DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 16 <-- 16 --> PDF |
slučajevi višegodišnjeg uzastopnog napada vode »zastarčivanju« napa dnutih stabala i njihovoj degeneraciji u biološkom pogledu, a čitava kultura u smislu osnovne namjere uzgajivača — proizvodnje kvalitetnog drvnog materijala u što kraćem vremenskom periodu — gubi smisao postojanja. Ma da je teško precizno označiti štete koje nastaju djelo vanjem bolesti u takvim kulturama, posljedice se lako mogu uočiti: na padnuta kultura zaostaje u napredovanju, svake godine potrebno je obaviti obimna popunjavanja, mlada stabla naknadno unesena također poboljevaju i t. d. Štete koje nastaju u kulturama nesumnjivo su veće od šteta koje nastaju gubicima sadnica u rasadniku, jer je i cijena biljke u kulturi nakon obrade i pripreme tla za sadnju, nakon obavljene sadnje i drugih uzgojnih mjera, veća od cijene sadnice u rasadniku. Milionski gubici, koji mogu biti uzrokovani bolešću, primorat će naše uzgajivače topola da dio svojih nastojanja usmjere u pravcu borbe protiv bolesti sa ciljem svođenja šteta u snošliive okvire. Svakako da uspjeh te borbe u mnogome zavisi i o tome, koliko je uzgajivač upoznat sa osnovnom problematikom bolesti i njenog suzbijanja. Dalje, usprkos obimnoj literaturi, koja. obrađuje pitanje bolesti, problem njenog efikasnog suzbijanja nipošto se ne može smatrati riješenim. Uporedo sa upoznavanjem dosadanjih dostignuća dalja se istraživanja, pogotovu za naše uslove nameću kao nužnost. Iz ove se perspektive može i sagledati namjena članka: upozoravanje stručnjaka na terenu s osnovnom problematikom bolesti i njenim suzbijanjem; istodobno originalni podaci, prikupljani u toku godine 1956., predstavljaju prve rezultate zapažanja koja se provode kod nas u okviru dugoročnog plana istraživanja bolesti topola. PREGLED LITERATURE I RASPROSTRANJENOST ZARAZE U literaturi Dothichiza populea spominje se po prvi put godine 1884. u Francuskoj: Saccardo i Briand nalaze gljivu kao saprofita na mrtvim granama topole. Nešto kasnije opisuju jeOudemans u Holandiji (1889) i Krieger u Njemačkoj (1895). Prvu obavijest o njenom parazitizmu daje Delacroi x (1903) na topolama (Populus virginiana i P. deltoides) u dolini Seine (Francuska). Godine 1907 Voglin o utvrđuje bolest u Italiji i smatra vrstu Dothichiza populea konidijskim. oblikom vrste Cenangium populneum (Pers) Rehm. (1910, 1911). Ovu vezu, međutim, nije utvrdio ni jedan kasniji istraživač. U SAD bolest prvi put spominju 1916 god. Hedgcoc k i Hunt , koji u svom radu razmatraju mogućnost njenog unošenja iz Evrope (Francuske). Nakon prvih saopćenja o bolesti i ozbiljnih šteta do kojih je dolazilo njenim djelovanjem, slijedi čitav niz radova na proučavanju biologije gljive, razvoja bolesti i mjera suzbijanja. Tako u Italiji nastaju mnoge studije od čitavog niza autora: Gabotto (1909, 1910), Vi var ell i (1911), Voglino e S avelli (1910—1916), Voglino e Bongini (1919), Voglino (1922), Gabotto (1923, 1924), Br i osi, Goidanich, Petri, Baldacci, Delia Beffa i Servazzi . U Njemačkoj slijedi u godinama od 1931—1936 niz saopćenja i radova: von Kot hoff (1931), Kämpfer (1931), Liese (1931), Babel (1931), Hampfer (1931), Richter (1933), Will (1935), i Bavendamm (1936). Godine 1933. studira detaljno gljivu uzročnika bolesti Kle b ah n i smatra da je prema odlikama točnije determinirana kao Chondroplea populea (Sacc. et Briand) Kleb. Slijede daljnji radovi Klebahna (1937) saopćenja i rasprave Schwerdtfegera (1949, 1950), Regler a (1952), Müller a (1953), te najnovija istraživanja Schönhar- a (1952) i Schmidle-a (1953). 14 |