DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 30     <-- 30 -->        PDF

ljeni posljednjih godina u Njemačkoj nisu potvrdili ovu pretpostavku.


Sudeći po mjestima gdje se bolest najčešće javlja (oko pupova i lisnih


peteljki) izgleda da ovi dijelovi biljke igraju značajnu ulogu pri ostva


renju infekcije.


Spore se raznose kišnim kapima dok su sluzave i međusobno slije


pljene, a dozvoljava se i mogućnost propagacije vjetrom nakon njihova


sušenja. Daljni vektori zaraze mogu biti insekti, ptice i čovjek. Egzaktni


ciklus razvoja bolesti (vrijeme infekcije, dužina inkubacije i dr) nije


poznat. Značaj studije ovih problema bez dvojbe nije potrebno posebno


naglašavati u vrijeme kada uzgoj topola poprima sve veće razmjere.


Parazit


Dothichiza populea spada u grupu nesavršenih gljiva, Fungi imperfecta,
red Sphaeropsidales, porodicu Excipulaceae. Voglino (1910) smatra,
da je Dochichiza populea nesavršena plodna forma vrste Cenangiura populneum.
Niti jednom u toku daljih istraživanja ova veza nije potvrđena.
Kasniji istraživači, Cifferri, Baldacci u Italiji, kao i Klebahn
u Njemačkoj nedvojbeno ukazuju na nesigurnost podata Voglina.


Dothichiza populea stvara piknide u tkivu (ispod epiderme) kore
koji pucaju pri vrhu nepravilnim pukotinama. Spore su jajaste, eliptične,
najčešće oblika kišnih kapljica, hialine, jednostanične, veličine 8,2 do
9,3 X 10, 6 — 13,3 mikrona.


U kulturi na malc-agaru gljiva razvija bijeli zračni micelij, koji je
bujnog izgleda ali prilično sporo prirašćuje. Optimalna temperatura za
razvoj gljive nalazi se oko 18° C.


Suzbijanje


Kada parazit jednom prodre u tkivo kore topole, nema više načina
da se zaustavi razvoj bolesti. Prema tome, jedino preventivne mjere
mogu spriječiti propadanje biljaka. Budući da se direktne mjere suzbijanja
sastoje samo u uništavanju zaraženih topola, na raspoloženju
imamo uglavnom dva osnovna načina sprečavanja pojave bolesti:


— uzgoj topola pod optimalnim uvjetima, izbjegavajući ori tom
sve uzgojne zahvate koji bi mogli negativno djelovati u smislu oslabljenja
biljke tdomaćina i stvaranja predispozicije za pojavu bolesti.
— upotreba kemijskih sredstava s fungicidnim svojstvima, čijom primjenom
možemo biljku zaštititi od infekcije.
O vezi između uslova sredine, uzgojnih zahvata i pojave bolesti
diskutirano je u članku, pa nam ovdje ostaje samo da nabrojimo mjere
direktnog suzbijanja bolesti, te vrste i način primjene kemijskih
sredstava.


1. Uništavanje zaraženih biljaka u rasadniku spaljivani em. Bolesne
sadnice rezati na čep i to tako, da rez bude najmanje 8—10 cm ispod
posijednieg zaraženog mjesta na stablu. Ako to niie moguće, onda treba
spaliti čitavu biljku. Prerez dezinficirati otopinom Skawinskij. Važno