DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 38 <-- 38 --> PDF |
IZ PRAKSE U PODIZANJU ZELENOG POJASA OKO SARAJEVA Ing. Dušan Dimić, Sarajevo U našoj se zemlji utrošilo u podizanje šuma mnogo radne snage i materijalnih sredstava, pa ipak su uspjesi razmjerno slabi. Mi stručnjaci opravdavamo te neuspjehe prirodnim stihijama i čitavim nizom uzroka, a da za sve to često ne znamo ustanoviti točnu dijagnozu i na njezinoj osnovici odrediti način borbe. Zato ćemo i za slučaj kad su sve radnje oko sađenja pravilno obavljene spomenuti objektivne zapreke uspjehu. Po našem se mišljenju one sastoje u tome: što nije pravilno odabrana vrsta za to stanište; što tehnika rada ne odgovara uslovima mjesta na kom se pošumljava i konačno premalena količina uložena rada i materijalnih sredstava. U uzroke neuspjehu nismo ubrojali sušu, jer smatramo da se njezino djelovanje manifestira tek onda, kad se pojavi bilo koja od spomenutih zapreka. To izgleda sada smjelo tvrđenje, pogotovu kad i naša stručna kritika često navodi sušu kao jedan od daljnjih razloga neuspjehu. Drugi niz uslova za neuspjeh treba tražiti u postupku višeg stručnog osoblja. Ocjenjivati rad jedne šumske ustanove u cijelosti po tome da li su se biljke primile u dovoljnom procentu ili su se eventualno posušile, nije nimalo pravi kriterij za stručnjost. Sa procentom uspjeha sadnje ne bi se trebalo zadovoljiti nego stručna kritika treba da odnosi i na svrsishodnost i ekonomičnost provedenih radova. Smatra se, da nismo pravi stručnjaci, ako ne možemo podići šumu odmah kao na pr. što građevinar kuću ili vrtlar park-vrt. Vrtlar često mora mijenjati uslove (zemljište i drugo) pa će tome i šumar pribjeći. Šumar se ima koječemu još dovijati, što vrtlaru stoji sigurnije na raspolaganju, kao što je voda, objekat na zgodnijem mjestu, i dr. Neuspjeh ili djelomičan uspjeh svakako baca sjenu na našu stručnu spremu. Mi radimo kako se radilo prije stotinak godina, a zadaci su nam kudikamo složeniji i obimniji. Tehnika rada nas ne može nikako zadovoljiti, i zato se je tražio izlaz u raznovrsnijoj tehnici posla. Vremenom izvjesna zapažanja dala su povoda da se odustane od sadanje prakse pri vještačkom podizanju šuma sadnjom. Znaju naši šumari za pojavu da nam u rasadniku divlja i prerasta najviše zastupljeni crni i bijeli bor, a presađeni na teren oni vegetiraju i ugibaju. Taj bujni rast u rasadniku smatra se velikim zlom, jer se kaže, da bor koji je stariji od dvije godine, a normalnog je rasta, nije za upotrebu, jer je sumnjivo da bi se mogao primiti na terenu. Imao sam priliku da vidim brdo odbačenih preraslih sadnica crnog bora, a na tom se području osjećala potreba sadnica. Međutim, naša praksa u okolici Sarajeva ne pozna toga, nego baš ovakve sadnice služe za sadnju tamo, .gdje želimo siguran uspjeh. Iz toga se naslućuje da u pojasu oko Sarajeva vršimo presadnju četinara sadnjom sa busenom. Nije ništa novo, a ipak je novo. Naša literatura redovno spominje ovaj način sadnje ali ga različito tretira. Pominje se, da dolazi u ozbir kad imamo povoljan prirodni ponik za vadjenje busena, zatim se više ističu njegove nega |