DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Vrsta Populus berolinensis (P. n. var. itdlica x P. marilandica) također
je bila napadnuta bolešću, ali nešto manje.


Konačno, vrste iz grupe bijelih tonola i trepetijika (sekcija Leuce)
najmanje su ili gotovo nikako bile zahvaćene zarazom. Na pojedinim
grančicama vrste P. canescens i P. tremula nađene su manji dijelovi
uginule kore sa piknidima Dothichize, ali su rane već u rano proljeće
pokazale znakove brze cikatrizacije (zarašćivanja), tako da kod ovih
vrsta bolest praktično nema nikakvog gospod. značenja.


Diskusija


Dothichiza populea smatra se parazitom slabosti, pa treba prije
svega sa tog gledišta promatrati odnos između načina uzgoja topola i
pojave bolesti. Prema svim dosadanjim pa i najnovijim istraživanjima
(14, 16) nakon ostvarene infekcije i prvih znakova bolesti da bi došlo do
propadanja biljaka potrebno je da nastupe određeni spoljašni uslovi
koji djeluju u smislu slabljenja biljke domaćina. Međutim izgleda da
ova postavka vrijedi samo u uvjetima Evrope: Mülle r navodi (prema
Gravatt-u) da je gljiva u SAD mnogo virulentnija i da napada zdrava
stabla, vitalna i bujnoga rasta.


Među čitavim nizom uzoraka, koji mogu biljku dovesti u stanje smanjene
otpornosti, najznačajniji su: presađivanje, loše stanište, pretjerana
vlaga, suša i mrazovi. Gubici, koji su uslijed bolesti nastali ovog proljeća
u Hrvatskoj ne mogu se nipošto objasniti samo jednim uzrokom. Stoga
ćemo na primjerima ovogodišnje zaraze razmotriti utjecaj pojedinih negativnih
faktora na stupanj propadanja topola.


Veoma niske temperature u toku zime 1955/56 predstavljaju nesumnjivo
značajan uzrok pojave bolesti u tako katastrofalnim razmjerima.
Međutim bilo bi pogrešno pripisati nastale štete isključivo oštroj zimi.
Polazeći samo od ove pretpostavke bilo bi teško objasniti činjenicu da su
mnogi rasadnici (Vrbanja, N. Gradiška) i kulture (Županjski Poloj,
Brčke Bare, plantaže na Vijušu u Slavonskom Brodu) unatoč velike
hladnoće ostali gotovo potpuno sačuvani. Dok su na primjer topole na
području osječko-baranjskom stradale najviše, na području Vinkovaca
i Slavonskog Broda nije bilo gubitaka. Podaci Hidrometerološke službe
NRH pokazuju, da (unutar ovih područja) nema osjetljivih razlika u
temperaturi zraka u toku tromjesečja decembar 1955 — januar — februar
1956 (vidi tabelu). U vrijeme najnižih zimskih temperatura
(februar) srednje minimalne temperature za stanice Osijek i Slav. Brod
razlikuju se samo za 0,4° C, a toliko iznosi i razlika u srednjoj mjesečnoj
temperaturi tog najhladnijeg mjeseca zime 1955/56. Razlika apsolutno
minimalnih temperatura za obje stanice iznosi 1,2° C. Isto tako je i opći
izgled vegetacije, nakon ekstremno niskih temperatura u veljači ove
godine, bio gotovo jednak na čitavom području na kojem se uzgajaju
topole. Stabla oraha, šljiva, platane, paulownije, simonijeve topole i dr.
stradala su podjednako od velike hladnoće. Teško je nasuprot tome objasniti,
već navedenu činjenicu, da su topole unutar područja koje je bilo
zahvaćeno ekstremno niskim temperaturama u pojedinim rajonima stradale
katastrofalno a u drugima ostale gotovo netaknute. Jedini mogući


19