DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 24 <-- 24 --> PDF |
Nepobitno je utvrđeno nizom primjera u Hrvatskoj da su topole u rasadnicima i mladim kulturama u predjelima gdje nema starijih kultura i sastojina topola ostale pošteđene od bolesti. Isto se tako može sa sigurnošću utvrditi da i na onim terenima gdje se uzgoju topola prišlo tek unazad godinu ili dvije dana, nije u toku 1956 godine bilo ozbiljnih gubitaka. Za uzgoj topola još se uvijek može reći da se nalazi u fazi traženja najpovoljnijeg riješenja u sklopu obimne problematike. Često su u toku dosadašnjeg rada kao rezultat takvog traženja nastale slab e kultur e koje su bile krajnje neotporne prema bolesti. Takovih kultura može se naročito mnogo naći na Osječko-baranjskom području — dakle, upravo tamo gdje je zaraza 1956 bila najjača. — Izboru tla i staništa za topole poklanjala se premala pažnja pa su se topole sadile i na onim terenima, gdje su uvjeti sredine daleko izvan raspona onih ekoloških faktora unutar kojih je moguć uspješan uzgoj topola. Pored toga .često se nije poklanjala pažnja na porijeklo i kvalitet reprodukcionog materijala. Posljedica je bila da su iz takovog materijala nastale loše sadnice a zatim loše biljke u kulturama koje su lako podlegle bolesti. Nadalje ,dešavalo se da se u rasadnike unosio već zaraženi materijal. Bolest se je na taj način postepeno uvlačila u rasadnike i .kulture. Bilo je potrebno da dođe do jednog ovakvog jačeg poremećaja, kao što je to bio slučaj ove zime, pa da zaraza bukne i dovede do propadanja i onih kultura i biljaka u rasadnicima, koje bi inače, da baza infekcije nije bila tako snažna, zbog svoje otpornosti i vitalnosti ostale pošteđene. Mogu se nabrojiti i dalji razlozi koji su svi djelovali u pravcu slabljenja biljaka i stvaranja neotpornosti prema bolesti: napadi insekata, loša manipulacija rasadničkim materijalom, preterano okresivanje i skidanje priperaka, pretjerano vlažno stanište, kasni proljetni mrazevi, dugotrajnije poplave i si. Nekim od ovih momenata nemoguće je u prirodi izbjeći niti se pak topole mogu uzgajati u sterilnim uslovima. Međutim, suvremeni plantažni uzgoj topola, gdje po ha dolazi 400—500 biljaka, zahtijeva krajnju intenzifikaciju rada na uzgoju i zaštiti. Unutar ovih problema posebno mjesto zauzima pitanje manipulacije sadnim materijalom, pogotovo pitanje presađivanja biljaka iz rasadnika u kulture i druge objekte na terenu. Na uzgajivačima ie da nađu takve načine vađenja biljaka, njihovog transporta i sadnje koji će svesti na najmanju mjeru mehaničko i fiziološko ozljeđivanje biljaka. Na ovom mjestu potrebno je spomenuti preporuku Müllera (11) da se topole prije sadnje osvježe jednokratnim potapanjem u toku 24 sata u svježu, najbolje tekuću vodu. U zavisnosti od toga da li postoji opasnost od smrzavanja ili ne, preporuča se potapanje cijelih biljaka ili samo korijena. Pri intenzivnom uzgoju i pored sporadične pojave bolesti, ne može doći do šteta ovakvog karaktera, kao što je to bio slučaj ove godine. Kao primjer suvremenog načina rada na uzsoju topola neka nam posluži plantaža na Zupanjskom Poloju. Kultura je podignuta na dobro obrađenom tlu sa zdravim reproduktivnim materijalom, dobrih uzgojnih svojstava. Prskanjem motornom prskalicom u potpunosti je riješen problem štete od insekata (izuzev Saperde i si. štetnika). Svako pojedino stablo omatano je pri osnovi sa prućem, radi zaštite od divljači. Stabla su dva puta u toku godine premazivana jačim rastvorom bordoške juhe. U doba sušne periode biljke su zalijevane. Opći izgled i zdravstveno stanje te kulture je izvanredno. Provođenje određenih zaštitnih mjera u cilju zaštite protiv bolesti i štetnika mora postati normalan sastavni dio rada na uzgoju topola. |