DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 17     <-- 17 -->        PDF

U Sjedinjenim Državama rade na proučavanju bolesti Mos s (1922), Hun t
i Garratt (1916), Primm (1918), Detmers (1928), Hedgcock (1927), u
Francuskoj Delacroix (1906), Foex (1923), Marchal i Foex (1925), Dufrenoy
(1930), au Holandiji Van Vloten.


Bolest je zabilježena i u Rumuniji (Savulescu, 1980), Belgiji (Q u airier
e 1931, Vanderwelle, 1950, 1952 i Breny, 1946), Holandiji (Ter
Pelkwijk e Brink, 1941), te u V. Britaniji (Hi ley, 1923).


Od vremena prve pojave bolesti zabilježen je čitav niz slučajeva
masovne zaraze rasadnika i kultura. Razmah bolesti poprima često perniciozni
karakter, pa gubici koji nastaju dostižu nerijetko 90—100%
napadnutih biljaka. Tako Boyc e (2) navodi primjer jednog rasadnika
u državi Ontario (SAD) u kome je 1921. godine preko 90% biljaka bilo
uništeno bolešću. Iste godine velika plantaža u Ohio (SAD) stara 1—6
godina postaje tako zaražena da vlasnik, jedna kompanija za papir,
napušta dalji uzgoj topola. Prim m (2) tvrdi, da je jedini zdravi rasadnik
u Filadelfiji bio onaj u kome je obavljeno zimsko prskanje sumporno-
vapnenom (kalifornijskom) juhom. U Njemačkoj su se gubici
javljali neprekidno od 1930 godine, rastući uporedo s povećanjem uzgoja
topola. Štete su naročito u toku prošlih godina, dostigle tako velike
razmjere, da je dalji uzgoj topola dosadanjim tempom ozbiljno doveden
u pitanje.


U Francuskoj Marcha l i Foe x spominju 1925 veoma teške
gubitke u dolini Garonne. Foe x (1931) navodi, da se u jugozapadnoj
Francuskoj može naći 50—80°/o zaraženih biljaka. Pojava bolesti u Italiji
zabilježena je nizom ozbiljnih gubitaka u raznim dijelovima zemlje.
Tako u Lombardiji (1914—1916 i 1930—1946), u Rimu u više navrata od
1930—1939, u Piemontu i t. d. Gubici kod presađivanja biljaka dostizali
su 100%.


U našoj zemlji bolest prvi put spominje Krsti ć (1948), koji nalazi
gljivu u topolovom matičnjku Šumske uprave Bezdan. Kišpati ć
(1951) je spominje kao čestu kod nas na kanadskim topolama. Interesantno
je međutim pitanje pojave bolesti kod nas prije 1948 godine.
Teško je vjerovati da bolesti nije bilo i da se pojavila tek nakon rata,
budući da je u susjednim zemljama zabilježena već odavna (Italija, Rumunija).
Vjerojatnije je da se zbog niza uzroka kao što su: mali značaj
topola kao uzgojne vrste, tadanja tehnika podizanja kultura (veoma
gusta sadnja) i si. nije obraćala pažnja manjim gubicima koji su se povremeno
javljali, dok su se štete većih razmjera pripisivale drugim
uzrocima (podzemna voda, nepovoljno tlo, suša, poplava, mraz i si.).


Upravitelj šumsko pokusne stanice u Osijeku Herpk a zapazio je
da ima znakova koji ukazuju na prisustvo parazita u kulturama oko
Osijeka unazad nekoliko godina (krivudavi rast osi stabla kao posljedica
sušenja vrhova, rak-rane i dr. simptomi). Ista pojava zapažena je i na
drugim zaraženim lokalitetima (Limbuš, šum. Pitomaca, Preložnički
Bereg, šum. Đurđevac, bara Sitinac, šum. Vrbanja, sastojina Pijesak šum.
Remetinec i dr.).


Podhorsk i nalazeći u više mahova bolest na pojedinim terenima
u Hrvatskoj i znajući za velike štete koje mogu nastati njenim širenjem,


15