DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1957 str. 4 <-- 4 --> PDF |
krov, reljef i ekspozicija. Sila isparavanja je veća od sila kohezije, koje djeluju u opnenoj i čak kapilarnoj vodi, pa se ono može suzbiti jedino, ako se iznad površine tla obrazuje zrak zasićen vodenom parom. Dopiranje kapilara do same površine također pojačava isparavanje. (Stebut 1949). Kod obrade tla i prašenja prekidaju se kapilari, pa na toj površini prekopani odnosno razrahljeni sloj tla sprečava isparavanje. Uobičajenim načinom kopanja rupa za sadnju na Kršu čije su dimenzije obično 40/40 cm (često i manje), obrađena površina jedne rupe je svega 0,125 m2. Jasno je, da se biljci, posađenoj u takvoj rupi, ni pri samoj obradi ni docnijim prašenjem ne može pružiti efikasnija zaštita protiv gubitaka vode isparavanjem. Voda isparava iz okolnog neobrađenog tla, a time povlači i isušivanje zemlje oko žilja u obrađenom tlu same rupe. Sa druge strane korijenje posađene biljke prodire relativno brzo u neobrađeno tlo, koje se i inače normalno lako isušuje već na početku ljetnog perioda. Prema tome treba nastojati kod pripreme tla za sadnju na Kršu da se obrađuju što veće površine. Najbolja bi bila obrada po cijeloj površini, ali je to nemoguće na skeletnim i skeletoidnim tlima kraških kamenjara. Tako smo jedino u mogućnosti da obrađujemo tlo na ograničenim dijelovima površina, koje imaju širinu najmanje 1,0 m, duljinu barem 1,5 m, a ne smiju biti prekopane pliće od 80 cm. Ako teren dozvoljava, onda je svakako bolja obrada površina širih i što duljih a naravno i sa većom dubij inom. Na ravnom terenu, što je na području Krša rjeđi slučaj, tako obrađeno tlo nazivamo »brazda m a«, koje su u stvari, zbog površinskog kamenja geološkog supstrata, isprekidane pruge. Naprotiv na nagnutim terenima nužno je kod ovoga načina pripreme tla, sa donje strane podizati podzide. U tom slučaju upotrebljavamo naziv »t e r a s e«. Kako u praksi pošumljavamo većinom na nagnutim terenima, to ćemo u daljem izlaganju upotrebljavati samo naziv »t e r a s a«. Obrada tla na terase ima svakako svojih prednosti u poređenju sa uobičajenim načinom kopanja rupa za sadnju. Pri obradi je tla na terase obrađena površina prije svega najmanje 1.5 do 2,0 m2 sa slojem prosječne dubljine od minimum 80 cm, pa se u njemu već može povoljno da odrazi povećana poroznost — šupljikavost tla sa širim nekapilarnim porama. Na taj način otklanjamo nega, tivne osobine zbijenog tla u pogledu stanovitih faktora, koii su važni za životne funkcije biljaka. Tako je obradom tla postignuta rastresitost, čime je omogućeno brže i bolje upijanje oborinske vode, a ujedno se smanjuje i gubitak vode uslijed otjecanja po površini. Postiže se i povoljan kapacitet za zrak, koji je također od važnosti za razvoj korijenovog sistema. Voda u širokim nekapilarnim porama obrađenog tla terase istjeruje zrak, ali, kada se ona izgubi u dubijini ili potroši transoiracijom biljaka, zrak ponova ispunjava pore. Time je omogućena aeracija, koja je otežana u kapilarima zbijenog tla. 2 |