DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 53 <-- 53 --> PDF |
ŠUME BARANJE Ing. L. Kolomijcev — Bilje G odine 1526. nakon bitke na mohačkom polju Baranja i dobar dio Ugarske pao je pod vlast Osmanlija, koji su vladali ovim krajevima sve do 1697. godine kada je vojskovođa princ Eugen Savojski poslije uspješne bitke sa Turcima oslobodio Baranju. Car Leopold I. Habsburgovac darovao je za zasluge radi pobjede nad Turcima tom vojskovođi jedan dio Baranje, gdje je novi vlasnik, osnovao poljoprivredno dobro »Belje« u čijem se sastavu nalazio i dio šuma. Granica dobra bila je sa istoka rijeka Dunav, sa juga rijeka Drava, sa zapada Darđansko, a sa sjevera Nemetboljsko i Pečujsko vlastelinstvo. Ukupna površina dobra »Belje« iznašala je 109.010 k. j . od toga šume 33.475 k. j. , trske u sastavu šuma 7.732 k. j. , a ostatak je sačinjavalo ziratno zemljište za poljoprivredu. Princ Eugen Savojski uživao je svoje dobro do smrti godine 1736, a onda je dobro ponovno pripalo fiskusu (carskoj komori). Godine 1784. kupila ga je od carske komore Marija Kristina, žena nadvojvode Albrehta i poklonila Karlu Ljudevitu. Posljednji vlasnik je bio nadvojvoda Albreht sin nadvojvode Fridriha. - Godine 1918 po slomu Austro-Ugarske monarhije, Saint-žermenskim mirovnim ugovorom pripalo je »Belje« bivšoj kraljevini SHS, kasnije Jugoslaviji, koja ga je proglasila vlasništvom države i predala na upravu Ministarstva finansija. U vremenu od 1918 do 1937 godine postavlja se zahtjev da šume daju najveće moguće prihode za pokriće deficita poljoprivrede. Početkom Drugog svjetskog rata Baranju okupira Mađarska. Tokom okupacije »Belje« je predano na upravljanje i uživanje jednom članu porodice Habsburg. Po oslobođenju Baranje u decembru 1944. godine upravu beljskih šuma preuzima A. P. Vojvodina, koja preko svoje direkcije šuma u Somboru sve do 2. novembra 1945 godine upravlja tim šumama. Iza toga su prema rješenju Ministarstva poljoprivrede FNRJ sve šumske površine, koje su do 1941 godine pripadale »Belju«, vraćene ponovno u sastav toga dobra. Na temelju tog rješenja Glavna direkcija državnog dobra »Belje« osniva u svome sastavu šumarsko odjeljenje, koje preko šumarija u Zmajevcu, Tikvešu, Belom Manastiru i Bilju rukovodi i upravla tim šumama, sve do 1. VIII. 1952. godine, kada su naosnovu rješenja Predsjedništva Vlade N. R. H. beljske šume izdvojene iz kompetencije državnog dobra »Belje« i predate na upravu sadašnjem Lovno šumskom gospodarstvu »Košutnjak« sa sjedištem u Bilju. Naknadnim rješenjem Izvršnog Vijeća N. R. H. u aprilu mjesecu 1953 godine pripojena su »Košutnjaku? i šume na lijevoj obali rijeke Drave (bivše vlasništvo grofa Draškovića). Na ovaj način je provedena unifikacija svih šuma u Baranji pod jednom upravom Lovno šumskog gospodarstva »Košutnjak«, koje vodi nadzor i upravu ovih šuma preko svojih lovno-šumskih uprava u Zmajevcu, Tikvešu, Bilju, Dardi, Jagodnjaku i Čemincu.* Sadanje šume Košutnjaka prostiru se u Baranji u neposrednom području rijeka Dunava i Drave u t. z. baranjskom trokutu sa desne obale Dunava od mađarske granice do Aljmaša i lijeve obale Drave od Lanke do ušća Drave u Dunav i predstavljaju jednu geografsko-privrednu cjelinu, izuzevši šume šumske uprave Čeminac, koje su teritorijalno odjeljene od većeg suvislog šumskog posjeda i čine posebno jedinstvo obzirom na vrst drveća, strukturu i ekonomsku vrijednost. Cijelokupna površina šumskog posjeda nalazi se na području N. O. Kotara Osijek te u svrhu gospodarenja u okviru opće državnog privrednog plana spadaju šume * Godine 1954. u junu, dodijeljena je »Košutnjaku« i šum. uprava Apatin koja se prostire na lijevoj obali Dunava u Bačkoj. 393 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 54 <-- 54 --> PDF |
pod Donjopodravsku privrednu oblast NRH-e, odnosno pod Šumsko privredno područje Baranja. Geografska širina šuma je 45°15 do 46°32, a geografska dužina 45°32 do 45°53 istočno od Pariza sa nadmorskom visinom od 83—94 m. Šume se prostiru u ravnici sa jedva primjetnim reljefnim razlikama. Tipski pripadaju ova tla aluvijalnim tlima, koja su mjestimično zamočvarena zbog stagniranja površinske vode i visoke razine podzemne vode. Na području šumske uprave Čeminac zastupljen je degradirani černozem i slabo podzolirana tla. U poplavnom području uz Dunav i Dravu prostiru se aluvijalne naslage debele 6—12 m. Površina aluvijalnih naslaga nastala je nanosom pjeskovitih, ilovastih i glinastih čestica rijeke Dunava i Drave, ispod koga se nalazi debela naslaga pijeska. Uglavnom područje predočuje dosta svježe, duboko tlo, mjestimično sa dosta humusa. Melioracioni radovi u svrhu odvodnjavanja zamočvarenih terena uslijed poplava započeti 1793, a završeni 1814 godine podizanjem odbranbenih nasipa od Zmajevca do Kopačeva (dunavski sektor) i od Lanke do Osijeka (dravski sektor), podijelili su cijeli šumski posjed na dva dijela: I. Odvojeni (zaštićeni) i II. Poplavni dio, koji je znatno veći od područja zaštićenog od poplave. Prostrane šume, koje leže u području izvrženom poplavi označene su imenom »Ritske šume«. Ime »Rit« potječe od mađarske riječi »ret«, koja označuje površine zemljišta na kojima voda dulje vremena stagnira. Površina poplavnog dijela ispresjecana je manjim i većim udolinama, barama i nekadanjim rukavcima Dunava i Drave, kao i manjim i većim gredama, koje pokriva samo najviša voda, čija najveća visina dosiže 5.8—6.3 m. Za vrijeme visokog vodostaja Dunava i Drave razlijeva se voda u poplavnom području i tamo ostaje dok traje visoki vodostaj. Kad vodostaj u rijeci padne, voda se povlači u korito i tada poplavno područje presuši osim pojedinih većih ili manjih nižih predjela na kojima se voda stalno zadržava. Poplavno područje predstavlja apsolutno šumsko tlo, dočim u području zaštićenom od poplava zastupljeno je relativno šumsko tlo sposobno za svaku vrst kulture. Nakon izvedenih nasipa ovo tlo postalo je zaštićeno od prekomjernog vlaženja, te su se prilike u tlu znatno izmijenile: povećana je aeracija, intenzivirana bakterijama djelatnost, tlo je humozno, izmiješano sa propusnom ilovačom koja brzo upija oborine, dočim donja naslaga nepropusne ilovače dugo drži vlagu, uslijed čega je takvo tlo sposobno za svaku kulturu. Po bonitetu su najbolje više grede, koje dolaze pod vodu tek u slučaju velikog vodostaja Dunava i Drave, dok mjesta koja plavi svaki -viši vodostaj spadaju u najlošiji bonitet, te na takvim mjestima uspijeva samo vrba ili su potpuno neplodna. Sliku o veličini klimatskih elemenata (oborina, temperature, vjetra) pružaju mjerenjatemelju tih podaBaranje: meteorološketaka vidi upliv stanice klim uat Brestovcuskih elem (Baranja) enata na te po sedručju na 394 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 55 <-- 55 --> PDF |
MJESEČNE I GODIŠNJE KOLIČINE OBORINA U m/m 1941—1950. godine Mjes. God. I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX X XI. XII. God. 1941. 21 36 21 45 51 74 80 140 41 100 68 47 724. 1´942. 57 62 32 140 30 37 31 22 17 35 52 18 535. 1943. 45 29 8 15. 105 113 32 19 46 13 181 67 672. 1944. 33 50 75 45 103 86 31 43 102 81 115 — 763. 1945. 1946. — .35 10 52 10 13 32 8 11 106 54 63 21 65 75 107 91 4 34 54 56 110 59 43 453. 659. 1947. 1948. 40 52 56 25 42 19 29 63 27 50 79 118 66 16 a12 1 31 26 22 40 61 37 13 453. 483. 1949. 12 12 32 26 47 117 37 64 39 6 100 30 518. 1950. 52 27 9 47 51 43 54 14 45 114 76 74 605. Srednji kišni faktor iznaša 66 sa mjesečnim kišnim koeficijentom 3.3—13.3. Pad ukupnih godišnjih oborina ima ´općenito smjer od jugozapada prema sjeveroistoku. Po srednjoj godišnjoj izotermi, nalazi se područje Baranje na granici hladnijeg sjevero-zapadnog i toplijeg jugoistočnog dijela Jugoslavije. Julska izoterma od 22° C zahvata čitavo područje Baranje i ukazuje da su ljetne vrućine visoke i da je prema tome mogućnost isparavanja velika i prema tome toplina je nesumnjivo glavni uzročnik evaporacije u ovom području. U proljeće je prijelaz iz hladnog u toplo vrlo nagao te se događa da se tlo uslijed topline i vjetrova jako osuši, radi čega mlade biljke mnogo trpe. Srednja jačina vjetra opažena na meteorološkoj stanici Osijek iznaša: mjesec I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God. 1.8 1.9 1.9 1.7 1.7 1.6 1.6 1.6 1.7 1.6 1.8 1.8 1.7 Mogućnost kasnih mrazeva iznosi u martu 80—90%, u aprilu 60%, a u maju 10%. Jesenji rani mrazevi dolaze u septembru s vjerojatnošću od 1%, u oktobru 4%, a u novembru 70—90%. Nivo podzemne vode nalazi se na dubljini od približno 2 metra. Ovaj se nivo neprestano mijenja, jer je ovisan o visini vodostaja u Dunavu i Dravi. Iz ovih izlaganja vidi se da su opći klimatski uslovi, tlo i ostali ekološki faktori dosta povoljni za šumsku proizvodnju t. j . dovoljno dugo vegetaciono razdoblje, dosta topline za produkciju biljne organske mase, u prosjeku zadovoljavajuće količine oborina — sve to pruža uslove za razvitak šuma. Kao indikator dobrote tla služi živi pokrov u baranjskim šumama, a koji sačinjavaju slijedeće trave i grmovi: a) u području zaštićenom od poplave: kopriva (Urtica dioica), lopuh (Petasites off.), kurika (Evonymus europea), paprat (Aspidium filix), zečjak (Geum urbanum), gušarica (Cu 395 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 56 <-- 56 --> PDF |
cubalus bacecifera), zanovjet (Cytisus), pasja trava (Polygonum aviculare), bršljan (Hedera helix), vučja noga (Lycopus europeus), paskvica (Salanum dulcamara), lokvanj (Nuphar luteum), bazga (Sambucus nigra), lijeska (Corylus avellana), bijeli glog (Crataegus monogyna), hudika (Viburnum opulus), divlja loza (Vitis silvestris), trgoljeska (Rhamnus frangula), kalina (Lygustrum vulgare), svibovina (Cornus sanguinea), a u hrastovim šumama i divlji bagrem ili civitnjača (Amorpha fruticosa). b) poplavnom području živ pokrov tla sačinjavaju: gavez (Symphitum officinalae), kupina (Rubus fruticosus), žabljak (Alisma plantago), rogoz (Scirpus lacustris), šaš (Careä brizoides), bjelušika (Imila Candida )i trska (Phragmites communis). Potpuno neobraštene površine u poplavnom području sredinom ljeta pokriva divlja repica (Roripa), koja se nakon poplave suši. Geografski i ekonomski položaj šuma je .povoljan obzirom na pristupačnost i kominikacione prilike. Granice šumskog posjeda su jasne i pregledne. Spornih granica, uzurpacija i enklava nema. Granice prema obalama Dunava i Drave mijenjaju se neprestano nasipavanjem, odnosno odronjavanjem obala, uslijed čega se površina posjeda uvijek mijenja i ne može se slagati sa površinom u katastru. Izvoz drveta iz šuma je jednostavan i lak. Drvo se izvlači sa sječina do šumske željeznice ili na obalu Dunava i Drave, a odavde dalje transportuje uskortačnom željezničkom prugom, vlasništvo kombinata »Belje« ili dereglijama i šlepovima. Visoki vodostaj Dunava i Drave pogoduje brzoj ekspediciji izrađenog materijala plovnim objektima. Dunav i Drava u svom toku imaju raznu širinu, krivudavost i oblik vodnog toka i dopuštaju transportovanje materijala drvaricama i šlepovima u velikom obimu. Brzina toka kod niskog vodostaja 0.2 m/sec. i 0 5 m/sec. u periodu visokog vodostaja. ´ Trasportovanje drvne mase omogućuju i mnogobrojni kanali, koji su ispresijecali poplavno područje. Osobito značenje za izvoz drvne mase ima t. zv. Vemeljski kanal. Drvna industrija u Baranji ograničena je na 1 pilanu u Kneževu. Pilana je na električni pogon sa kapacitetom od 9.000 m3 oblovine godišnje. Ova pilana razašilje svoje polufrabrikate u vidu neokrajčene robe pojedinim poljoprivrednim upravama kombinata »Belje« za pokriće lokalnih potreba, a jedan dio piljene građe prodaje izvan Baranje. Ostalih industrija koje bi bile veći potrošači drveta na području Baranje nema. Godišnja potreba Baranje na ogrevnom drvu premašuje proizvodnu mogućnost ovdašnjih šuma i o toj činjenici potrebno je povesti računa da se ta potreba smanji na račun uvoza ugljena, čime bi se riješio problem trajnog snabdijevanja ovdašnjeg stanovništva i ustanova sa ogrevnim drvom. Šumom obraslu površinu u području zaštićenom od poplave sačinjavaju: hrast, cer, brijest, grab, bagrem, američki orah, par sastojina crvenog hrasta (Qercus rubra) i pojedina stabla bora, ariša pa čak i 396 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 57 <-- 57 --> PDF |
bukve. To su ostaci nekadašnjih pokusa, međutim su ove vrste drveta, vrlo dobro uspjele, unatoč paradoksu, da u Baranji raste bukva. U području nezaštićenom od poplave t. zv. ritske šume sastoje se uglavnom iz samoniklih vrbovih i topolovih sastojina i dijelom umjetno pošumljene kanadskom topolom i amer. jasenom. Osim toga u ritskim šumama zastupljen je hrast, domaći jasen, crna i bijela topola, negundovac i pojedina stabla platana. Na višim gredama i ocijeditim mjestima naročito pokraj obala rijeka umjetno je zasađen i bagrem. Šume Baranje pružaju izgled primjene sastojinskog gospodarenja sa jednodobnim ili približno jednodobnim sastojinama. Sadanja je gospodarska struktura nepovoljna, jer dominiraju srednjodobne sastojine. Općenito stanje šuma je poremećeno sječama za vrijeme rata. Skoro sve bolje sastojine posječene su čistom sječom ili proređene u tolikoj mjeri da je obrast pao na polovicu od normalnog. Ova okolnost i dovela je do domi-´ nacije srednjedobnih sastojina. Prezrele sastojine ostale su na manje pristupačnim i od poplave ugroženim mjestima. Kvalitet sastojina je veoma različit. Uglavnom kvalitet raste sa porastom visine zemljišta. Najgore su sastojine panjače. U poplavnom području na stanje šuma imao je ranije velik utjecaj i lov, time, što se pošumljavanju ranije obraćalo malo pažnje a forsiralo se stvaranje čistina radi pašnjaka za prehranu divljači, a pojedine grede zabranjivalo se sjeći, bez obzira na fizičku starost drveća, da divljač može naći sklonište. Takve su sastojine prešle svoju fizičku starost i postepeno će se likvidirati. Mlade i srednjedobne sastojine dobro se razvijaju i njihov obrast kreće se od 0.6 do 0.9, dočim su prezrele sastojine neravnomjerno raspoređene po površini i obrast je takvih sastojina od 0.1 do 0.5. Tehnička upotrebljivost kod mlađih šuma iznaša 60%, a kod prezrelih najviše 30°/o. Većina stabala u obalnom pojasu Dunava, a pojedina stabla po cijeloj šumi, znatno su oštećena od taneta i šplitera uslijed ratnih operacija. Veličinu i opseg takvog oštećenja teško je ustanoviti, ali je ono bezuslovno znatnih razmjera. Ophodnja utvrđena je za hrast 120, za ostale tvrde listače 80, za bagrem 30, a za meke vrste listača 40 godina. Struktura šuma uvjetovana je sadnjom u redove, međutim u poplavnom području struktura šuma predstavlja najvećim dijelom tip ritske prašume, a samo na mjestima gdje je to moguće uslovljena je sadnjom u redove. Prema obliku gazdovanja provađa se sastojinsko gospodarenje u kome je sastojina jedinica gazdovanja. Glavni je cilj gazdovanja usmjeren u pravcu proizvodnje tehničkog drveta visokog kvaliteta. Sve mjere su upravljene ka povećanju glavnih i sporednih prinosa po količini i kakvoći i osiguranju trajnosti tih prihoda. Gazdovanje je intenzivno, jer se u njega ulaže mnogo rada i sredstava, sprovode se sve mjere gajenja šuma, čišćenje mladika, proreda mladih sastojina, stabla se pravilno iskorišcavaju, a otpadak je sveden na najmanju mjeru. Materijal od čišćenja, zatim sitna granjevina i razni otpaci unovčuju se bez obzira na količinu. Štete u šumama od čovjeka (požar, krađa) su neznatne. Baranjske šume su bile relativno pošteđene od gubara najviše stoga, što nema pro |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 58 <-- 58 --> PDF |
stranih kompleksa čistih hrastovih šuma. Jeleni ponekad gule koru sa stabla i time prouzrokuju izvjesnu štetu. Uzrok ovoj pojavi leži u prirođenoj potrebi ove divljači da guli koru sa mladih stabala, najviše jasena i bagrema. Na cerovim stablima opažaju se rak-rane i dugačke pukotine od smrzavice (zimotrenost). Velikih šteta od elementarnih nepogoda nema. Oblik gospodarenja sa šumama usmjeren je u pravcu podizanja zdravih, otpornih i prirodnijih sastojina putem šumsko-uzgojnih mjera. Način podizanja šuma određen je uglavnom već samim izborom uzgojnog tipa šuma sa znatnim popunjavanjem u godišnjim sječinama i ispunjavanja praznina. Posumljavanje sječina se vrši uglavnom prirodnim putem iz sjemena, izbojcima iz panjeva i popunjavanjem sadnicama iz lokalnih rasadnika. Nastale čistine za vrijeme rata nisu bile na vrijeme pošumljene te su zakorovile i tlo je u većini podivljalo, pa je trebalo uložiti dosta truda i materijalnih sredstava dok se takve čistine postepeno ponovno pošume. Podizanje šuma vrši se osnivanjem mješovitih sastojina različitih kombinacija, obzirom na visinu tla i utjecaj prirodnih faktora. Poplave u proljeće predstavljaju opasnost za mlade biljke ako kroz duže vremena voda pokriva vrh ozelenjene sadnice ili izbojka. Ova opasnost od vode po mlade biljke povećava se sa porastom temperature vode. Radi toga, naročito niža mjesta, popunjavaju se visokim sadnicama. I led mnogo oštećuje sadnice, odnosno izbojke, kad naglo krene u proljeće ili kad voda ispod leda naglo opadne pa se led slegne i polomi sadnice i izbojke ili ih iščupa sa korijenom. Najveću štetu na mladim sadnicama kanadske topole nanose jeleni. Skoro je redovita pojava da sadnice kanadske topole zasađene preko dana jeleni unište preko noći, odgrizavši vrh sadnica kao makazama. Sva nastojanja za povećanje pošumljenih površina postavlja šumarskim organima zadatak da površine određene za posumljavanje najprije ograde žicanim ogradama i tek onda da se provede posumljavanje. Šumski rasadnici proizvođaju dovoljan broj različitih vrsta drveća za pokriće lokalnih potreba, a količina sakupljenog šumskog sjemenja dovoljna je za proizvodnju potrebnog broja sadnica. Sadnice vrbe i kanadske topole proizvađaju se iz reznica, koje se svake godine režu od izbojaka. U zaštićenom području posumljavanje se vrši po principu šumskopoljskog gospodarenja, a u poplavljenom području na starim sječinama i čistinama sadnjom sadnica, prilagođavajući se konfiguraciji terena. Izbor vrste drveća i smjese kod pošumljavanja određuje se prema prilikama staništa, vodi i divljači i usmjeren je u pravcu poboljšanja kvaliteta sastojina. Na području Košutnjaka ima 8 šumskih rasadnika u površini 5 ha u kojima su zasađene 1/1 i 1/2 reznice slijedećih euroameričkih topola: Populus marilandica „ serotina „ robusta ,, candicans „ berolinensis |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 59 <-- 59 --> PDF |
Populus deltoides „ trichocarpa „ Wislizeni „ Rituševka Lov u baranjskim šumama spada pod neposredni nadzor i upravu lovno-šumskog gospodarstva »Košutnjak« i ima karakter uzgojnog lovišta. Lovu se posvećuje naročita pažnja obzirom na veliku gospodarsku važnost za narodnu privredu. Lovišta »Košutnjaka« po svojoj bujnoj flori i izuzetno prirodnim uslovima, po broju i kvaliteti visoke divljači zauzima jedno od prvih mjesta u cijeloj Evropi. Površina lovišta ispresijecane vodenim rukavcima, nepresušnim močvarama, ogromnim tršćacima predstavljaju sjajne uslove za uzgoj plemenite divljači. U takvim predjelima divljač nalazi potreban mir, obilnu hranu na bujnim ritskim livadama i koliko toliko zaštitu od bezbrojnih komaraca. Prilikom porasta vode uslijed kiša ili topljenja snijega u gornjem toku Dunava i Drave, za jednu noć bezbroj kanalčića i rukavaca, koji stoje u vezi sa riječnim koritom navođenih rijeka, izliju se i poplave livade i sva niža mjesta. Tada se divljač povlači na grede i traži pašu na ocjeditijim livadama i tek kad voda uveliko osvoji i najviša mjesta, divljač se plivajući u velikim čoporima sklanja na zaštićene predjele. I veliki, odbrambeni nasip omogućava divljači da se za vrijeme većih poplava sklanja na zaštićene predjele. Veliku ulogu prilikom lova igra vodostaj, koji je u stanju samo za nekoliko sati da izmijeni cjelokupnu situaciju, kada divljač često mijenja mjesta. Osim toga lov zahtijeva od lovca veliku izdržljivost i strpljenje obzirom na veliku množinu komaraca, koji su nepodnošljivi do mjeseca oktobra. I |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 60 <-- 60 --> PDF |
U pogledu općih lovnih prilika, broja, kvalitete i vrste divljači postoje velike zonalne razlike i prema tome cjelokupna površina lovišta Košutnjaka može se podijeliti na 3 šumsko-lovna rajona: I. šumsko lovni rajon obuhvata površinu šumske uprave Čeminac. Šume ove uprave koje se nalaze izvan poplavne zone, veoma su podesne za uzgoj srna i zečeva. Tu se nalazi i fazanerija za odgoj fazana od 120 boksova. II. šumsko lovni rajon sačinjavaju površine šumskih uprava Zmajevac, Tikveš i šume bivšeg vlasništva grofa Draškovića sa svojim obilnim brojem jelena, divljih svinja, čiji su veprovi po svojoj veličini i težini jedni od najačih u Evropi, zatim divljih mačaka, kuna, jazavaca, vidra i drugih raznovrsnih grabljivaca. Broj je srna u ovom rajonu relativno malen, pošto srne nerado podnose društvo jelena, a osim toga .ne podnašaju jako podvodni teren. Na području šumske uprave Tikveš nalazi se velika moderna fazanerija, koja ovdje ima sve uslove za uspješan razvoj. Ritski orao štekavac (Foto Homomay) III. šumsko-lovni rajom obuhvata površinu šumske uprave Kopačevo. Iako ova površina ne predstavlja značajnije lovište visoke divljači, ipak predstavlja interes po obilju vodene divljači, koja na mnogobrojnim barama u šašu i trsci nalazi vrlo povoljne uslove za rasplođivanje i neiscrpljivo vrelo prehrane. U taj lovni rajon ulazi i Kopačko jezero poznato po obilju sviju vrsti slatkovodnih riba i po ogromnim količinama ptica močvarica koje se ovdje legu, a mnoge dolaze pri proljetnoj i jesenskoj seobi. U pogledu močvarica Kopačko jezero sa svojim rukavcima stoji uz bok glasovitoj Obedskoj bari i može se smatrati jednim od najboljih lovišta na močvarice u srednjoj Evropi. Karakteristične ptice ovog kraja jesu: šljuke, bekasine, golubovi dupljaši, grlice ,divlje sive guske ,divlje patke, zlatokrile utve (Casarca casarca), morske utve (Anas taborna), patka lastarka (Anas akuta), patka ledara (Nyroca hiemalis), gnjurci, ronci, crne i bijele rode, sive i bijele čaplje, bukavci, ibisi, komorani i dr. |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 61 <-- 61 --> PDF |
Od ptica grabljivaca orao štekavac (Haliaetus albicilla), jastrebovi, kobci, sokoli, škanjci, sove i eje. Primjećuje se prisustvo bizamskog štakora (Fiber zibethicus). Lov na močvarice izvršava se čekanjem uvečer i ujutro vrebanjem, kao i u čamcima t. j . pojedini lovac u čamcu obilazeći trske i šaš dolazi na puškomet močvaricama. Gospodarstvo vodi strogo kontrolu da razmjer spolova kod jelenske divljači bude u normalnom stanju i da se broj divljači održava na onom broju kojeg šuma bez štete može da podnese. Svake godine odstreljuje grla od 500—800. Odstreljuju se šiljaši sa kratkim rogovljem, vilaši sa očnjakom, slabi šesterci i osmerci sa kratkim i tankim parošcima, jeleni sa zaostalim rogovljem sa nepoželjnim oblicima, tjelesno slabi i nerazvijeni, šepavi komadi. Isto tako posvećuje se velika pažnja odstrelu košuta i slabe teladi. ´,>´´" te I Sada prema najnovijem brojanju na području cijelog Košutnjaka, koji ima cjelokupnu površinu 33.000 ha ima 790 jelena, 1110 košuta i 220 teladi. Ovaj broj odgovara površini na kojoj žive, tako da na 100 ha površine otpada 6 grla. Razmjer spolova iznaša 2 jelena na 3 košute. Uporedo sa poslovima na regulisanju broja divljači radi se i na obradi mnogobrojnih površina za prehranu jelenske i srneće divljači. Ove površine obuhvataju veće pojaseve na rubu šuma i mnogobrojne enklave u šumama, koje pružaju divljači hranu i zadržavaju je da ne ide na tuđe oranice i tamo pravi veću štetu poljoprivredi. Na području Košutnjaka nalazi se i ekonomija »Zlatna greda«^ na kojoj je obrađeno i zasijano oko 800 ha na raznim mjestima sa krmnim biljem za prehranu divljači. Ove površine divljač slobodno posjećuje i na njima se hrani. U šumama Košutnjaka nalazi se 488 solista u koje se godišnje postavlja 1 vagon soli, zatim 101 fazanskih, 56 srnećih i 75 jelenskih hranilišta u koje se godišnje postavlja 14 vagona zrnate hrane i 40 vagona sijena. Za posljednje 4 godine izrađeno je 262 visokih i 70 niskih čeka, 229 kim. lovačkih staza i 189 kim. kolskih lovačkih puteva i 64 kim prosjekašljukarica. 401 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1956 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Izrađena je cesta od Bilja do Tikveša i Zlatne grede u dužini od 30 kim. Udovoljavajući željama izraženim sa strane mnogih kolega šumara iznio sam posve ukratko opis šuma i prilika u šumarstvu Lovno-šumskog gospodarstva Košutnjak s ciljem da si i šumari, koji nemaju mogućnosti da lično vide ovdašnje šumarske prilike, putem ovog članka bar donekle stvore pravu sliku baranjskih šuma. SAOPĆENJA NAGRAĐIVANJE ŠUMSKIH RADNIKA NA SJEĆI I IZRADI I POSTOJEĆI PROPISI O PLAĆAMA Dr. Roko Benić — Zagreb Uvodna razmatranja T T roškovi raznih poslova u eksploataciji šuma i to kako kod sječe i izrade tako i kod transporta i utovara šumskih sortimenata ovise uglavnom o dva faktora. To su kvalifikacije radnika i uslovi rada. Obzirom na kvalifikaciju pojedinih poslova, koji se obavljaju u privrednoj organizaciji, društveni plan dijeli sve radnike prema stručnosti na: visokokvalificirane radnike, kvalificirane, polukvalificirane i nekvalificirane, i određuje prosječnu satnicu za svaku kategoriju stručnosti. Stvarna visina satnice za pojedinu kategoriju rada utvrđena je u privrednoj organizaciji nienim tarifnim pravilnikom. Osim redovne plaće za izvršeni rad, radnici imaju pravo i na naknadu za prekide rada nastale uslijed nevremena, ali najviše u iznosu 70°/o od osnovne nadnice. Ovaj iznos može privredna organizacija odbiti od ukupnog prihoda prije njegove raspodjele, a u smislu Odluke o naknadama za vrijeme prekida rada, koja je objavljena u SI. listu FNRJ br. 14/1955. Na koncu, šumski radnici koji rade sa svojim alatom imaju pravo na naknadu za alat. Ova naknada je materijalni trošak. Radovi u eksploataciji šuma obavljaju se u akordu i plaćaju po jedinici učinka (m3, prm. i si.). Na visinu akordne stavke utječe prema tome visina osnovne nadnice (satnice), visina naknade za prekide rada i visina naknade za alat. 1. Osnovna nadnica šumskog radnika Visina osnovne nadnice određena je kvalifikacijom. Saveznim društvenim planom određeno je, da se tarifni stavovi predviđeni u tarifnim pravilnicima za 1955. g. zadrže i u 1956. godini. Narodni odbori mogli su u 1955. godini odobriti da se iznos tarifnih stavova u 1955. može kretati do 5°/o iznad iznosa po obračunskim plaćama za 1954. godinu. Obračunske plaće po satu u 1954. i u 1956. uzevši u obzir povećanje 5%, koje su 402 |