DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 32 <-- 32 --> PDF |
LITERATURA 1. Baxter , D. V.: Pathology in Forest Practice, II ed., New York, 1952. 2. Boyce , J, S.: Forest Pathology, New York, 1948. 3. Cifferri, R., Baldacci, E.: Le malattie crittogamiche e disfuzionali del pioppo (Populus spp) — La seconda sessione della commission internationale du peuplier, Roma, 1953. 4. Ferraris-, T.: Trattato di patologia e terapia vegetale, Milano, 1938. 5. Herpka , I.: Ugibanje kore topola (u rukopisu). 6. Josifović , M.: Šumska fitopatologija, Beograd, 1951. 7. Kišpatić , J.: Prilog poznavanju parazitne mikoflore Hrvatske, Zagreb 1950, Glasnik biološke sekcije Hrvatskog prirodoslovnog društva, ser. II/B. 8. Kleb ahn, H: Untersuchungen über Chondroplea populea (Dothichiza populea Sacc. u. Br. (Zeitschrift für Pflanzenkrankheiten 47/1, januar 1937. 9. Krstić , M.: Bolest topolovih biljaka u matičnjacima, Izvještaj Instituta za naučna šumarska istraživanja, Beograd, 1948. 10. Krstić , M.: Dothichiza — rak ozbiljno ugrožava topole, Šumarstvo 6/7, Beograd, 1956. 11. Müller , R.: Zur Frage des Pappelrindentods, Schweizerische Zeitschrift für Forstwesen Nr. 9, septembar 1953. 12. P o d h o r s k i, I.: Uzgoj topola, Zagreb 1951. 13. Podhorski, I.: Razvoj uzgoja topola u NRK, Šumarski List 11/12 1955. 14. Schmidle , A.: Zur Kenntnis der Biologie und der Pathogenität von Dothichiza populea Sacc. et Briard, dem Erreger eines Rindenbrandes der Pappel, Phytopathologische Zeitschrift 21/2 decembar 1953. 15. S c h w e r d t f e g e r, F.: Pappelkrankheiten und Pappelschutz, im Hesmer, H. »Das Pappelbuch«, Bonn, 1951. 16. S c h ö n h a r, S.: Untersuchungen über de Biologie von Dothichiza populea (Erreger des Pappelrindentodes), Forstwissenschaftliches Centralblatt 1953. 17. S o r a u e r, P.: Handbuch der Pflanzenkrankheiten, Bd, III., 2. Teil, Berlin, 1932. 18. Viennot-Bourgin , G.: Les Champignons parasites des plantes cultivees, Paris, 1949. 19. Z y c h a, H: Die Pappel — Dothichiza r-2- Kalamität, Allgemeine Forstzeitschrift Nr. 40/41, 1955. 20. Z y c h a, H und Schmidle , A.: Pilzkrankheiten der Pappel, Biologische Bundesanstalt Braunschweig, Flugblatt M 14, Maj, 1953. 21 Materijali sa konferencije o pitanju bolesti topola, Osijek maj 1956. 22 Izvještaji šumsko pokusne stanice Osijek iz god. 1955 i 1956. NOVI PODACI O POLJSKOM JASENU (Fraxinus angustifolia Vahl) Dr. P. Fukarek, Sarajevo U nekoliko skorašnjih svezaka naših stručnih časopisa: »Šumarski list«, »Šumarstvo« i »Narodni šumar«1 pisali smo o poljskom jasenu (Fraxinus angustifolia Vahl = Fr. oxicarpa Willd.) kao jednoj značaj 1 P. Fukarek — Poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl.) Šumarski list 1954. Br. 9/10. Str. 433—453; — Dodatak članku »Poljski jasen« Šumarski list 1955. Br. 1. — Prilog poznavanju šumskih zajednica u kojima se javlja poljski jasen. — Šumarski list 1956. Br. 1/2.. Str. 30—40. — Poljski jasen i neke njegove šumske uzgojne osobine. »Šumarstvo« IX. 1956. Br. 6—7. Str. 331—345. — Razlike između običnog i poljskog jasena. — »Narodni šumar« 1956. Br. 1/2. Str. 27—38. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 33 <-- 33 --> PDF |
noj vrsti drveća naših nizinskim poplavnih šuma. Smatrali smo da je našim šumarskim stručnjacima, osobito onima na terenu, potrebno dati neke osnovne informacije o tom poljskom jasenu, koji se kao vrsta šumskog drveća u našim šumama, još do nedavna zamjenjivao i netačno označavao kao obični (ili »gorski«) jasen (Fraxinus excelsior L.). Između ove dvije, iako sistematski bliskosrodne, ipak morfološki i biološki, te posebno ekogeografski vrlo različite vrste, postoji još čitav niz neriješe 50 0 50 100 150 . u^_i i i i km. Areal rasprostranjenja poljskog jasena (Fraxinus angustifolia Vahl) na području. Panonije. (Original prema novim podacima). nih pitanja koja interesuju šumarsku praksu. Zbog toga se ne treba ni čuditi što su naznačeni referati i članci o poliskom jasenu izazvali i druge šumarske stručnjake da izučavaju i pišu o toj vrsti i iz drugih šumarskih, a ne samo sistematsko-morfoloških i dendrogeografskih aspekata.1" 1* Neće biti na odmet spomenuti i skorašnji referat prof. J. Kišpatić a o otpornosti smeđeg (»nepravog«) srca poljskog jasena spram gljiva. Referat kojeg je autor održao prilikom 31. savjetovanja o zaštiti bilja u Kassel-u 10—14. X. 1&55. oslanja se na istraživanja t)r. R. Ben i ć a o svojstvima smeđeg srca kod poljskog jasena i dopunjuje vlastitim istraživanjima ovo zanimljivo pitanje. — 31 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Prikupljajući materijal za jednu veću studiju o jasenima na našem području ukazala nam se prilika da se upoznamo i sa materijalom iz ostalih krajeva Evrope. Nama se je ukazala i izvanredna prilika, te smo mogli preispitati i brojne primjerke jasenova u herbarima Francuske (Montpellier, Toulouse, Paris, Nancy i Strasburg), gdje se nalaze »originali« na osnovu kojih su stvorene i neke »nove« vrste unutar kruga poljskog jasena. Tako su se tu našli i originalni primjerci L a m a r c k - ove Fraxinus rotundifolia. Radi provjeravanja materijala na živim primjercima, ovu »vrstu« sabrali smo i na navodnom »klasičnom« lokalitetu u okolici Avignon-a, pa smo mogli utvrditi da to nije nikakva posebna vrsta, nego samo nerazvijeni, juvenilni oblik poljskog jasena. To isto utvrdio je naknadno i sam Lamarck , ali se nije stigao ispraviti. Njegove primjedbe o tome ostale su zapisane samo na jednoj ceduljici uz herbarski primjerak. Isto tako pružila nam se je izvanredna prilika da utvrdimo rasprostranjenje poljskog jasena i na jednom širem području atlantske obale Francuske (Land), gdje su do tada također vrijedili podaci za Fraxinus excelsior L. O tome, kao i o nalazu »izgubljenih« primjeraka originalne turkestanske Fraxinus sogdiana Bunge čitan je naš referat na VIII. kongresu botaničara 1955 godine u Parizu. U prošloj (1955) godini, prilikom ekskurzije kroz Austriju (apsolvenata Šumarskog fakulteta u Sarajevu) naišli smo na poljski jasen, doduše samo u jednom rasadniku u okolici Nojsidlerskog Jezera (Weieden kod Neusiedel-a), ali smo doznali da je sjemenje tih mladih stabala koja rastu razasuta na »krajnjem sjevernom izdanku stepske Panonske nizije «, koja dopire do Gradišća (Burgenland-a). Taj nalaz, kao i neki raniji herbarski primjerci potvrdili su djelomice pretpostavku (koja je uzeta i kao činjenica), da se poljski jasen, a ne Fraxinus excelsior treba tražiti na širokom području Panonije — u Mađarskoj i u susjednim predjelima. Ta pretpostavka o rasprostranjen ju poljskog jasena u Panoniji došla je do izražaja i u karti njenog areala koju smo objavili u Šumarskom listu (1954 g. Str. 437.). Najnoviji podaci iz mađarske i čehoslovačke botaničke i šumarske literature ne samo da potvrđuju ove pretpostavke o granicama areala poljskog jasena u Panoniji, nego omogućuju da se one još više prošire na sjever. Tim podacima posvetićemo ovdje nešto više pažnje. Mađarski botaničari I. i V. Karpat i objavili su prije kratkog vremena jednu manju raspravu u kojoj su utvrdili prisutnost poljskog jasena u prirodnim priobalnim šumama oko rijeke Dunava, a ne samo K i š p a t i ć J. Über die Pilzwiderstandsfähigkeit des Braunkerns der Feldesche (Fraxinus angustifolia Vahl.) — Mitteilungen aus der Biologischen Bundesanstalt Berlin—Dahlem. Heft. 85.1956. S. 166—170. Napomena : Ovdje bi bio točniji i bolji naziv »Spitzblättrige Esche« umjesto bukvalno prevedenog »Feldesche«. Međutim, latinski naziv u zagradi onemogućava zamjenu. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 35 <-- 35 --> PDF |
u drvoredima odakle je bio od ranije poznat kao uzgojeno drvo2. Oni su u poplavnim šumama »Karapancsa-Beda« u okrugu Bacs-Kiskun naišli na »masovno pridolaženje Fraxinus oxycarpa«, ali pomješanog sa Fraxinus excelsior, koji, prema njihovom daljnjem izlaganju, dolazi tu već i prema ranijim nalazima Gy. Prodana . Sa izraženim mišljenjem da se ove dvije vrste nalaze zajedno i pomiješane u šumama poplavnog područja oko rijeke Dunava ne bi se mogli složiti bez rezerve. Daljnja istraživanja (pošto je ova manja rasprava samo »prethodno saopštenje«) pokazace sigurno ovu činjenicu u drugom svijetlu, jer će autori obratiti više pažnje na široku polimorfnost primjeraka poljskog jasena. I. i V. Karpat i navode poljski jasen i sa područja susjedne Jugoslavije, gdje navode fitocenološka istraživanja nizinskih šuma Vojvodine botaničara 2. Slavnića , u kojima se navodi poljskog jasena nalaze na osnovu naših determinacija. Međutim, poljski jasen u Mađarskoj pripada jednoj posebnoj varijeteti koju su autori nazvali Fr. oxycarpa var. petiolata na osnovu toga što su kod nje listići nepeteljeni. Uz kratki opis, tome varijetetu dat je i odličan crtež grančice kojeg je izradila poznata botaničarka V. Czapody , koja je također izradila one odlične crteže u ikonografiji Flore Hungarike od A. Javorke . Taj varijetet odgovara i našim opisima poljskog jasena iz Slavonije kao kontinentalne njegove svojte, tim više Što su autori osim oznake na listićima naveli i crnu boju pupova, koja je »ali više karakteristična za Fr. excelsior«.3 Tu, kod opisa tog varijeteta poljskog jasena, autori su naišli i na stari Kitaibel-o v podatak o poljskom jasenu iz okolice Blatnog Jezera, koji je i nama bio pouzdan dokaz (zajedno i sa D e g e n-ovim sabranim primjercima u herbaru Sarajevskog Muzeja) da se ova vrsta, a ne Fr. excelsior nalazi u nizinama Mađarske.4 Na kraju svoje rasprave (na koju ćemo se jednom prilikom i kasnije ponovno vratiti) autori I. i V. Karpat i navode da su, nakon predaje rukopisa u štampu, dobili podatke od izvjesnog A. Borhidi-a , i sami su imali još prilike da osmatraju poljski jasen na nekoliko lokaliteta u priobalnim šumama na mađarskim obalama rijeke Drave u okolici Barč-a (nešto sjevernije od Virovitice). Ovdje treba napomenuti da je prvi podatak o poljskom jasenu u toj oblasti dao već pokojni K. M a 1 y, ali mu je nažalost taj podatak ostao neobjavljen. Ostao je samo na etiketi primjerka kojeg je prilikom svog kraćeg boravka u Pečuhu sabrao u okolici. (»Ad urbem Quinqueec lesiarum«). Taj primjerak sa determinacijom Fr. oxycarpa Willd nalazi se sačuvan u herbaru sarajevskog Biološkog instituta. Na njemu je K. 2 Karpati I. und Karpati V. — Natürliches Vorkommen von Fraxinus oxycarpa in Ungarn (Vorläufige Mitteilung) — Acta Botanica Academiae scientiarum Hungaricae. Tom II. Fase. 3—4 Budapest. 1956. S. 275—280. Autori su objavili nalaz poljskog jasena već ranije i u novom mađarskom šumarskom časopisu, ali mi nažalost, nismo mogli dobaviti niti taj časopis, niti sam članak. 3 Nažalost naša veća studija o poljskom jasenu nije još stigla da se štampa u cijelini. Tek je nedavno objavljeno da će se štampati u jednom od idućih brojeva Glasnika za šumske pokuse — u kojem su već odavno štampane radnje koje se pozivaju na nju kao vrelo literature, ali — »u rukopisu«! 4 Vidi o tome detaljnije u Šumarskom listu 1955 godine.. Str. 449. 33 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 36 <-- 36 --> PDF |
M a 1 y pripisao još i »in cultis«, jer ni on tada nije vjerovao da je poljski jasen prirodni stanovnik panonskih nizinskih šuma. Na podatke o poljskom jasenu u Slovačkoj upozorio nas je docent Šumarskog fakulteta u Zvolenu Dr. D. Magi c prilikom svog boravka u Jugoslaviji. Pošto je vjerovatno i njegova namjera da referiše nešto opširnije o ovim, krajnje sjevernim lokalitetima poljskog jasena, to si uzimamo slobodu da samo referišemo o literaturi na koju nas je upozorio. Sto se tiče Cehoslovačke literature, to se već od ranije poznati radovi botaničara K. Domin a o običnom jasenu trebaju dopuniti i jednom njegovom raspravom o jednoj novoj vrsti jasena koja nosi naziv Fraxinus Ptacovsky5. Tu je vrstu našao Ptacovsky kod Svateho Jura i. . ,´.,´ - ; ; SI. 1. Crtež mađarskog poljskog jasena SI. 2. Crtež slovačkog poljskog jasena (iz Karpati I. et V. 1956) Fraxinus — Fraxinus Ptacovsky Domin. Prema oscycarpa var, petiolata Karp. Crtež originlnim primjercima (sabrao dr. Ma izradila Vera Csapody gic) crtao C. Silić (nešto sjevernije od Bratislave) ispod padina Malih Karpata, ali još uvijek na području poplavne zone Dunava. Zahvaljujući također docentu Dr. M a g i c u dobili smo i herbarske primjerke ovog slovačkog nizinskog jasena sa novih lokaliteta »lužni les Zeliezovice« u Južnoj Slovačkoj. Crtež listova, kako to pokazuje naša slika, vrlo se dobro podudara sa našim poljskim jasenom iz Slavonije i sa onim na crtežu u spomenutom radu mađarskih dendrologa Kärpäti-a. To je svakako jedna svojta, koja nešto odstupa od tipa poljskog jasena, koju smo mi (u rukopisu disertacije) provizorno nazvali Fraxinus angustifolia ssp. panonica. Osim crnih pupova i nešto pri osnovi napete 5 Domi n K. — Novy jasan (Fraxinus Ptacovsky m) za Slovenska Lesnicka prace XVI (1937) Pp. 409—410. 34 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 37 <-- 37 --> PDF |
ljenih listića, ova podvrsta ima i vrlo karakteristično, poput šiljka izdužene vrhove plojki (naročito vršnih) listića. Fraxinus Ptacovsky Dom. iz »Svatojurskog Sura« nalazimo naveden i u najnovijoj Flori Č. S. R. D o s t a 1 a6, ali se tu kaže, da je »opisan sa jednog stabla koje se kasnije nije više moglo naći«. Međutim, u nedavno objavljenom kraćem članku u časopisu »Lesnicka prace« piše i V. S a m e k7 o tome, kako je prof. Ani ć iz Jugoslavije, prilikom ekskurzije FAO, upozorio čehoslovačke šumare na polimorfnost tipova jasena u lugovima južne Moravske i »izrazio mišljenje da taj jasen spada k vrsti Fraxinus oxycarpa var angustifolia Ling. (= Fraxinus angustifolia Vahl,)»! »Taj jasen je raširen pretežno u južnim oblastima Evrope, osobito na Balkanu«. Prema tome vrlo je vjerojatno da u najjužnijim oblastima Moravske i Slovačke treba tražiti sjevernu granicu raširenja toga jasena. Ing. Same k iz Šumarskog instituta u Zbraclavu napisao je ovu kratku obavijest kao upozorenje šumarima na terenu radi prikupljanja podatka i materijala o tim jasenima, pa je u tu svrhu na kraju svog članka dao i »ključ« za razlikovanje običnog, poljskog, crnog i američkog jasena na osnovu karakteristika na listovima. Na osnovu naprijed navedenih novih podataka možemo sa većom sigurnošću ograničiti areal rasprostranjen ja poljskog jasena u Panoniji. U našoj, ranije objavljenoj karti (Vidi Fukarek 1955) sjeverna granica areala povučena je mnogo južnije nego što bi trebala biti u stvarnosti. Ta granica ucrtana na osnovu pretpostavki (koje su se pokazale potpuno osnovane) nije mogla biti ni tačna ni sigurna jer za nju nije bilo na raspolaganju dovoljno sigurnih podataka. Sada sa naprijed navedenim i provjerenim podacima, možemo sjevernu granicu areala povući onako kako to prikazuje naša karta u prilogu. Na njoj su unesene i ostale dopune i proširenja areala na području Panonije. Sjeveroistočna granica povučena je na osnovu pretpostavke da će se poljski jasen naći do podnožja Karpata sve tamo dokle se pruža Mađarska Ravnica (»Alföld«). Vjerujemo da će uskoro biti moguće i sa sigurnim materijalom razdvojiti granice običnog i poljskog jasena u Sovjetskom Savezu. Neue Angaben über die Verbreitung der spitzblättrigen Esche (Fraxinus angustifolia Vahl.) Zusammenfassung In einem kurzen Bericht sind einige neue und auch ältere, aber verborgene Mitteilungen über die Verbreitung der spitzblättrigen Esche (Fraxinus angustifoliaVahl.) besprochen und dargelegt. Der Verfasser hat die Verbreitung dieser mitelmeerländischen Eschenart schon früher für das Gebiet der Pannonischen Niederung angegeben und jetzt mit neuen angaben aus der neuen ungarischen und tschechoslowakischen Literatur bestätigt. Nach diesen Angaben ist auch eine neue Verbreitungskarte der spitzblätrigen Esche in der Pannonischen Niederung zusammengestelt. Dosta l J. — Kvetena CSR. Praha 1960 Pag. 1130. 7 Same k V. — Jasan na južni Morave. Lesnicka prace XXXV (1955) Pag. 469—471. |