci i telefonski linija
aerodrom mjesto Čačinci.
AKCIJA ZAMAGLJIVANJA


Zamagljivanje je započelo 10. VI. navečer u šumi Ivovači. Akciju su
izvodila 3 aviona. Vrijeme nije bilo naročito povoljno i odmah poslije
odlaska aviona počela je nadati kiša, koja je padala cijelu noć. Avioni
koji su došli ujutro (2) vratili su se zbog nepovoljnog vremena. Loše vrijeme
potrajalo je sve do 16. V, pa je svaka akcija bila nemoguća. 16. V.
poslije podne vrijeme se poboljšalo te se je moglo nastaviti sa zamagljivanjem.
Budući zamagljivanje šume Ivovače nije zadovoljilo radi toga
što je neposredno nakon zamagljivanja pala jaka i dugotrajna kiša, morali
smo je ponovo zamagliti.


Tretirano aviometodom


a Slini- predjel -as
M r. -* Opaska
ć-H


c c c c


a


« Q


a.
Q -e> Q -3 o 8 3
Zlog ki5e


i. lvovača 239 10.V. 224 12.V. 179 13.V. 12 16.V. 358 773
zamagljivanja


ponovljeno


2. Rašetina 402 10.V. 12.V. 16.V. 149, 17.V. 5.52 701
3.
Kapelački lug
Grede 1334 17.V 134 18.V. 536 19.V. 492 20 V. 806 71 V. 324 2292
4.
Lipik Eragustinec
Grede A 289 18.V. 29 19 V. 514 543
5. Polom 184 2 I.V. 268
268
Ukupno 2448
5577


17. V. i slijedećih dana nastavilo se sa zamagljivanjem, prema redoslijedu
vidljivom iz tabele.
Napomenuti je samo jednu veoma zanimljivu pojavu, koja se dogodila
18. V. i ponovila 19. V. ujutro. Vrijeme je bilo veoma tiho i nije se
moglo primjetiti niti neznatno pomicanje lišća. Avioni su doletjeli u 4
sata. Započeli su sa zamagljivanjem. Međutim insekticid se nije taložio
već se znatni dio dizao u zrak te sam bio prisiljen da prekinem zamagljivanje.
Tek oko 5 sati kada su avioni ponovo došli taloženje je bilo veoma
dobro. Za sada ne možemo protumačiti ovu pojavu ali smatramo da je
uzrok u velikoj temperaturnoj razlici zraka i za´grijane magle koja je
izlazila iz aviona.


Akcija u Donjem Miholjcu završena je 21. V. navečer. 22. V. navečer
zamagljeno je 150 ha u šumariji Koska. U toku zamagljivanja počela je
padati sitna kiša, ali je zamagljivanje bilo vrlo dobro i šuma je bila obavijena
maglom.


321




ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 52     <-- 52 -->        PDF

23. V. nastavilo se zamagljivanjem u Zukojevačkoj planini na području
šumarije Našice. U šumi su izmetine padale intenzivno, a nekoja
stabla dobrim djelom obrštena. 24. V. završeno je zamagljivanje u ovom
području, a time i cijela akcija u kotaru Našice.
SI. 5. Avion zamagljuje
Foto: Androić


UTVRĐIVANJE USPJEHA ZAMAGLJIVANJA


Već smo spomenuli da smo zbog utvrđivanja uspjeha zamagljivanja
kao i radi uvida u intenzitet brštenja postavili na području šumarije Donji
Miholjac oko 15 kontrolnih ploča. Ploče su bile postavljene i u ostalim
šumama kotara Našice koje su predviđene za avioakciju. Grafikoni u prilogu
pokazuju rezultate mjerenja na kontrolnim pločama. Poslije zamagljivanja
na svim pločama količina izmeta naglo je pala, pa se uspjeh ne


SL 6. Uzimanje podataka sa kontrolnih
ploča u tretiranim šumama.
Foto: Androić


može sumnjati. Napominjemo da su gusjenice za vrijeme zamagljivanja
bile u 2. i 3. stadiju a to je upravo stadij kada intervencija ima najbolji
uspjeh. Pored kontrolnih ploča, za vrijeme i poslije zamagljivanja pregledavali
smo sastojine, pa smo odmah po zamagljivanju mogli konsta




ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 53     <-- 53 -->        PDF

323




ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 54     <-- 54 -->        PDF

tirati padanje insekata: opnokrilaca, kornjaša, gusjenica leptira i dr. Prolazeći
kroz šume koje nisu bile zamagljene mnoštvo komaraca stvarale su
velike neprilike i ljudima i životinjama (konjima). U predjelima gdje
je izvršeno zamagljivanje vladao je mir i komaraca nije bilo. Na površini
lokvica u šumama moglo se primjetiti mnoštvo gubarevih gusjenica i ostalih
insekata koji su pali uslijed otrovanja DDt-om. Primjećujemo da kiša
koja padne neposredno poslije zamagljivanja i dulje traje ispere insekticid
i zamagljivanje ne postiže željeni efekat. To je bio slučaj sa Ivovačom
gdje se zamagljivanje moralo ponoviti.


Uspjeh zamagljivanja također ovisi i o količini deponiranog insekticida.
U ovoj akciji zamagljeno je ukupno 2898 ha sa 5418 kg insekticida
ili 1,83 kg. po 1 ha. Upotrebljen je 16,5% DDT domaće produkcije (Tvornica
»Chromos« u Zagrebu) Bilo je predviđeno da se deponira 2,5 kg/ha.
Tek nakon zamagljivanja ustanovlieno je da je od tako predviđene količine
stvarno deponirano tek cea 74%. Ing. Spaić je našao da su mjerači na
avionima pokazivali (pogreškom konstruktora) 30% više nego što je iznašala
stvarna količina insekticida. U našem slučaju uspjeh je postignut jer
su gusjenice bile u mlađim razvojnim stadijima. Međutim primjeri iz Lipovliana
i Stunničkog Luga gdje je zamagljivanje vršeno kada su gusjenice
bile odrasle (V—VI st.) dokazuju da ova količina ispod 2 kg/ha ne
može imati potpuni uspjeh. To dokazuju i precizni pokusi koje je proveo
Spaić 1950 god. To naročito vrijedi za slavonske hrastike sa potpunim
sklopom, gdje površina lišća samo jednog stabla iznaša do 130 m2. Prema
tome nije svejedno kod određivanja količine insekticida da li se radi o
livadi ili poljoprivrednoj kulturi, šikari ili visokoj šumi.


ZAKLJUČAK


Kod izbora šuma za zamagljivanje u NR Hrvatskoj vodilo se računa
prvenstvo o principu rentabiliteta akcije. Intervencija protiv najezde gubara
avionima u doba njegove kulminacije ima svoje opravdanje u onim
sastojinama u kojima bi štete uslijed brštenja (gubitak drvne mase) po
vrijednosti bile veće od troškova suzbijanja. To su u prvom redu vrijedne
sastojine hrastovih šuma, odnosno mješovite sa stoj ine hrasta brijesta i jasena
u Slavoniji.


Zamagljivanje šuma na području kotara Našice obavljeno je pravovremeno
tj. dok su gusjenice bile u 2. i 3. stadiju, pa je stoga uspjeh bio
dobar usprkos nešto manje količine deponiranog insekticida (1,83 kg
16,5% DDT-a po ha). Na tome području ukupno je zamagljeno 5418 ha.


Gusjenice nisu bile bolesne niti inficirane patogenim mikroorganizmima,
a i parazitiranost entomofagima nije bila primjetna pa bi šume, da
nisu bile zamagljene, pretrpjele štete uslijed brštenja.


U toku akcije reducirana je površina koja je prvotno bila predviđena
za zamagljivanje. Reduciranje je izvršio entomolog na temelju podataka
dobivenih sa kontrolnih ploča i pregleda sastojina na intenzitet brštenja.


Naknadni pregled sastojina pokazao je da ie suzbijanje uspjelo u


svim onim sastojinama u kojima su gusjenice u času zamagliivanja bile


u mlađim stadijima. Biocenotska ravnoteža uspostavila se brzo a prisut




ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 55     <-- 55 -->        PDF

nost predatora (Calosoma, Carabusi) dokazuje da ovi nisu stradali od
insekticida. Naprotiv primjećeno je da je među prvima prilikom zamagljivanja
stradao parazit Apanteles sp. U sastojinama u kojima je intervencija
bila kasnije (V stadij) uspjeh je bio djelomičan, uslijed veće
otpornosti starijih gusjenica. U tim sastojinama količina insekticida po
1 ha morala je biti znatno veća. U takovim šumama nije postignut cilj
suzbijanja: spriječavanje golobrsta.


DRUŠTVENE VIJESTI


NAUČNA EKSKURZIJA ŠVICARSKIH
ŠUMARA U NARODNOJ REPUBLICI


HRVATSKOJ


U mjesecu lipnju 1996. g. posjetili su
našu Republiku trideset šumarskih inženjera
iz Švicarske.


To je naučno putovanje organizirao
Savez šumarskih društava FNRJ., time
da naši šumarski stručnjaci vrate posjetu.
(Naši su kolege bili u Švicarskoj
u mjesecu srpnju o. g.).


Na cijelom putu kroz FNRJ pratio je
Švicare prof. ing. Alikalfi ć predsjednik
Saveza ´šumarskih društava FNRJ
i Pintarić ing. N.


Švicari su doputovali preko N R Slovenije,
te su ih naši predstavnici dočekali
u Opatiji.


Idućeg dana učinjen je izlet na Učku,
gdje im je ing. Pleše V. održao predavanje
i upoznao sa šumarstvom na području
NOK-a Rijeka. Nakon što je iznio
brojčane podatke o šumama na tom području,
ing. Pleš e je dodao:


S obzirom na dva posve različita područja,
razvila se problematika šum. gospodarenja
u dva pravca i to:


u pravcu prebornog gospodarenja u vi-
Sim regijama i u smjeru niskog šumskog
gospodarenja karakterističnog za primorsko
područje krša s otocima sa naročitim
zadatkom pošumljavanja znatnih golih
kamenjara.


U visokim prebornim šumama gospodari
se planski. Da bi se racionalno gospodarilo
grade se kamionske šum. ceste.
Tokom 10 godina izgrađena je mreža^
šum. cesta od 200 km, a rekonstruirano
je 150 km postojećih cesta.


Na 1 ha šum. površine otpada prosječno
5 m šum. cesta.


Niske se šume krša dijele na one submediteranskog
karaktera duž obale i
sjevernih otoka i na šume mediteranskog
značaja na zapadnim stranama juž


nih otoka sa zimzelenim listačama. Tu
se provodi pretvaranje niskih u srednje
šume.


Za ljuti krš postoji desetgodišnji plan
pošumljavanja. Potrebne sadnice izvadit
će se iz rasadnika.


Postoje dvije šum. pokusne stanice, jedna
u Delnicama, za problematiku prebornih
šuma, a druga na Rijeci za pitanja
degradiranog krša.


Iz Opatije gosti su krenuli autobusom
na Rijeku — G. Jelenje — Lividrage
— Vršići — Crni lug — Del nice.


Na tom području je ing. Pleš e Vinko
upoznao Svicare sa našim šumama u
Gorskom Kotaru te iznio slijedeće podatke:


Jedan je od najvažnijih zadataka šum.
gospodarenja u fcot. Rijeka gospodarenje
s prebornim šumama, koje se prostiru
na 146.524 ha površine, a daju godišnji
etat od 459.682 m3.


Današnje je stanje šuma, a i načela
budućeg načina gospodarenja i reguliranja
prihoda u tijesnoj vezi s nekadašnjim
posjedovnim odnosima i načinom
kako se je tada gospodarilo.


U negdašnjim šumama Thurn i Taxisa
gospodarilo se na principu šumske
rente (Waldreinertragsrente)´ sa velikim
nagomilavanjem drvnih masa po hektaru
i sa oplodnom sječom sa dugim,
pomladnim razdobljem. Intenzivnom sječom
bukve težilo se pretvoriti prirodne
mješovite sastojine bukve i jele u čiste
četinare.


U bivšim šumama G y t z i postigla se
preborna struktura sastoj ina češćim prebiranjem
i ravnomjernom sječom bukve
i četinjača.


Treći su tip državne preborne šume u
kojima se preborna sječa vrši u 20-godišnjim
periodama i u kojima se ne forsira
sječa bukve.