DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1956 str. 46 <-- 46 --> PDF |
Svaka prostorija ograničena je na terenu signalnim platnima ucrtanim u kartu. U karti je još obilježena površina prostorije te količina insekticida koji bi se trebao deponirati. Prema toj količini određen je broj Fxi lijetova iz koeficijenta gdje je »F«-površina prostorije (u ha), »i« je količina insekticida koja se mora deponirati na jedinici površine i »v« je količina insekticida koju stvarno nosi jedan avion. Na samoj karti smo u dotičnu prostoriju odmah unašali poslije svakog lijeta datum zamagljivanja i broj aviona koji su u pojedinim lijetovima sudjelovali. Prostorije smo odabirali tako da bi one sačinjavale po mogućnosti pravokutnik što veće dužine (vidi prilog). Veća dužina je pogodnija jer je pilotima lakše letenje, a okretanje nije često. Ipak u tome se ne smije pretjeravati. Najbolje je ako ta dužina iznosi do dva kilometara. Preko 3 km dužina nije povoljna i piloti se na takovoj površini teže snalaze, odnosno ne mogu polagati prugu jednu do druge, što je veoma važno za uspjeh zamagljivanja. Površine smo raspodjelili u prostorije tako da pilot leti u pravcu sjever-jug, jer je letenje u´ pravcu . . . zapad istok neprilično za vedrog vremena naročito kod izlaska i zalaska sunca. Ipak i tu su dopuštena izvjesna odstupanja. Pravilan raspored prostorija mnogo olakšava rad pilotima, pa je to veoma važan posao koji rukovodilac mora obaviti zajedno sa pilotom, naročito u brdskim predjelima. U našem slučaju raspored prostorija izvršen je bez obzira na granice šum. predjela. Najdulja stranica pravokutnika iznosila je nešto preko 3,5 km. Cjela površina podjeljena je u 7 prostorija s time da se zamagljivanjem počne prvo u šumama u kojima je zaraza bila najjača da bi se štete zbog brštenja do zamagljivanja svele na minimum. UZLETIŠTE Već prilikom izbora šuma za zamagljivanje, predstavnik pilota izabrao je mjesta koja bi došla u obzir za uzletište. U ovome predjelu (iako je teren ravan) nije bilo lako naći pogodan teren zbog vode koja se u proljeće zadržava na tlu. Osim toga uzletište mora biti što bliže šumi, i mora biti pristupačno vozilima radi dovoza insekticida i pogonskog materijala. Takav teren nađen je neposredno kraj sela Čačinaca. Ovaj aerodrom ležao je centralno i mogao je poslužiti za sve šume koje su u tom kraju bile određene za zamgljivanje. Osim obilježavanja nije trebalo nikakovih drugih radova na ravnom terenu koji nije bio podvodan i avioni su se mogli lijepo spuštati i uzlijetati. Uzletište je bilo označeno bijelim zastavicama, na njemu je postavljen šator za smještaj ljudstva i radiostanice. Od meteoroloških instrumenata imali smo anemometar, kojega nam je dala na upotrebu Hidrometerološka služba u Zagrebu. Osoblje i njihov smještaj Letačko osoblje i mehaničari bili su smješteni u Cačincima. Rukovodioc osoblja bio je poručnik pilot Tihomir Babić. Ostalo osoblje: piloti: kapetani Jelak i Kovačić te 3 mehaničara, podoficir meteorolog, 2 vojnika vezista i vojnici za čuvanje avi |