DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 38     <-- 38 -->        PDF

IZ PRAKSE U PODIZANJU ZELENOG POJASA OKO SARAJEVA


Ing. Dušan Dimić, Sarajevo


U našoj se zemlji utrošilo u podizanje šuma mnogo radne snage i
materijalnih sredstava, pa ipak su uspjesi razmjerno slabi. Mi stručnjaci
opravdavamo te neuspjehe prirodnim stihijama i čitavim nizom uzroka,
a da za sve to često ne znamo ustanoviti točnu dijagnozu i na njezinoj
osnovici odrediti način borbe. Zato ćemo i za slučaj kad su sve radnje
oko sađenja pravilno obavljene spomenuti objektivne zapreke uspjehu.
Po našem se mišljenju one sastoje u tome: što nije pravilno odabrana
vrsta za to stanište; što tehnika rada ne odgovara uslovima mjesta na
kom se pošumljava i konačno premalena količina uložena rada i materijalnih
sredstava.


U uzroke neuspjehu nismo ubrojali sušu, jer smatramo da se njezino
djelovanje manifestira tek onda, kad se pojavi bilo koja od spomenutih
zapreka.


To izgleda sada smjelo tvrđenje, pogotovu kad i naša stručna kritika
često navodi sušu kao jedan od daljnjih razloga neuspjehu.


Drugi niz uslova za neuspjeh treba tražiti u postupku višeg stručnog
osoblja. Ocjenjivati rad jedne šumske ustanove u cijelosti po tome da li
su se biljke primile u dovoljnom procentu ili su se eventualno posušile,
nije nimalo pravi kriterij za stručnjost. Sa procentom uspjeha sadnje
ne bi se trebalo zadovoljiti nego stručna kritika treba da odnosi i na
svrsishodnost i ekonomičnost provedenih radova.


Smatra se, da nismo pravi stručnjaci, ako ne možemo podići šumu
odmah kao na pr. što građevinar kuću ili vrtlar park-vrt. Vrtlar često
mora mijenjati uslove (zemljište i drugo) pa će tome i šumar pribjeći.
Šumar se ima koječemu još dovijati, što vrtlaru stoji sigurnije na raspolaganju,
kao što je voda, objekat na zgodnijem mjestu, i dr. Neuspjeh ili
djelomičan uspjeh svakako baca sjenu na našu stručnu spremu.


Mi radimo kako se radilo prije stotinak godina, a zadaci su nam
kudikamo složeniji i obimniji. Tehnika rada nas ne može nikako zadovoljiti,
i zato se je tražio izlaz u raznovrsnijoj tehnici posla.


Vremenom izvjesna zapažanja dala su povoda da se odustane od
sadanje prakse pri vještačkom podizanju šuma sadnjom.


Znaju naši šumari za pojavu da nam u rasadniku divlja i prerasta
najviše zastupljeni crni i bijeli bor, a presađeni na teren oni vegetiraju
i ugibaju. Taj bujni rast u rasadniku smatra se velikim zlom, jer se
kaže, da bor koji je stariji od dvije godine, a normalnog je rasta, nije za
upotrebu, jer je sumnjivo da bi se mogao primiti na terenu. Imao sam
priliku da vidim brdo odbačenih preraslih sadnica crnog bora, a na tom
se području osjećala potreba sadnica. Međutim, naša praksa u okolici
Sarajeva ne pozna toga, nego baš ovakve sadnice služe za sadnju tamo,
.gdje želimo siguran uspjeh. Iz toga se naslućuje da u pojasu oko Sarajeva
vršimo presadnju četinara sadnjom sa busenom. Nije ništa novo,
a ipak je novo. Naša literatura redovno spominje ovaj način sadnje ali
ga različito tretira. Pominje se, da dolazi u ozbir kad imamo povoljan
prirodni ponik za vadjenje busena, zatim se više ističu njegove nega